Kada sam na Trešnjevci neki dan ugledala portret mladića koji sjedi na pločniku pred nekadašnjom tvornicom Vesna na Novoj cesti, gdje je sagrađena luksuzna novogradnja, a iza njega piše "4600 eura m²", pomislila sam kako nitko dosad nije tako ulovio trenutak, problematiku previsokih cijena novih stanova, priuštivog stanovanja, novih zakona o gradnji i prostoru, odlaska mladih i svega što nas sada muči...
Bila je to izložba u galeriji WIDE imena "Sukob interesa", čiji je autor jedan od najpoznatijih domaćih uličnih umjetnika Boris Bare. To si ti, tvoj autoportret, pitam ga?
- Nisam namjeravao raditi vlastiti portret, ali se tijekom rada na izložbi to nekako prirodno dogodilo. Shvatio sam da se ne mogu potpuno maknuti iz priče. I ja sam dio tog konteksta, iste stvarnosti i istih problema koje radovi tematiziraju- odgovara Bare.
Izražavam svoje mišljenje da je odlično prikazao čarobnu mrežu zarade od novogradnje, propasti starih tvornica, zakona o gradnji koji potiču novogradnju, navodno da mladi ne bi odlazili, dok su oni vezano za stambeno pitanje izgubljeni u tranziciji.
- Motiv je bio osjećaj da se sve to događa istovremeno i da je povezano. Tvornice su nestale, stanovi su postali roba, a ljudi višak. Vesna je simbol sustava u kojem rad više ne garantira sigurnost, a dom postaje luksuz. Nisam htio ilustrirati nostalgiju, nego konkretan, sadašnji pritisak pod kojim živimo - objašnjava.
Na slici piše 4600 eura m², sada bi cijena bila i 5500 na Trešnjevci...
- Da, brojka je već zastarjela i to dovoljno govori. Cijene rastu brže od bilo kakvog smisla, a umjetnost to, nažalost, samo dokumentira, ne stiže pratiti tempo apsurda - ističe Bare.
Kaže da pripada generaciji koja je odrasla uz obećanje da će "biti bolje", a dočekala je privatizaciju, rasprodaju i stalno odgađanje normalnog života. To je generacija između - premladi da bi nešto zadržali, prestari da se prave da ništa nije izgubljeno.
Njegov ‘‘Sukob interesa‘‘ je serija ilustracija koja se bavi delikatnom i traumatičnom temom ovih prostora - rasprodajom, pljačkom i odlaskom u zaborav nekad izuzetno moćnih industrijskih i trgovačkih giganata. Kroz seriju radova reinterpretirani su identiteti propalih tvrtki kao što su TEŽ, Sljeme, TOZ, Penkala, Uljanik, Tomos, Zastava i mnoge druge. Radovi dotiču teme privatizacije; što nam je donijela ili odnijela?
- Odnijela je zajedničko, a donijela dugove, nesigurnost i trajni osjećaj gubitka. U radovima sam htio pokazati da privatizacija nije bila apstraktan proces, nego vrlo fizička stvar: prazne hale, zatvoreni pogoni, radnici bez posla i gradovi bez identiteta. To je tema mog odrastanja. Te tvornice su bile pejzaž mog djetinjstva, orijentiri u prostoru i vremenu. Njihov nestanak nije samo ekonomsko pitanje nego emocionalni i identitetski lom - objašnjava.
Kamensko i Vesna su mu posebno bliski. Sjeća se, kaže, razgovora s bivšim radnicama. Taj osjećaj ponosa koji je postojao, i sram koji im je kasnije nametnut, to je nešto što se ne zaboravlja.
A TEŽ u Folnegovićevoj i ona bara ispred - koji je to jad, komentiram. Jesi li vidio te apokaliptične prizore?
- Jesam. To su prizori koji više nalikuju na postratni pejzaž nego grad u miru. I ono što najviše boli je potpuna ravnodušnost, kao da smo se kolektivno navikli na propadanje.
Njegov se mural nalazi na Podravci, koja jedina još radi od tvornica i hotela koje je ilustrirao. Kaže da mu je bilo važno da taj mural postoji, kao kontrapunkt, dokaz da industrija ne mora nužno završiti u ruševinama.
Idealan scenarij za Vesnu, TEŽ, Kamensko, kako kaže, bio bi da ostanu javni prostori: kombinacija kulture, društvenih sadržaja i priuštivog stanovanja.
- Ne luksuzni apartmani, nego prostori koji vraćaju život gradu i ljudima - dodaje.
Pitam ga može li od svog rada sebi priuštiti primjereno stanovanje. Kolika bi bila cijena slike autoportreta "Vesna", odnosno koliko kvadrata njome može kupiti?
- Iskreno - teško. Slika "Vesna" vrijedi otprilike koliko jedan do dva kvadrata stana u Zagrebu. Ta disproporcija je zapravo srž cijele izložbe - zaključuje.
Izložba je do sada bila u Puli, Innsbrucku i Zagrebu.
- Nakon što je Studentski centar u Zagrebu odbio izložbu, vjerojatno zbog političke osjetljivosti teme, volio bih da se sljedeće predstavljanje dogodi u Sarajevu, Mostaru, Ljubljani ili Beogradu. Smatram da su to gradovi koji ovu temu vrlo dobro razumiju i s kojima dijelimo slična iskustva - dodaje.
I za kraj aktualna tema iz istog kompleta - Vjesnik.
- Vjesnik sam nacrtao prije puta u Barcelonu i prije požara, poruku o požaru sam dobio od prijatelja. Zanimljivo je to da sam na novinama ilustracije pogodio dan kada je gorio - kaže Bare i potvrđuje još jedan slučaj u kojem su umjetnici svojom senzibilnošću predosjetili nadolazeću stvarnost.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....