Sjećam se kad je napravio dizajn kućice za ptice pod nazivom Coo Coo. Kreirane su savijanjem lima u zatvorena skloništa. Tako su ptice dobile svoj dizajnerski minimalistički dom, što mi je bilo baš fora.
Filip Gordon Frank je produkt dizajner. Studirao je u Zagrebu i Milanu. Lansirao je Polymorph, tvrtku iza koje je stajala proizvodnja njegovih vlastitih komada kao što je lampa Mini Me. Bavi se i uređenjem interijera...
Minimalist je u stilu izričaja, ali topla duša. Na stolu za kojim razgovaramo, u stanu u kojem živi sa svojom Nikolinom, u blagovaonici gledam vazu s velikim cicamacama. Slušam kako priča o svojoj dragoj, kako joj redovito donosi cvijeće, kao gospodin starog kova, tako je i ovaj buket pored nas kupljen od cvjećara na Kvatriću. Filip i Nikolina upoznali su se kad je za nju uređivao stan, no, kaže, nije to bila ljubav na prvi pogled, suradnja je, dapače, u početku bila dosta otežana.
Žive u stanu s pogledom, na jednom od podsljemenskih bregova.
ŠTO TI JE NAJVAŽNIJE U VLASTITOM DOMU?
"Društvo! Osoba s kojom živiš čini dom, ne samo lijepo uređen prostor. Ženski ‘touch‘ bio je potreban da se utopli ovaj dom, kojem sam kroz prethodno uređenje dao okvir, ljušturu. Ljudi kojima projektiram stanove sami ga finalno učine svojim, osobnim stvarima, dekoracijama, slikama... Životni prostor treba biti funkcionalan i udoban."
KAKAV JE OSJEĆAJ ŽIVJETI U PROSTORU KOJI SI SAM DIZAJNIRAO?
"Nikolina i ja smo se upoznali preko ovog stana. On je kreiran za nju. Inače, moj je stav da interijer treba biti bezvremenski, nisam dizajner koji podliježe trendovima, bitno je osmisliti prostor koji će funkcionirati na dulji rok, a ne trčati za trendom u stilu - ovo je popularno, pa bih to... Osobno volim zemljane tonove, neutralne interijere koji se daju istaknuti upečatljivim komadom namještaja."
NAJDRAŽI UMJETNIČKI PREDMET U STANU?
"Skulpturica od bronce, Frana Kršinića, koju sam naslijedio od bake, zove se ‘Prvi koraci‘. Ima jedna priča oko nje. Nisam znao čije je to djelo, iako je baka govorila da je to radio poznati kipar. I kad sam bio na jednoj izložbi u Modernoj galeriji, prije izlaska ugledam sliku skulpture Frana Kršinića i prepoznam da je to njegov stil. Istražio sam potom malo o njemu na internetu... Kao mali sam mislio da je to skulptura dječačića koji pokazuje mišiće, ali pokazalo se da nedostaje lik majke, da je ovo samo dio, odnosno studija za skulpturu velikog formata. Ovako, kakav jest, izgleda kao da želi ostaviti dojam snagatora, a vidi se da je forma bebasta, no zapravo drži mamu za ruke."
KOJI TI JE NAJDRAŽI KOMAD NAMJEŠTAJA U STANU KOJI SI TI IZRADIO?
"Ovaj ispred garniture u dnevnom boravku, to je prototip stola koji sam napravio 1999. godine, a izložen je prvi put 2000. godine na bijenalu dizajnerskog društva. Baš mi je izrazito drag predmet, moj prvi koji je izložen i prepoznat od struke. Jedan je jedini takav primjerak. Poslije je dobio varijantu 2.0 koju sam samostalno proizvodio. Ali, da, aktualan bi bio i sad, malo ima taj space look, i ovi njegovi loopovi jesu moj potpis."
IMAŠ JOŠ SVOJEG DIZAJNA U STANU?
"Barski stolac vani na balkonu je isto moj, stalažica u dnevnom, lampa u kćerinoj sobi..."
PREDOBRO MI JE DA JE OVAJ STAN SPOJIO TEBE I NIKOLINU...
"Ona je iz Dubrovnika. Kad je kupila stan, dugo je tražila tko će ga dizajnirati i onda joj je jedna prijateljica preporučila: ‘Imam super prijatelja, odlično radi.‘ Međutim, nismo kliknuli na prvu. Nikolina dolazi iz svijeta korporacija, a ja sam umjetnička duša, volim imati vremena za razradu ideje, a njoj se dosta žurilo. Stan je bi u roh bau stanju i bilo je dosta posla, a ona bi me stalno ispitivala kad će ovo, kad će ono... Ne volim takav pritisak. Uglavnom, shvatio sam s vremenom da će nam biti lakše ako preokrenemo komunikaciju na zafrkanciju i tako je krenulo u dobrom smjeru..."
KOJI JE PREDMET BAŠ TIPIČNO NJEZIN U STANU?
