NOVI REALISTI PROTIV KONCEPTUALACA Sukob sve žešći - upućen poziv na bojkot Salona!

Kada je Feđa Gavrilović krajem prošle godine okupio dvadesetak slikara mlađe generacije i priredio izložbu “Novi realizam” u Gliptoteci HAZU, mogli su se čuti i hvalospjevi i kritike. Nije to novi realizam, nego novi konzervativizam, pisali su tada kritičari na društvenim mrežama.

No, malotko je mogao očekivati toliku lavinu reakcija kakva je uslijedila nakon objave koncepcije 32. salona mladih, koju je na stranicama HDLU objavio Gavrilović. Mladi kritičar se u spornome tekstu, pozivajući se pritom na Krležu, pita što je “danas u likovnosti čista pomodnost, bezidejno oponašanje uspješnih umjetnika, slikani dizajn ili koncept bez stvarnog koncepta, a što izvorno problematiziranje suvremenog svijeta i pojedinačne umjetničke svijesti u njemu?”. Najburnije je reakcije izazvala sljedeća rečenica: “Tema je ovogodišnjeg Salona mladih sukob trendovske pomodnosti i izvorne suvremene umjetnosti, koja ne bježi od vještine i samosvrhovitosti, koji se danas često odbacuju kao puki ‘tehnicizam’”. Kritičari su odmah optužili Gavrilovića da je odbacio sve umjetničke prakse koje su drugačije od slikarskog realizma i da je ponuđeni koncept, stoga, diskriminirajući.

Tehnička vještina

Maja Rožman, umjetnica mlađe generacije, pozvala je na bojkot Salon. - Nemam nikakvih problema s realističkim slikarima, smatram da i među njima ima sjajnih autora, i isto tako ne mislim da su svi konceptualni umjetnici dobri. Ono što mi se ne sviđa je podjela. Ako se netko bavi konceptualnom umjetnošću, ne znači da tehnički nije vješt. Baš se na izložbi u HDLU, primjerice, moglo vidjeti koliko je konceptualni umjetnik Marijan Crtalić vješt crtač - kaže Rožman.

U polemiku su se uključili i stariji umjetnici, oni koji imaju više od 35 godina, koliko iznosi dobna granica za one koji žele svoje radove predstaviti na Salonu.

Marijan Crtalić tako ističe: - Smatram da su ovakvim pristupom mladi konceptualni umjetnici zakinuti. Najviše mi smeta da iza svega stoji krovna udruga, Hrvatsko društvo likovnih umjetnika. Koliko je meni poznato, nije bilo ni natječaja za izbornika. Usto moraju i plaćati kotizaciju od 50 kuna.

Što je poželjno?

Feđa Gavrilović odgovara da svojom koncepcijom nije isključio niti jedan medij.

- Insinuacije da će Salon mladih biti orijentiran isključivo na slikarstvo, štoviše na ono figurativno, plod su nerazumijevanja objavljenog natječaja. Takvo što mi nije bilo na kraj pameti. Prečesto sam čuo predrasudu kako “suvremeno” može biti iskazano jedino u gabaritima, ideja, načina izraza, postupaka, koje autoriteti proglašavaju poželjnima. Imputira se da želim naglasiti podjele između “novih” i “tradicionalnih” medija, s konzervativnom pristranošću, međutim poanta Salona je upravo suprotna: potraga za kvalitetom bez obzira na mediji ili izričaj, upravo ono što se na nekim izložbama zaboravlja. Kvalitetna umjetnost nije uvijek ono što je šik, ono što prati trendove i što se klanja “samorazumljivim istinama” o tome kakva umjetnost danas treba biti. To ne znači da je rješenje u inzistiranju na čistoj formi, kako se želi imputirati - kaže Gavrilović.

Feđa Gavrilović: Kvalitetna umjetnost nije uvijek ono što je šik, ono što prati trendove

Kritičari su, ipak, uvjereni da iskazuje netrpeljivost prema konceptualnoj umjetnosti. Njegov istup vezan uz ovogodišnji Salon nije prvi te vrste. Mladi je kritičar svojedobno u Vijencu objavio tekst “Bijeda suvremene hrvatske umjetnosti”.

U njemu je oštro krititizirao hrvatsku konceptualnu umjetnost, priznajući samo radove Josipa Vanište vezane uz Varšavsku te one Sanje Iveković. Drugi možda jesu, piše Gavrilović, našli mjesto u svjetskim muzejima, ali to ih ne čini imunim na kritiku. A zatim je izrekao svoj stav o nekima od vodećih hrvatskih konceptualnih umjetnika: “Igor Grubić (već više puta spominjan u mojim tekstovima kao predstavnik najbanalnijeg oblika angažmana), Andrea Kulundžić i dokumentacije, Kristina Leko, Marijan Crtalić, Siniša Labrović. Svi njihovi radovi teže ukazivanju na društvene probleme, no njihove reakcije na stvari koje ih tište u društvu svode se na simplificirane dosjetke, paradu banalnosti. Čovjek se pita razumiju li doista, kao što tvrde, težinu problema kojima se bave?”

Na društvenim mrežama niz je umjetnika, kritičara, teoretičara, koji lajkaju ovu polemiku. Željko Badurina u polemiku se uključio s nekoliko radova kojima se ironično obračunava s Gavrilovićem.

Ironični obračun: Željko Badurina aplicirao je na konzervu lik Feđe Gavrilovića

Tako Gavrilovića aplicira na Campbell juhu, parafrazirajući slavni Warholov rad, razgolićena se ljepotica renesansnih proporcija gleda u ogledalo postavljajući pitanje: “Mogu li ovakva na Salon?”, pa Vermeerovi likovi u ateljeu razgovaraju o tome da li će im se osušiti boja do Salona...

Što znači konzerva

Badurina kaže: - Smatram da je riječ o diskriminaciji prema mladim, konceptualnim umjetnicima. Želim da se uvaže sve vrste umjetničkog izražavanja, ako su radovi kvalitetni. Konzerva je tu da se ilustrira ovo konzervativno razmišljanje.

Badurina: Konzerva je tu da ilustrira konzervativno razmišljanje

Gaella Gotwald, ravnateljica HDLU-u, nije bila spremna zauzeti stranu u ovom sukobu. - Nisam bila dijelom tog izbora, no sviđa mi se da se razvila polemika - kaže.

Tomislav Buntak, potpredsjednik, pak, navodi: - Tendenciozna je rasprava. Bili su različiti stavovi prilikom Salona mladih i ranije, bilo je čak i isključivosti, što ne smatram da je slučaj sada, pa se nitko nije bunio. Feđa Gavrilović je mladi kritičar koji se afirmirao i cijenim što ima svoj stav.

Polemika će se, sasvim sigurno, nastaviti, no bilo bi sasvim nezgodno da se sve umjetnike predstavljene na izložbi “Novi realizam” strpa u jedan koš, ali i da ovo ispadne rat između konceptualnih umjetnika i slikara.