NEPOZNATI KUBRICK Bio je opčinjen boksom, jazzom i ulicama New Yorka, a prvu fotografiju prodao je za 25 dolara

Bilo je to u travnju 1945. godine, dan nakon smrti američkog predsjednika Franklina Roosevelta. Na putu do škole tada 16-godišnji Stanley Kubrick prolazio je pokraj jednog kioska s novinama. Za oko mu je zapeo prodavač, starac koji podbočene glave deprimirano gleda u novinske naslove, još friške od tiskarske boje, na kojima je velikim slovima bilo ispisano “Roosevelt Dead!”. Na starčevu licu jasno se ocrtava sjeta, ali i strah od budućnosti, osjećaj tipičan za poslijeratnu Ameriku. Kubrick je zastao, iz torbe izvadio fotoaparat od kojeg se nikada nije odvajao, snimio je starca i, umjesto da ode u školu, vratio se doma, razvio fotografiju i otišao ravno u časopis Look koji mu je fotografiju otkupio za 25 dolara i objavio je dva i pol mjeseca kasnije. Ta fotografija mladom je Stanleyju, pokazat će se kasnije, promijenila život.

Očev poklon

Rođen 1928. u New Yorku kao prvo dijete Jacoba i Gertrude Kubrick, druge generacije useljenika poljskih Židova, Kubrick je živio u Bronxu, gdje je pohađao srednju školu William Howard Taft. Otac mu je bio liječnik i imao je hobije tipične za džentlmena srednje klase - fotografiju, jazz i šah, koje je prenio i na svog sina. Kada je imao 13 godina, otac mu je poklonio fotoaparat Graflex. Stanley nije bio naročito dobar učenik; radije je snimao fotografije za školski list ili odlazio u lokalno kino Loew’s Paradise Theatre. Najbolji prijatelj bio mu je vršnjak iz susjedstva i školski kolega Marvin Traub, koji je u svojoj kući imao malu tamnu komoru i dvojica dječaka po cijele su dane provodila na ulicama velegrada u potrazi za dobrim kadrovima. Obojici im je uzor bio Arthur Fellig, poznatiji kao Weegee, legendarni newyorški ulični fotograf i preteča današnjih paparazza, kojeg je pratio glas da se na mjestu nesreće uvijek pojavi prije policije, a njegove fotografije reflektirale su raznolikost velegrada i njegovih stanovnika.

Nakon što mu je Look otkupio fotografiju, Kubricku su ponudili da kod njih odradi praksu, a kada je završio školu, dobio je i stalno radno mjesto. U nepunih pet godina, koliko je proveo u redakciji časopisa, snimio je 27 tisuća fotografija, od kojih je tisuću objavljeno u više od 300 fotoreportaža koje su se protezale preko nekoliko stranica. Dvadeset tih fotoreportaža predstavljeno je na opsežnoj izložbi “Eyes Wide Open” otvorenoj prošli tjedan u bečkom Kunstforumu.

Kubrickov rani fotografski rad bio je srž njegove kasnije filmske estetike, a izložbu je otvorio njemački redatelj Florian Henckel von Donnersmarck. Prisutna je bila i Kubrickova udovica Christiane Kubrick. Njemačku glumicu, rođenu kao Christiane Harlan, upoznao je 1957. godine tijekom rada na filmu “Paths of Glory” koji se snimao blizu Münchena. Oženili su se još iste godine i dobili dvoje djece, a Kubrick je posvojio i njezinu kćer Katharinu iz prvog braka. Godine 1961. preselili su u London, gdje Christiane i danas živi.

- Stanley bi se strašno radovao da je znao da će jednoga dana to sve visjeti ovdje. Mnogi od ovih negativa stajali su u kutijama i čak ih ni ja nikada nisam vidjela - izjavila je Christiane Kubrick na otvaranju. Naime, Kubrick je u redakciju slao samo negative i svoje bi fotografije vidio tek kada su bile objavljene u časopisu. Nije ih nikada smatrao umjetničkim djelima.

Neobične sudbine

Bečka izložba počinje upravo Kubrickovom slikom starca u novinskom kiosku, a u središtu njegovih fotografija su neobične ljudske sudbine: prati malog čistača cipela na ulicama New Yorka, provodi jedan dan s boksačkim šampionom Rockyjem Grazianom, posjećuje glumicu Betsy von Fürstenberg u njenom domu i fotografira ogroman cirkus u zimskoj rezidenciji, a prizori koje snima savršeno ocrtavaju duh poslijeratnog vremena američke metropole. Prema motu “Real is good. Interesting is better” ne zadovoljava se pukim dokumentarističkim pristupom: sve njegove fotografije pomno su isplanirane i inscenirane, i već tu se naziru prvi znakovi redateljskog rada.