"Vidiš ovo na plafonu, to je za ples na svili. Kad je stan bio pri kraju, sve definirano, pitala me: ‘Filipe, znaš što, možemo li još to negdje uglaviti?‘ I to sam okrenu na šalu - da kakve su to sprave za mučenje, pa smo se počeli zafrkavati i tako odjednom više nisam bio samo projektant. A potom je naš životni stil kroz zadnje četiri godine utjecao na potrebe, tako recimo moja kći ima svoju sobu kad je s nama."
IMATE DOSTA BILJAKA, IMAŠ SVOJU NAJDRAŽU?
"Veliki fikus. To je biljka koju sam joj kupio dok je bila na putu da je iznenadim. Otišao sam u rasadnik i, kad sam je ugledao, bila mi je baš lijepa, ali visoka preko metar. Nisam je mogao staviti u auto pa kako sam imao krov dijelom na otvaranje, smjestio sam fikus na suvozačko mjesto i vozio se s njim doma, virio je kroz otvor (smije se)... Zapravo, Nikolina voli biljke, uspijevaju joj, ja sam neodgovoran i šlampav oko održavanja cvijeća."
IMA IH DOSTA I NA BALKONU...
"Njezini roditelji žive u Dubrovniku i imaju veliki vrt. I naš se balkon pretvorio u mini vrt, imamo limun, ružmarin, lavandu... lijepo ih je vidjeti i odlično uspijevaju."
KOJI KOMAD NAMJEŠTAJA U STANU TI JE KUL, A DA NIJE TVOJ DIZAJN?
"Siva fotelja Husk, B&B Italija."
ŠTO TRENUTNO ČITAŠ?
"Imam problem s tim, budem preumoran. Počnem čitati i zaspim pa se prenem i mučim se sjetiti koju sam zadnju rečenicu pročitao...Trenutno mi je kraj kreveta knjiga ‘Kod iznimnog uma‘, vučem je već dva mjeseca, a tek sam dopola došao. Ne volim inače takvu vrst knjiga, te tematike, ali ova je dobra, govori o ljudskom mindsetu, kako čovjek ispravnim pristupom može utjecati na ishod svog života, zapravo o tome da je naš um kodiran onime što usvajamo kroz odgoj, društvo, kako rastemo… Odgajani smo kroz razne dogme i norme, a ova knjiga govori o tome kako se toga osloboditi."
A KOJA TI JE KNJIGA NAJDRAŽA?
"Volim krimiće i trilere. Volim Dana Browna, njegov način pisanja i to da je čitava radnja, okvir mjesta zbivanja, sve lokacije, postoje, nisu fikcija, sve je potkrijepljeno činjenicama. U ‘Originu‘ (Postanku) Dana Browna svi umjetnici koje spominje su realni, opisi muzeja su točni, pa ako dođeš u Barcelonu ili Bilbao i vidiš to o čemu je pisao uživo, to su sve prave lokacije, to čitanje čini napetijim. Vizualan sam tip, volim zamišljati i, ako poslije vidim da je to stvarno, dodatno mi je zanimljivo usporediti sve s onim što sam bio zamislio. Još na studiju u Italiji počeo sam čitati njegove knjige. No filmovi koji su rađeni po njegovim knjigama nisu im ni sjena."
ZADNJI POKLON KOJI SI DAO I DOBIO?
"Volim darivati. Kad odem sam na plac, volim donijeti cvijeće. I Nikolina meni donese nešto kad ide na put, uvijek su to mali znaci pažnje ili nešto što jako volimo. Danas nam više ništa ne treba, previše je općenito stvari, zato su to neke sitnice koje si međusobno poklanjamo, nešto što znaš da druga osoba voli ili da će je razveseliti."
ČESTO PUTUJETE?
"Evo spremamo se za put u Meksiko. Trebali smo ići na skijanje, ali kad smo vidjeli koliko košta ove godine, odnosno da stoji više od nekog ozbiljnog putovanja, promijenili smo plan."
ŠTO UVIJEK IMAŠ U HLADNJAKU?
"Salatu! U hladnjaku je sada zelena salata i komorač finocchio, koji jako volim. Jedemo tone salate. Napravimo često i razne umake. Volim i sve vrste sireva."
KOJE KUĆANSKE POSLOVE OBAVLJAŠ?
"Zapravo sve. Nema nešto određeno da radi samo Nikolina. Sjetio sam se - ne volim vješati veš... Ona ne voli slagati oprano suđe iz mašine, a meni je to terapija za opuštanje."
NAJDRAŽI ODJEVNI PREDMET?
"Tenisice, ugodno se osjećam u njima. Nekad mislim da sam prestar, da bih trebao biti ozbiljnije obučen, ali baš ih volim. Uglavnom nosim Nike i Adidas, a na tržištu ih ima toliko, stalno izlaze nove, novi dizajn..."
ŠTO TRENUTNO RADIŠ VEZANO ZA TVOJU PROFESIJU?
"Radim na nekoliko projekata interijera, potom na razvoju novog proizvoda za kućne ljubimce za jednog klijenta iz Njemačke, ali spremam se i lansirati novu familiju stolova, opet u vlastitoj režiji."