ZAGREB - Ako žalim i za jednom fotografijom u životu, i jednim prizorom koji sam propustio snimiti, kaže Stanko Abadžić, to su slike Berlina sedamdesetih i ranih osamdesetih, kad sam tamo bio student i na svakom se koraku osjećala atmosfera pred veliku promjenu. No, poveden studentskim hedonizmom, dodaje, puno više sam uživao, nego što sam radio.
Tridesetak godina kasnije Berlin je postao centar umjetničkog svijeta, a Abadžić ga često posjećuje jer tamo živi njegov sin. Nakon pariškog i praškog, zaokružio je novi ciklus, onaj berlinski, sa stotinu fotografija koje će izložiti u galeriji Prsten HDLU-a.
Neobično na njegovim fotografijama, a to se odnosi na sve Abadžićeve cikluse, jest to da je fotografija suvremena, a izgleda kao da je snimljena u dalekoj prošlosti.
Sve joj to daje notu nostalgije, a samim tim i dopadljivosti. To mu uspijeva čak i kad fotografira jedno od amblematskih djela suvremene arhitekture, novi Bundenstang. Uz segmente arhitekture snima čovjeka, uvijek je to individua koja korača pored građevina koje na njegovim fotografijama izgledaju još i veće nego što to doista jesu, jer čovjek djeluje nekako izgubljen.
- To sam zapravo ja, uvijek sam, kao stepski vuk, individualac. I ta arhitektura, osjećam koliko dominira nad nama - kaže Abadžić.
I najfrekventija mjesta u ovom višemilijunskom gradu Abadžić snima s pojedincem u prolazu. To mu uspijeva tako da dugo čeka da se prizor isprazni, a onda intuitivno osjeti kad je pravi trenutak.
Fotografije su uvijek crno-bijele, tako se Abadžić bori protiv vremena.
Stanko Abadžić bio je prevoditelj u Borovu u Vukovaru, a ratno ga je izbjeglištvo s obitelji odvelo u Njemačku, pa u Prag, gdje je radio kao učitelj. Kad je iz učionice kroz prozor ugledao slikoviti prizor djece kako se igraju na ulici, odlučio je promijeniti profesiju. Od tada niže uspjehe, objavljene su mu fotografije u Black&White u Americi, časopis Schwarzweiss objavio je portfolio njegovih fotografija na deset stranica pod nazivom “Paris Secret”. Ima tri američka zastupnika, i jednog francuskog.
Abadžić je i majstor akta i uskoro, uoči izložbe u HDLU-u, izdaje knjigu aktova, zajedno s poezijom Drage Glamuzine.