Fotografkinja Mara Bratoš izlaže radove nastale 1995. godine, neposredno nakon Domovinskog rata, kada je Dubrovnik, stoji u najavi izložbe, "još uvijek nosio vidljive tragove razaranja kao i onu tupu tišinu koja se odbijala od njegove zidine".
"Nekadašnja mjesta susreta, odmora i zabave, postala su prazni, zapušteni ili zaboravljeni eksterijeri. Upravo su takvi prostori privukli umjetnicu Maru Bratoš, tada studenticu zagrebačke Filmske akademije. Nisu je zanimali razglednički prizori Dubrovnika, nego njegova skrivena lica – mjesta koja Dubrovčani prepoznaju i nose u kolektivnom sjećanju, premda ih drugi posjetitelji Grada teško mogu smjestiti na lokalnoj karti. To su prostori između javnog i zaboravljenog, mjesta koja su izgubila svoju prvotnu funkciju, ali nisu izgubila sposobnost da pobuđuju maštu", pojašnjeno je.
Kako stoji u najavi, "na crno-bijelim fotografijama ti ambijenti djeluju gotovo filmski. Prazni su, nijemi i pomalo prijeteći, kao scenografije iz kojih slutimo da se u njima upravo nešto dogodilo ili će se tek dogoditi. U njima se osjeća napetost koja nije posljedica događaja pred objektivom, nego same prisutnosti zastrašujućeg prostora. Ne iznenađuje što se u tim fotografijama može prepoznati i atmosfera tadašnjeg vremena u filmskoj umjetnosti – lynchevski osjećaj neizvjesnosti, tajnovitosti i nelagode, u kojem obični prostori postaju pozornice neispričanih priča. Mjesta poput vile Šeherezade, hotela Argentina, Uvale Lapad s vilom Elita i vilom Wolff, vaterpolskog igrališta na Porporeli ili stolova za stolni tenis ispred hotela Neptun tada su bila protagonisti Marinih fotografija. Nekadašnja žarišta turističkog života postala su kulise u prijelaznom vremenu, lišene svoje prvotne namjene koja će tek naknadno biti ispunjena novim značenjima".
Trideset godina kasnije Bratoš se vraća istim lokacijama. No ne i na isti način. Pojedinim prostorima više nije moguće pristupiti. "U hotel Argentina nije joj bilo dopušteno ući. U Šeherezadu također nije mogla ući pa fotografira tek njezin ulaz. Razlozi pritom ostaju po strani – je li riječ o obnovama, promijenjenim pravilima korištenja ili jednostavno novom identitetu tih mjesta. Fotografije iz 2025. godine nisu replike onih iz 1995., nego svjedočanstva promjene. One pokazuju kako se tijekom tri desetljeća nije promijenio samo izgled pojedinih lokacija, nego i njihov društveni status. Neka su mjesta obnovljena, neka su izgubila svoje sadržaje – poput stolova za stolni tenis kod Neptuna ili šahovskog polja na kojem više nitko ne igra šah – a neka su iza vrata koja se više ne otvaraju svakome".
Bratoš, ističu, ne nudi nostalgiju za izgubljenim Dubrovnikom niti pokušava usporediti što je bilo bolje, a što lošije. Ona promatra kako Grad mijenja svoje lice i kako se s tim promjenama mijenja i naše iskustvo prostora".
Izložba se otvara 11. kolovoza u 21 sat u Galeriji Otok, Art radionice Lazareti u Dubrovniku, a posjetitelji će je moći razgledati do 1. rujna.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....