ZAGREB - U posljednja dva mjeseca u francuskoj kinoteci u Parizu 50.000 ljudi vidjelo je izložbu o Stanleyju Kubricku , najvećem filmskom demiurgu 20. stoljeća.
Inventivno postavljenoj i šarmantno koncipiranoj izložbi o velikom Kubricku prethodile su nedoumice. “U početku mi se ta zamisao učinila neobičnom. Izložiti svu Stanleyjevu tehničku opremu, njegove projekte, bilješke, fotografije.
Moralne dvojbe
To mi se nije činilo korektnim s etičkoga gledišta. No, nakon što sam ozbiljnije promislio i popričao s Christiane, učinilo mi se mogućim razotkriti njegove profesionalne arhive, pritom poštujući njegov privatni život, a u korist mnogobrojnih štovatelja, odajući mu na taj način počast. Svladavanje prepreka, bila je to jedna od strasti, karakternih crta, koja ga je pokretala u životu.
Pomišljam na rečenicu Jeana Cocteaua: ‘Nisu znali da je nemoguće, stoga su to i ostvarili’. Bila je to i Stanleyjeva filozofija. Prihvatili smo se, dakle, nemogućeg. Raspolagali smo velikom količinom materijala raštrkanog širom Engleske i Sjedinjenih Država. Željeli smo izlažući sve te materijale izazvati zanos u posjetitelja kako bi gledali Stanleyjeve filmove, iznova ili prvi put”, otkriva genezu izložbe Jan Harlan, Kubrickov asistent na filmu “Stazama slave”, a koji je od 1975. godine i filma “Barry Lyndon” izvršni producent svih njegovih filmova.
Ove izložbe, koja je pripremana godinu dana i koja publici pokazuje Kubrickov filmski laboratorij u kojem je pripremao svoja remek-djela, ne bi bilo ni bez Christiane Kubrick , sestre Jana Harlana i treće supruge Stanleyja Kubricka, glumice njemačkog podrijetla koja se za slavnog redatelja udala 1958. godine. Budući da je slikarica, potpisuje neka platna i skulpture u filmovima “Paklena naranča” i “Oči širom zatvorene”.
Kustos izložbe je Hans-Peter Reichmann, direktor Deutsches Filmmuseuma, koji u sljedećem prepoznaje adute izložbe koja je otvorena do 31. srpnja ove godine: “Kubrick je bio samouk, čitao je mnogo, temeljito proučavao ono što ga je zanimalo. Kao redatelj i producent, stvorio je svjetove koji i danas fasciniraju, nadahnjuju, ali i šokiraju gledatelje.
Svjetovi koji šokiraju
Interdisciplinarnost izložbe ukazuje i na utjecaj slikarstva, dizajna i arhitekture u Kubrickovim vizionarskim adaptacijama, omogućujući posjetitelju da trodimenzionalno doživi njegov filmski svijet.”
Poput Griffitha
Filmskim hramom odzvanjaju i Kubrickove riječi koje je izgovorio kada mu je Ceh američkih redatelja uručio nagradu za životno djelo: “Mislim da činjenica što ova nagrada nosi ime D. W. Griffita nije lišena ironije. Jer njegova je karijera bila istodobno i nadahnuta kreacija i pripovijest puna pouka. Njegovi su filmovi oduvijek svrstavani među najvažnije.
Neki su mu donijeli i mnogo novca. On je izmislio i razvio značajan dio filmske sintakse, koja nam se danas čini očitom. Griffit se nije grozio prihvaćanja rizika i uvijek je bio spreman letjeti previsoko. Na kraju se pokazalo da su i njegova krila, poput Ikarovih, načinjena od perja i voska. Kao i Ikarova, rastopila su se kad se približio suncu.
Ovog redatelja je filmska industrija zanemarila posljednjih 17 godina života, a bio je među onima koji su je stvarali. Usporedio sam Griffitovu karijeru s mitom o Ikaru. Treba li iščitati tu priču kao što se to uobičajeno čini: nemojte letjeti previsoko? Ili je, pak, ovo točnije: zaboravite na perje i vosak - pokušajte usavršiti krila.”