Zove se "AWAKE" nova site-specific instalacija poznate sarajevske umjetnice Šejle Kamerić, a predstavila ju je ovih dana u Beču u dvorištu MuseumsQuartiera. Kamerić, koja je stekla međunarodno priznanje sa svojom crno-bijelom fotografijom preko koje je ispisan grafit sa zida barake u Srebrenici "No teeth? A mustache...? Smel like Shit? Bosnian Girl!", i u ovom se svom radu bavi pitanjima identiteta, traume i sjećanja.
Instalacija se sastojala od stotine crvenih lampiona isprepletenih s malim rotirajućim signalnim svjetlima koja su se aktivirala u intervalima. Tijekom jedne večeri brojni posjetitelji okupili su se "kako bi zapalili svijeću i promišljali o zajedničkoj ranjivosti".
Projekt su inicirali MuseumsQuartier u Beču i Nomad – Hrvatski ured za suvremenu umjetnost u Zagrebu, uz podršku UNIQA SEE FUTURE Foundation i Dr. Éva Kahán Foundation.
Upravo ste u Beču predstavili najnoviji site-specific rad AWAKE. Koja mu je poruka?
- "AWAKE je svjetlosna instalacija koja funkcionira kao privremeni, živi spomenik, zamišljen kao prostor zajedničkog bdijenja i buđenja. Postav u dvorištu MQ-a u Beču bila je zamišljena kao intervencija u javnom prostoru. Prolaznici i publika mogli su zapaliti svijeću, zastati, ostati uz svjetlo koje pulsira. Kako je dan odmicao i padala noć, mijenjala se dinamika prostora, pa samim tim i interakcija s radom.
Desilo se upravo ono čemu sam se nadala. AWAKE je nastao iz potrebe da zastanemo i osvijestimo trenutak u kojem živimo. U vremenu obilježenom krizama, ratovima, nesigurnošću i osjećajem kolektivne iscrpljenosti potrebni su nam trenuci zajedništva. Rad je bio poziv na prisutnost, empatiju i odgovornost prema drugima. Važno mi je bilo da ne djeluje kao zatvoren simbol ili gotova poruka, nego kao otvorena situacija u kojoj publika može pronaći vlastito iskustvo i emociju.
Kako ste uopće došli na ideju da spojite crvene lampione koje inače nalazimo na mjestima komemoracije mrtvih i rotacijska svjetla. Postoji li neki konkretni okidač za ovaj vaš "živi spomenik" kako ste ga nazvali?
- Koristim elemente koji su svima poznati i koji već nose snažna značenja. Svijeće i lampioni povezani su sa sjećanjem, intimom i tišinom, dok rotaciona svjetla prizivaju upozorenje, hitnost i stanje pripravnosti. Kada se spoje, njihova značenja počinju da se pomjeraju i nastaje tenzija između nježnosti i alarma.
Slika ta dva elementa pojavila se gotovo intuitivno, ali joj je prethodilo dugo promišljanje o tome kako sagledati tugu, nemir i uznemirenost trenutka u kojem živimo. Kao netko tko je preživio rat, stalno se vraćam pitanjima sjećanja, gubitka i načina na koji društvo obilježava traumu. Zanima me može li spomenik danas biti živ, promjenjiv i aktivan, a ne samo trajni objekt koji označava kraj jednog događaja.
Kako se ovaj rad nastavlja na vašu dosadašnju praksu, postoji li poveznica?
- Moji prvi radovi bili su intervencije i projekti u javnom prostoru, a kroz cijelu svoju praksu bavim se odnosom osobnog i kolektivnog. Zanima me uloga empatije i odgovornosti kao sastavnog dijela komunikacije između umjetnika i publike.
AWAKE nastavlja ta istraživanja, ali ovaj put kroz participativni rad, koristeći svjetlo, ritam i direktan odnos s javnim prostorom i ljudima koji kroz njega prolaze.
Kako je izgledao u praksi događanje u Beču, jesu li vam posjetitelji postavljali pitanja, koliko su razumjeli vašu poruku?
- Za mene je ovo bilo veoma emotivno iskustvo. MuseumsQuartier je izuzetno živ i dinamičan javni prostor i upravo zato mi je bilo zanimljivo vidjeti kako ljudi reagiraju kada se atmosfera prostora potpuno promijeni. Mnogo ljudi je zastajalo, posmatralo rad u tišini, palilo svijeće ili razgovaralo međusobno. Bilo je onih koji su slučajno naišli i zapalili svijeću, ali i onih koji su ciljano došli na sami početak i ostali do ponoći, do kada je rad bio postavljen.
Cilj nije bio da svi dožive ili razumiju rad na isti način. Važno mi je da proizvede osjećaj prisutnosti i mogućnost povezivanja. Neki ljudi su reagirali vrlo emotivno, neki su postavljali pitanja, neki su ostali tu dugo, a neki samo prošli pored njega. Upravo ta različita iskustva čine ga živim.
Važno mi je bilo osjetiti da je moguće stvoriti prostor pažnje i zajedništva i da za to nisu nužni ni tragedija, ni urgencija, ni spektakl, nego jednostavno ljudskost.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....