Prema Borisu Ljubičiću imam dvostruki odnos; neki njegovi plakati najbolje su što hrvatski dizajn ima, s druge strane ima i radova koji slijede dosjetku na prvu, dok radovi vezani uz nacionalni identiteti i crveno-bijele kockice ponekad prelaze i u opsesiju.
No, prošlost se nerijetko zaboravi. Zato je potrebno pogledati izložbu u Muzeju suvremene umjetnosti “Samo plakati” sa 50 radova koje je ovaj dizajner donirao muzeju, u prvom redu njegove radove iz sedamdesetih godina s kojima izložba i počinje.
Prije svega treba reći da u doba kada se Boris Ljubičić školovao nije postojao studij dizajna, koji u nas samostalno postoji tek zadnjih desetak godina, pa je on bio student slikarstva Akademije likovnih umjetnosti i taj je senzibilitet slikara lako čitljiv na svim njegovim radovima. U doba njegova studija na svom su vrhuncu bile Nove umjetničke prakse i konceptualna umjetnost.
Rano razdoblje
Ljubičićevi rani radovi iz spomenutog razdoblja za razne kulturne institucije, primjerice izložbe u galeriji Studentskog centra ili izložbu karikaturista Grandvillea u Zagrebu, igra crnim i bijelim plohama uz primjenu različitih tipografija, spadaju među najjače dizajnerske radove ranog razdoblja. Razdoblja prije nego što je sam Ljubičić postao brand.
Definitivno najdominantniji rad iz sedamdesetih, a i u postavu je posebno istaknut (zauzima cijeli zid), jest dizajn za Mediteranske igre u Splitu iz 1979. koji je zapravo Ljubičića i lansirao tamo gdje jest danas. Izložba posvećena tom znaku nedavno se mogla vidjeti i u Hrvatskom dizajnerskom društvu. Razmatrale su se posljedice znaka koji je nadrastao vlastiti okvir te postao službeni znak za sve Mediteranske igre.
Riječ je o reintepretaciji znaka Olimpijskih igara Pierrea de Courbetina, no dok su kod ovog autora pravilne kružnice koje simboliziraju Aziju, Afriku i Europu bile u boji, Ljubičić je napravio konceptualno čist monokromni simbol. Osme mediteranske igre trajno su i radikalno promijenile sliku Splita, od novog stadiona na Poljudu do tunela kroz Jadran, ali i kroz Ljubičićeve urbane intervencije koje su ostale u kolektivnoj memoriji.
Društveni komentari
Amblemantičan je i dizajn za 11. kongres SKH; samo prepoznatljive Titove oči, sve je monokronom osim što mu je u jednom oku mala crvena zvijezda. Za isti kongres 1981. godine izrađuje i plakat sa dvije fotografije istog zida: jedna je iz 1941. godine, oronuli zid s ofucalom nacrtanom petokrakom, te pokraj nje 1981. godine snimljeni svježe obojani zid, zvijezda je svježa i nova.
Društvenim komentarima bavi se do danas. Nemoguće je uopće zamisliti hrvatski dizajn, i u povijesnom i u suvremenom konktekstu, bez Borisa Ljubičića.
Izložba ostaje otvorena do 25. kolovoza.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....