U nedjelju 22. ožujka 2020. u 6:24 sati Zagreb je pogodio potres magnitude 5,5 po Richteru. Pola sata kasnije, 7:01 još jedan, jačine 5,0. Ozlijeđeno je 27 građana, jedna 15-godišnjakinja umrla je od ozljeda nastalih kad su se urušili komadi zida i dimnjak na stan u Đorđićevoj u centru grada. Obnova i dalje traje. Mnoge su ozljede ostale nevidljive, pa onda nesanirane. Sam grad je ozlijeđen jer su iz centra iselili mnogi njegovi stanovnici.
Umjetnik Nenad Laktašić odlučio je makar na kratko vratiti centru grada izgubljena srca. Arhitekt po obrazovanju, scenograf i animator koji se 15-tak godina bavi zvučnim instalacijama priprema akciju povratka ljudi u centar Zagreba.
Na četiri lokacije u gradu pustit će zvučne instalacije kucanja njihovog srca i zvuk disanja. Snimao ih je digitalnim stetoskopom. Svoj rad naziva zvučnim grafitima: ostavljaju upečatljiv trag u prostoru, utječu na prolaznike. S tim da se nitko ne može buniti, jer ne oštećuje zgrade: male zvučne kutije mogu se postaviti i ukloniti bez negativnih posljedica po fasade, drveće, stupove i druga mjesta na kojima su postavljeni.
Na četiri lokacije: Dolac 1, Petrinjska 6, Park Ribnjak i Britanski trg, zvučni grafiti virtualno će vratiti centru njegove stanare od 28. svibnja do 08. lipnja.
"Zvukovima javnih gradskih površina užeg centra pridružujem zvukove srčanih otkucaja i disanja njegovih građana koji su nakon potresa odselili iz centra grada. Snimio sam ritmove disanja i udaranja srca i pohranio u mp3 formatu. Uz zvučne senzore koji reagiraju na tri metra udaljenosti, reproduciraju se zvučni portreti građana kojima su ti javni prostori do potresa bili susjedstvo, a u koje oni danas rijetko zalaze, u kojima ih nema, u kojima ne žive", navodi umjetnik. Svako tijelo proizvodi zvuk, ali ne obraćamo pažnju na to. Naši ritmovi disanja i kardiovaskularnog sustava u ovoj su instalaciji reproducirani i naglašeni kroz grupu zvučnih portreta postavljenih u prostorima u kojima portretirani zbog posljedica potresa više ne obitavaju, a tržnice, ulice, trgovi i parkovi zajedno s tihim unutarnjim zvukovima osoba ponovo stvaraju zajedničko zvučno polje, memoriju i eho vremena prije potresa, čitam u opisu akcije na web stranici soundgraffiti.com.
‘Tihi gradski ritmovi‘
Diplomirao na Arhitektonskom fakultetu u Zagrebu, Nenad Laktašić se predstavlja godinama kao animator i scenograf kratkih filmova, radove je izlagao u Hrvatskoj i inozemstvu. Privukao je pažnju već s prvom zvučnom instalacijom u javnom prostoru, s radom Cvrčci u sklopu izložbe T-HT-ove nagrade u Muzeju suvremene umjetnosti 2013. Usred betonskog Novog Zagreba, na prilazu suvremenog arhitektonskog zdanja MSU-a, našli ste se okupani zvukom cvrčaka s dalmatinskog otoka, iz potpuno druge realnosti. Umjetnost koja obogaćuje grad i ljude i izbacuje vas iz cipela, kako bi vas potaknula da drugačije vidite i temeljitije osjećate.
"Ritmovi grada" imaju prethodnicu u zvučnoj instalaciji "Tihi gradski ritmovi" iz 2018., kad je Laktašić na šest lokacija u gradu, uz nekadašnje gradske potoke Kunišćak, Bliznec, Črnomerec, Medveščak i Tuškanac reproducirao snimke rada ljudskog tijela. Nečujni zvuk ljudskog života, disanja, kucanja srca i rada probavnog sustava pojačao je i pustio iznad tokova gradskih potoka, utišanih i zagušenih zbog diktata urbanizma, odnosno regulacije vodotoka i buke grada.
Stranica Soundgraffiti.org od 2016. okuplja desetak umjetnika koji se bave zvučnim instalacijama, među ostalima tu su Nikolina Ivezić i Daniel Šuljić, dugogodišnji umjetnički voditelj Animafesta.
"Nakon što sam napravio stranicu, krenuo sam u grafitiranje grada zvukom. Prije je bilo puno teže, morao bih nositi svu opremu, kablove, osigurati struju, i tehničare da mi pomognu sve to sastaviti. Sad se zvučni moduli mogu kupiti gotovi: modul je zvučnik s mp3 playerom, pali se na udaljenost od tri metra. Kad netko prođe pored njega, on se aktivira i reproducira zvuk", objašnjava Laktašić. Tako je slobodan da na bilo kojem mjestu u gradu, fasadi, parku, drvetu, ulici, postavi zvučnik koji lijepi na zid tako da ne uništava fasadu.
Dio ljudi se vraća, moj rad govori o onima koji su se trajno iselili, kaže Laktašić. Krenuo je od dvojice poznanika, a oni su ga povezali s drugima. Potres je promijenio Zagreb. Posljedica odlaska stanovnika je promjena slike centra grada, duha grada i ritma grada. "Kad dođeš u centar, kad vidiš ta pročelja, kad vidiš promjenu tog ritma, osjećaj grada je drugačiji nego što je bio prije potresa", kaže. Neki su otišli jer su im stanovi neobnovljeni, drugi su se iselili jer su traumatizirani. "Živio je u Jurišićevoj, zgrada je u potresu oštećena, stanari se nisu mogli dogovoriti, bilo je problema oko sufinanciranja obnove. Kad god prođe tramvaj, sve se trese. On od trešnje nije mogao spavati. Prije potresa nije osjećao tramvaj. Bio je na tabletama, dok nije odlučio da tako više ne može". Laktašić će nekadašnjeg stanovnika Jurišićeve kroz svoju instalaciju vratiti u centar grada, makar privremeno, preko digitalno pojačane snimke rada srca i pluća, od četvrtka 28. svibnja do ponedjeljka 8. lipnja.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....