Njegova se djela smatraju svetim gralom svake kolekcije. No, samostalnu izložbu nije imao od 1992.

U zagrebačkoj galeriji Libar otvorena je izložba jednog od naših najznačajnijih predstavnika enformela Ive Gattina (1926.-1978.) koja, iako manjeg opsega, pruža uvid u sve faze stvaralaštva tog umjetnika.

"Htio sam prikazati radove koji nisu toliko javnosti poznati", kaže galerist Goran Margeta. "Nevjerojatno je", dodaje, "da jedan od naših najznačajnijih umjetnika nije imao u Zagrebu samostalnu izložbu od 1992. godine. Govorimo o autoru koji je sveti gral svake kolekcije".

Gattinova izložba nastavlja se na ciklus te galerije započet izložbom Ljubomira Perčinlića i Eugena Fellera. Obuhvaćeno je ukupno jedanaest radova iz privatnih zbirki ostvarenih između 1956. i 1977. godine u različitim formatima i tehnikama. Najraniji je rad "Crna struktura" u mješavini pigmenta i smole iz 1956., nastala u godini kada Gattin održava i svoju prvu izložbu, slijede "Oblici na površini" iz 1958.-1959. godine te pastel "Bez naziva" iz 1960. i serija Dekolaža iz iste godine.

Ješa Denegri u svom predgovoru ovoj izložbi navodi kako je na Gattina u to vrijeme utjecao Alberto Burri čija je djela vidio na Biennalu u Veneciji u talijanskom paviljonu. Njegova, kao i djela španjolskih predstavnika enformela, potiču ga "na radikalne iskorake ka kojima od ranije posjeduje vlastite predispozicije. Gattin, naime, tada sprovodi u djelo shvaćanje po kojemu dostizanje do bitno novog koncepta (anti)slikarstva može biti postignuto jedino ukoliko bude sprovedena temeljna promjena cjelokupnog materijalnog gradiva slike gdje, umjesto klasične tehnike slikanja uljem na platnu, dolazi do upotrebe konkretnih izvanpikturalnih sredstava i njima odgovarajućih procesualnih operativnih postupaka". Denegri koristi priliku i da podsjeti na Gattinovo teorijsko objašnjenje tih radova, za koje je Putar ocijenio da su jedan od najhrabrijih prodora preko međa poznatih standarda. Gattin, među ostalim, piše kako je slikarstvo srušilo tradicionalne koncepte crteža, boje i oblika, i kako se traga za novim vrijednostima u kojima će biti izražena suština našeg stoljeća i čovjeka u njemu…

Izložba predstavlja, osim ove rane, ali ujedno i najznačajnije Gattinove faze, i njegov kasniji opus, poput ciklusa Kaligrafija iz 1963. te dva rada iz 70-ih godina "Trgana površina" i "Bušena površina".