Arhitekt Aleksandar Freudenreich (1892. -1974.), čiji je otac bio poznati kazališni glumac Dragutin, a djed Josip jedan od osnivača zagrebačkog HNK, tijekom svoje karijere projektirao je oko 500 objekata. Među njima je bila i narudžba Alojzija Stepinca da u Mariji Bistrici napravi “hrvatsko narodno svetište”.
Umjetnički egzil
Freudenreich je pozvao mnoge mlade slikare da s njim rade na projektu.
- Marija Bistrica pretvorila se u pravi umjetnički egzil. Od 1943. do svibnja 1945. slikali su freske koje su onda uništavali, i ponovno slikali, kako ne bi morali u rat. No, unatoč aktivnom djelovanju tijekom NDH, Tito je ovog arhitekta odmah poslije rata angažirao na uređenju Brijuna - priča povjesničar umjetnosti Krešimir Galović prema čijoj će se koncepciji (zajedno s Martinom Tonejc), večeras u Klovićevim dvorima otvara izložba “Slike baštine - između dokumentacije i umjetnosti”.
Riječ je o tristotinjak arhitektonskih nacrta iz opsežne zbirke Uprave za zaštitu kulturne baštine. Izložba nudi niz otkrića nacrta naših, ali i stranih arhitekata, među kojima su i Adolf Loos te Hans Poelzig (u zbirci su pronađeni njegovi originalni nacrti za berlinsko kazalište Capitol). Naime, iako ova zbirka postoji od 1910. , mnogi su crteži bili nesređeni i neatribuirani, tako da ova izložba zapravo nudi novo viđenje moderne arhitekture.
- Među Freudenreichovim crtežima su sačuvani i oni za zgradu Matice hrvatskih obrtnika, kao i za Židovsku bolnicu u Zagrebu iz 1930., koji su vrhunac ekspresionizma - kaže Galović.
Zanimljiva je i priča arhitekta Zdenka Strižića, koji je sa studentima 1955. otišao na izlet izvan Jugoslavije, i emigrirao. Iz njegova ateljea je kolega Zvonimir Vrkljan spasio sve crteže i naposljetku ih predao zbirci.
A Strižićev najbolji rad u karijeri, kazališe u Harkovu, čije ćemo originalne nacrte vidjeti na izložbi, nije izveden zato što ga je u tome spriječio Staljin. Naime, tridesetih se godina u Sovjetskom Savezu povećava gradnja objekata od društvenog značaja. Tako je ukrajinski grad Harkov 1930. raspisao međunarodni natječaj za veliko kazalište.
Red za ulaz
Dodijeljene su tri jednakovrijedne nagrade, među njima i Zdenku Strižiću, koji je po svojoj prilici naposljetku trebao i izvesti rad, budući da je ponudio pravi mali dragulj modernističke arhitekture. No, Strižić je tada živio u Berlinu, pa je ovaj grad stajao uz njegovo ime, a Staljin je zaključio kako ne dolazi u obzir da u Harkovu gradi berlinski arhitekt.
Slično se, podsjetimo, razmišljalo u Zagrebu, pa je tako otac modernističke arhitekture Adolf Loos izgubio na natječaju za hotel Esplanadu. - Kada bi Loosovi nacrti koje smo pronašli bili izloženi u bečkoj Albertini, garantiram da bi bili veliki redovi za ulaz - tvrdi autor izložbe Galović.
Vila na jezeru
U otkrića se ubrajaju i crteži za jedno od Loosovih najčešće reproduciranih remek-djela, vilu Karma na Ženevskom jezeru. Iako je kasnije vilu Karma dovršio naš Hugo Erlich, jer se Loos posvađao s investitorom, vidljivo je iz crteža kako se Ehrlich pridržavao svakog detalja.
Sačuvani su i nacrti za jedan hotel. - Dugo nismo mogli otkriti o čemu je riječ, no prema detaljima, vrlo je vjerojatno da je radio nacrt za jedan hotel u Opatiji - kaže Galović. Od Loosa je sačuvan i originalan nacrt od dva metra za hotel u Semmeringu, u neposrednoj blizini Beča, gdje se okupljala ondašnja intelektualna elita.
Od Viktora Kovačića novost je njegov do sada ne izlagani rad, ljetnikovac za ruskog cara na otoku Krimu.
Građa se u ovoj zbirci, priča Galović, sakuplja nešto više od sto godina. U njoj su sačuvane slike poznatih autora poput Ljube Babića i Josipa Seissela koji su za Zavod za zaštitu spomenika crtali baštinu. Ovi radovi Josipa Seissela, inače autora prve apstraktne slike kod nas, do sada su bili nepoznati.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....