PRVI SHOPPING MALL KOMUNISTIČKE EUROPE Pokrenuta peticija da se Koteks proglasi hrvatskim kulturnim dobrom

Prodajni centar Koteks u splitskoj četvrti Gripe u vrijeme svog otvaranja bio je prvi pravi shopping mall u komunističkoj Europi te vidljivi arhitektonski simbol jugoslavenske smjese komunizma i konzumizma. Taj prodajni centar, koji je kao arhitekt potpisao Slaven Rožić (1943. - 2015.) smatra se jednim od najboljih djela socijalističkog postmodernizma.

U tranziciji je, međutim, PC Koteks prošao neslavno. Oko centra su se rojile pravosudne afere, prelazio je iz ruke u ruku, a 1997. je čak bio mjesto talačke krize u kojoj je otet tadašnji gradonačelnik. Nakon godina “skrbi” Kutle i Keruma, centar danas izgleda jadno. Poluprazan je, išaran grafitima, potrganih pločica i bez pravih sadržajnih atraktora. Početkom ovog desetljeća ozbiljno se govorilo i o njegovu rušenju.

Nalik sarajevskoj čaršiji

Neslavna sudbina jednog od simbola socijalističkog Splita ponukala je aktiviste i arhitektonske stručnjake iz udruge Motel Trogir da pokrenu peticiju za uvrštavanje sportsko-trgovačkog kompleksa Gripe-Koteks u registar kulturnih dobara RH. Inicijativu su pokrenuli prostorni aktivisti i arhitektonski kritičari Diana Magdić, Saša Šimpraga, Nataša Bodrožić i Lidija Butković Mićin. Krajem prošle godine oni su organizirali edukativnu šetnju spomenicima splitskog socijalističkog modernizma, a ovaj su tjedan inicirali i internet peticiju za zaštitu Gripa i Koteksa.

“Ovom inicijativom otpočinjemo raspravu o budućnosti tog za Split iznimno važnog prostora”, rekla je u povodu peticije za Koteks jedna od organizatorica peticije, arhitektonska kritičarka Diana Magdić. “Spektar tema koje time otvaramo nastavlja se na teorijski okvir kroz koji smo se proteklih godina bavili drugim zapostavljenim djelima baštine modernizma, poput zaštićenih motela Ive Vitića u Trogiru i Rijeci.”

Sportsko-trgovački kompleks Gripe-Koteks nastao je u sklopu velikog, epohalnog prostornog preoblikovanja koje je Split doživio uoči i neposredno nakon Mediteranskih igara 1979. Kompleks se sastoji od dva dijela. Prvi je sportska dvorana koju su projektirali sarajevski arhitekt Živorad Janković i splitski arhitekt (ali sarajevski student) Slaven Rožić. Riječ je o dvorani koju ne treba brkati s manjom košarkaškom dvoranom KK Jugoplastike (koja je starija i odmah uz nju). U Jankovićevoj i Rožićevoj dvorani održavala su se natjecanja MI 1979., a u njoj danas trenira niz splitskih klubova. Uz dvoranu, godine 1981. je otvoren i trgovački centar Koteks koji je projektirao sam Rožić, te kojem u ovom trenutku ponajviše treba hitna zaštita. Socijalistički šoping mol sagrađen je na bivšem tupinolomu, pa amfiteatralno prati nagib terena. Za razliku od tadašnjih robnih kuća, sastoji se od odvojenih lokala (dakle, zaista je “mall”) koji su raspoređeni terasasto po nivoima. Centar se spušta do središnjeg platoa, pa je po organizaciji pomalo nalik upravo sarajevskoj čaršiji.

Elitni restoran i disko

U vrijeme nastanka Koteks je sadržavao trgovine, slastičarnicu, tada najelitniji gradski restoran, jednu od dvije najstarije splitske pizzerije, poštu, banku, niz trgovina, ali i disko-klub koji je pod imenom CC bio ključno okupljalište tinejdžera 80-ih. U susjednoj sportskoj dvorani odvijao se sportski, ali i koncertni život, a u njoj su 1985. Dire Straits svirali premijerni koncert svjetske turneje.

Dok je sportska dvorana nastavila biti servis masovnog sporta, prodajni centar Koteks na koži je osjetio valjda svaki udarac tranzicije. Na njegovu su sudbinu utjecali živopisni likovi poput Kutle, Keruma i Štimca, oko njegove privatizacije vukli su se pravosudni repovi.

U Kerumovim rukama

Na vrhuncu urbanog poniženja splitsko je Gradsko poglavarstvo od Kutle unajmljivalo urede u “gljivi” na vrhu Koteksa, a upravo je to prostor u kojem se 1997. dogodila talačka kriza kad je pomahnitali ratni veteran Vladimir Benac zatočio gradonačelnika Ivicu Škarića. U 2000-ima centar je dopao u ruke Kerumu koji je 2010. obznanio da bi ga rušio i na njegovu mjestu gradio veći, no ideja se nije realizirala zbog krize, ali i reakcija javnosti. Kerum je prodajni centar prepustio nećaku Goranu Sapunaru koji je 2011. izjavio da planira povećanje gradivne površine za 20 posto.

PC Koteks danas - kao i mnoga klasična djela socijalističkog modernizma - izgleda jadno. Pokriven je grafitima, po fasadi se vide kaverne otpalih pločica, zelene su površine pod korovom. U sadržajnom smislu, centar je devastiran, tako da se na njegovu slučaju baš i nije potvrdio mit o “privatnom vlasniku” koji će se, ako nešto privatizirate, “brinuti za svoju imovinu”. Publiku su mu pojeli noviji i veći molovi na obodu grada. Centar - međutim - ima svoje adute, od podzemne garaže do prilične blizine centra (5 minuta hodom). Inicijativa o zaštiti nastoji preduhitriti njegovo eventualno rušenje ili unakazivanje dogradnjom.

Tribina i knjiga

U međuvremenu, nastavlja se još niz projekata koji se bave revalorizacijom dalmatinskog modernizma. Tijekom proteklih tjedana nizom tribina stanovnici Splita 3 angažirali su se da zaustave najavljene ambicije za interpoliranje novih zgrada u taj pomno planirani kvart. A udruga Motel Trogir krajem siječnja promovira knjigu “Motel Trogir: nije budućnost to što dolazi”, nastalu višegodišnjim istraživanjima na platformi oku pljenoj oko Motel Trogir tima.

Knjiga, koju su uredili Nataša Bodrožić i Saša Šimpraga, sadrži tekstove domaćih i stranih autora: Lidije Butković Mićin, Tvrtka Jakovine, Melite Čavlović, Sandre Uskoković i drugih, a zahvaljujući nizozemskom suizdavaču, i na međunarodnoj sceni ukazat će na dosege i vrijednost moderne baštine u Hrvatskoj.