Mladi Stanley Kubrick fotografirao je glumicu Betsy von Fürstenberg u njenom domu

U serijalu “Tale of a shoe shine boy” snima 12-godišnjeg Mickeyja kako čisti cipele na ulicama Brooklyna, dok s prijateljima jede hot-dog ili dok zamišljen piše domaću zadaću u skromnom domu gdje živi s još devetero braće i sestara. Godine 1948. u Sarasoti na Floridi iza kulisa snima Ringling Bros. and Barnum & Bailey cirkus, koji je sa 1400 zaposlenih, 900 životinja i 46 šatora bio tada najveći cirkus na svijetu, a diljem Amerike prevozio se u čak 90 željezničkih vagona.

Iza kulisa cirkusa Ringling Bros. and Barnum & Bailey

Jedna od najboljih Kubrickovih slika jest ona direktora cirkusa Johna Ringlinga Northa, u čijoj se pozadini nalaze artisti na žici. Cijela ta kompozicija brižno je isplanirana i djeluje poput konstruktivističkih fotografija Aleksandra Rodčenka ili kolaža Gustava Klucisa iz 30-ih godina, s čijim se radovima upoznao u newyorškoj MoMA-i. Cirkusku publiku, pak, slika u elegantnoj odjeći, koja bi danas više odgovarala odjevnom kodu kakve opere ili kazališta.

Znanstvenici gangsteri

Često snima i obrazovne institucije - na sveučilištu Columbija pozira mu tadašnji rektor i kasniji američki predsjednik Dwight Eisenhower, a u sveučilišnom Institutu za fiziku, koji je imao ključnu ulogu u razvoju atomske bombe, snima znanstvenike koji jako podsjećaju na one iz filma “Dr. Strangelove”. Poneke inscenacije djeluju pomalo dramatično: znanstvenike Columbije snima u industrijskom ambijentu i predstavlja ih kao gangstere, slične onima u filmu “The Killing”. Obične ljude snima u zubarskoj čekaonici ili newyorškoj željeznici, gdje pomalo voajerski, s kamerom skrivenom u džepu kaputa, većinom između ponoći i 6 ujutro, snima zagrljene parove ili usnule pijance.

Fotografija iz newyorške željeznice

Fasciniraju ga i boksači, moderni urbani gladijatori, a ponajviše Rocky Graziano. Njemu posvećen fotoserijal nosi naziv “He is a good boy now”, čime jasno daje do znanja da je tada 27-godišnji boksački šampion prevladao svoju turbulentnu prošlost. S Grazianom provodi čitav jedan dan borbe, a osim u ringu prati ga čak i ispod tuša. Kao i njegov otac, i Stanley je od rane mladosti veliki fan jazza (i sam je svirao bubnjeve u jednom bendu), a bujajuća newyorška jazz-scena daje mu priliku za mnoge dobre motive. Često snima i prominentne ličnosti: glumicu u usponu Betsy von Fürstenberg ili, kako su mu u to doba tepali mediji, “američkog neženju broj 1” Montgomeryja Clifta. Ipak, mladog zavodnika Kubrick prikazuje kao usamljenog čovjeka koji sam doručkuje jaja, mlijeko i tost.

Uz fotografije, na izložbi se mogu vidjeti i originalni primjerci časopisa Look. Bio je to dvotjednik koji je postojao od 1937. do 1971. godine, a poznat je bio po tome što je više pažnje poklanjao fotografijama nego tekstovima. Fotoreportaža je tada bila najvažniji vizualni masovni medij, a na značenju je izgubila tek s pojavom televizije.

Stanley Kubrick fotografirao je boksača Rockyja Graziana

Most između Kubrickove fotografije i filma predstavlja dokumentarni film “Day of the Fight” u kojem prati boksača Waltera Cartiera. Godine provedene u Looku omogućile su mu da do savršenstva razvije svoju strast prema insceniranju situacija, a u redakciji je naučio i kako funkcionira timski rad, što mu je kasnije uvelike pomoglo i u radu na filmskom setu. Fotografiji se, zanimljivo je, nikada više nije vratio.

Šogor producent

Brat Kubrickove udovice Jan Harlan, koji je bio njegov producent na svim filmovima od 1975. godine, na otvorenju je otkrio i kako je Kubrick bio snažno povezan s Bečom: pola svog života, naime, kazao je Harlan, posvetio je romanu “Traumnovelle” bečkog pisca Arthura Schnitzlera, koji je redatelju poslužio kao predložak za njegov posljednji film “Eyes Wide Shut”.

Tri dana nakon završnog reza u montaži Kubrick je preminuo u snu u dobi od 70 godina. Pokopan je ispod svog omiljenog stabla na imanju u Childwickbury Manoru, u pokrajini Hertfordshire.