NIKAD RANIJE PRIKAZANE FOTOGRAFIJE Vlado Martek prvo piše tekst o fotografiji, a tek onda je snima

Kako sažeti ono što Vlado Martek radi od sredine 70-ih do danas?

Fotografija kao materijal, kao predmet, kao fetiš; obiteljska fotografija. Fotografija kao akcija, fotografija kao fetiš i predmet istovremeno. Fotografija kao podloga, assemblage, kolaž; fotografija kao medij, inscenirana fotografija, fotografija kao aktualni portret; fotografija kao dokument. Fotografija kao medij, fotografije konceptualističkih promjena. Pripremanje za fotografiju. Prorez kroz fotografiju da bi se doprlo do neke druge stvarnosti, da bi se razbilo automatiziranost.

Fotografija kao papir što implicira materijalnost, podlogu, fetiš, medij, dokument.

Ili, kako je to sam umjetnik objasnio prilikom nedavnog razgovora: “Fotografija je u ovom slučaju doslovno kao fizički materijal. To je jedno od stanja koje koristim kod fotografije. Drugo je fotografija kao predmet. Kod predmeta razdvajam fotografiju kao fetiš – obiteljske fotografije, uspomene i tako dalje. Fotografija kao predmet postoji i kao fotografija kao akcija. Na primjer, kad sam izveo akciju ljubljena fotografije na otvorenju izložbe Vlastine izložbe u Novom Mestu, nje nije bilo, ja sam nešto rekao i onda sam ljubio njezine fotografije. Te su fotografije za mene bile predmet i fetiš istovremeno. To je posebna upotreba fotografije.

Onda imam fotografije kao podloge – to su assemblagei, zatim fotografije kao kolaži. Zatim fotografija kao medij: radim inscenirane fotografije pri čemu fotografiju koristim kao medij. Ovo je, na primjer, moja knjiga koja je objavljena prošle godine i sad insceniram u fotografiji tu knjigu s beskonačnošću mora, i slično. To je inscenirana fotografija. Onda imam fotografiju kako dokument, ali to već ulazi u konceptualističko područje. Onda aktualni portret, ovaj primjer je iz 1977. godine, nalazim se iza stakla na kojem sam napisao “aktualni portret”. U ovom slučaju je fotografija dokument samo te akcije. Onda imam akciju kad na sisu napišem sisa, i u tom slučaju je fotografija dokument. Onda imam put do Vanište i do Stošića, znaš kako se obično snimaju kuće gdje žive umjetnici, a ja sam snimao prilaz kako se ide prema tim kućama. Konceptualistički rad. Ja idem radikalno dalje i ne snimam samo kuće nego prilaze njima.

Zatim konceptualističke promjene. Sjećaš se one kuće u Frankopanskoj 2 u kojoj je Nena radila neke male izložbe? Ja snimam haustor nakon trideset godina. I snimam ga par godina, različite mijene. Rad sličan ovom poklonio sam Vaništi – Nova izložba u Studiju G. To su radovi gdje je fotografija kao dokument i zato je to konceptualistički rad.

Imam i klasičnu fotografiju koja nije inscenirana.

Onda imam pripremanje za fotografiju, kao što je pripremanje za poeziju. 1981. sam u PM-u imao izložbu Pripremanje za umjetnost, to je taj moj vječni konceptualistički odmak – da se odmakneš od onog što radiš da bi dobio etički, konceptualistički prostor.

Imam tekst u kojem pišem o fotografiji, i tek onda snimam fotografije. I to zovem pripremanje za fotografiju.”

Vlado Martek

Razgovor s umjetnikom će se održati u ponedjeljak 7. 11. u 19.30.

Vlado Martek (Zagreb, 1951.) pjesnik, konceptualni umjetnik, slikar, esejist. Diplomirao književnost i filozofiju na FF u Zagrebu 1976. U početku se bavio vizualnom i konkretnom poezijom (imenovanom: predpoezija), a od sredine sedamdesetih – konceptualizmom akcionizmom ( s Grupom šestorice autora), umjetničkim knjigama te out printom (22 samizdata, leci, plakati, razglednice ). Od početka osamdesetih bavi se slikarstvom, kiparstvom, grafikom, land artom. U Beču izlaže na velikoj izložbi: Zeichnen im Fluss, u Museumu des XX Jahrhunderts, 1990. godine. Tijekom 1997. boravi u Lyonu gdje priređuje izložbu. Piše tekstove o poeziji, tekstove i kritike o likovnim praksama. U posljednje vrijeme vraća se projektima u duhu konceptualizma. Objavio je petnaest knjiga - od zbirki poezije, zbirke tekstova i insceniranih fotografija do knjiga eseja o suvremenoj umjetnosti, te dva koautorska izdanja grafičkih mapa. Godine 2002. izašla je monografija: Martek-fatalne figure umjetnika, autora M. Šuvakovića. 2008. održana je retrospektivna izložba u Modernoj galeriji u Zagrebu ( Vlado Martek 1972-2007.). Samostalno je izlagao u Berlinu, Pragu, Parizu… Tri djela iz faze konceptualističke prakse nalaze se u zbirci Muzeja Pompidou u Parizu. Živi i radi u Zagrebu i Rovinju.