Uz svoju dugu povijest, jedan od najpoznatijih zagrebačkih hotela krije i jednu od najpotresnijih ljudskih priča. A to je priča o njegovu prvom vlasniku. Malo je danas poznato, naime, da se hotel Dubrovnik nekada zvao po čovjeku koji ga je podigao 30-ih godina prošloga stoljeća, Svetozaru Milinovu. Danas, međutim, prvo ime jednog od omiljenih gradskih hotela ostaje u sjeni velike tragedije obitelji koja ga je stvorila. Milinov je bio, naime, među prvim žrtvama strašnih zločina počinjenih nad pripadnicima srpske nacionalnosti za vrijeme NDH. Zajedno sa suprugom i četiri sina, taj ugledni zagrebački poduzetnik brutalno je ubijen, pretpostavlja se, u kolovozu 1941. godine u kompleksu zloglasnih ustaških logora Gospić - Jadovno - Pag.
Više od osamdeset godina od tog strašnog događaja u spomen na Milinova Centar za promicanje tolerancije i očuvanje sjećanja na holokaust, Srpsko narodno vijeće i udruga Veterani Domovinskog rata i antifašisti VeDRA Split u srijedu su ispred hotela Dubrovnik svečano položili kamen spoticanja. Tim simboličkim činom Zagreb se pridružio brojnim europskim i svjetskim gradovima čiji su kameni spoticanja postali dijelom najvećeg decentraliziranog spomenika na svijetu.
Umjetnički obrađen kamen spoticanja veličine 10 x 10 x 10 cm s ugraviranim sadržajem na mjedenoj pločici na vrhu i osnovnim podacima o žrtvi ugrađuje se u nogostupe te se na taj način prolaznik spotiče, a time se i postiže namjera da zastane i vidi kamen ugrađen u nogostup. Do kraja godine u Zagrebu će biti postavljeno ukupno 86 kamena spoticanja koje Centar za promicanje tolerancije i očuvanje sjećanja na holokaust provodi i postavlja od 2020. godine.
"Posebna vrijednost tih kamena spoticanja je što generacije uče o potrebi borbe protiv mržnje, ravnodušnosti i genocida", ističu pokretači inicijative.
Svetozar Milinov početkom 20. stoljeća bio je jedan od najuglednijih i najsposobnijih veletrgovaca suknom na području Zagreba i njegove šire okolice, s vremenom proširivši posao na trgovinu sitnom galanterijom, pletenom robom, sagovima, zastorima, rubljem i odijelima. Njegov, međutim, najveći posalovni pothvat bio je hotel, i to u samom srcu grada i jednoj od najatraktvnijih lokacija - na glavnom gradskom trgu. Tu se, inače, nekoć nalazila kuća u vlasništvu stare i ugledne zagrebačke trgovačke obitelji Hatz, u njoj je u 19. stoljeću živio Pavao Hatz, svojevremeno jedan od najbogatijih Zagrepčana i zagrebački gradonačelnik u razdoblju od 1872. do 1873. godine. Kuću Hatzovih u kojoj se nalazila Velika kavana, Milinov nakon što je kupuje, međutim, odlučuje srušiti do temelja i tu podići posve novu zgradu hotela. Za taj svoj kapitalni projekt imao je potporu gradskih vlasti, njegov novi hotel u art deco stilu uklapao se, naime, u viziju uređenja središnjeg gradskoga trga tako da se vrlo brzo sagradio, dovršen je u svibnju 1929. godine, interijer se uređivao do kraja godine da bi hotel konačno bio i otvoren u siječnju 1930.
Hotel Milinov projektirali su Dionis Sunk i Rudolf Jungmann, no njegov izgled s crvenim tornjem od opeke nije se u početku svima svidio te je bio predmet žustrih polemika. Projekt je, na koncu, morao biti promijenjen kako bi se napravio kompromis te je sporni toranj koji su Zagrepčani nazivali "škatulja" sa sredine krova hotela premješten na njegov desni ugao. Hotelska peterokatnica s mezaninom imala je još dva kata u tornju iznad kojega je izvorno postojala nadogradnja sa svijetlećim natpisom Hotel Milinov, a s nekadašnje Hatzove kuće na zgradu je prenesen kip zaštitnika trgovine boga Merkura (rad Antona Dominika Fernkorna), koji još i danas krasi njezino pročelje.
U vrijeme kada je sagrađen, hotel Milinov imao je 96 soba s ukupno 134 kreveta i dva restorana, u prizemlju je bila trgovina s tekstilnim proizvodima njegova vlasnika Svetozara Milinova, a 1937. otvorena je i kavana. Milinov se, međutim, tri godine nakon što je otvorio hotel prestaje baviti trgovinom i odlazi u mirovinu, posao s tekstilom preuzimaju njegovi sinovi, a on nastavlja raditi u svojem hotelu sve do 1940. Tada prihvaća ponudu brodarske kompanije Dubrovačka plovidba, koja otkupljuje hotel i mijenja mu ime u Dubrovnik. Milinov je, inače, financijski pomogao i izgradnju najluksuznijeg zagrebačkog hotela "Esplanade".
Vrlo brzo nakon toga, s uspostavom NDH počeo je progon Srba od strane ustaške vlasti, imovina im je oduzeta i opljačkana, mnogi su završili u zatvorima ili logorima. Obitelj Milinov zadesila je ista, grozna sudbina. Tada 71-godišnji Svetozar sa 67-godišnjom suprugom Milicom, kao i četvoricom sinova, Đorđem, Kostom, Nikolom i Vojislavom, 5. srpnja 1941. godine uhićen je uz obećanje da će biti deportirani u Srbiju. No, to se nije dogodilo i dan kasnije otpremljeni su u drugom pravcu. U Gospić su dovezeni zajedno, a potom su razdvojeni. Svetozar i njegovi sinovi prebačeni su na Velebit, u Jadovno, gdje su ubijeni, a Milica je odvedena u logor Slana na otoku Pagu, gdje je isto tako mučena i ubijena. Ne zna se točan datum njihove smrti.