Na Krku oštećena instalacija svjetski poznatog arhitekta hrvatskog podrijetla Smiljana Radića

Umjetničku instalaciju svjetski poznatog čileanskog arhitekta hrvatskih korijena Smiljana Radića i njegove supruge, kiparice Marcele Corree "Kapi" postavljenu na teško dostupnom terenu iznad Baške na Krku oštetili su vandali, izvijestila je Općina Baška.

Instalacija "Kapi" postavljena je krajem prosinca prošle godine u sklopu programskog pravca Lungomare Art projekta Europske prijestolnice kulture (EPK) 2020 u Rijeci. Instalacija se sastoji od dvaju ovalnih struktura od punog zamućenog stakla promjera 60-tak centimetara. Postavljene su pored mrgara Ljubimer, tradicionalne građevine za potrebe ovčara, i obližnje lokve.

Zbog zahtjevnosti terena, dostupnog samo pješacima i planinarima, "Kapi" su na Ljubimer dopremljene uz pomoć helikoptera.
"Očevidom komunalnog redara utvrđeno je da je jedna od dvije staklene kugle oštećena. Radi se o površinskoj pukotini koja se proteže sredinom kugle, a vjerojatno je nastala udarcem teškog predmeta po samoj kugli ili bacanjem drugog teškog predmeta na kuglu", izvijestila je Općina Baška.
Općinska uprava podnijela je kaznenu prijavu protiv nepoznatog počinitelja Policijskoj postaji Krk.
Tvrtka Rijeka 2020, koja je upravljala projektom EPK, utvrđuje visinu počinjene štete, koja je mnogo veća od materijalne, jer je riječ o jedinstvenome umjetničkom djelu.

Sa Smiljanom Radićem razgovarala sam nekoliko puta, jednom, dok je bio gost na Danima Orisa, oba puta na talijanskom, koji govori jer mu je supruga, kiparica Marcela Correa, Talijanka. Stekla sam dojam da mnoge projekte rade zajedno, kao što je ovaj na Krku, no on me razuvjerio: “Češće suradnju izbjegavamo jer želimo, svatko u svojem području, oblikovati razne projekte.” Iako je najpoznatiji suvremeni arhitekt u Čileu, i među najvažnijima u čitavoj Južnoj Americi, Radić je zadržao manji ured, sa desetak zaposlenih.

Obitelj mu se u Čile doselila 1919. Te je godine njegov djed tamo stigao s Brača. Prvo je na sjeveru radio u rudnicima, a zatim je otišao u Santiago gdje je naposljetku i ostao, tamo je radio u tvornici. “U mojem radu uvijek ima osobne priče pa je taj spoj dvaju različitih svjetova, sjećanje na podrijetlo, kod mene prisutno od početaka" rekao mi je tada ovaj arhitekt, koji često sa suprugom i ljetuje na Braču-

Među njegovim su najpoznatijim radovima restoran Mestizo u parku Bicentenario u Santiagu koji je netko jednom sjajno definirao kao “mješavinu arhitekture Mies van der Rohea i one iz Asterixa“, a koji, kao i Serpentine, podržavaju velike, nepravilne gromade kamenja.

Ali, i “Kuća za pjesmu desnog ugla”, smještenu u šumi u Vilchesu, iznimno neobičnih i nepravilnih oblika, inspiriranu, kao što joj i ime kaže - pjesmom.

Među najpoznatijim je projektima njegova ureda Casa de Cobre: “To je kuća koju sam radio za prijatelje, glumicu i matematičara, imao sam odriješene ruke. To je za arhitekta uvijek dobro.” rekao mi je.

U londonskom Kensington Gardensu, nadnaravni ljetni paviljon u sklopu projekta “Serpentine Gallery”, što mu je donijelo planetarnu slavu. Paralelno s njegovim paviljonom, u ovoj je londonskoj galeriji izložbu imala Marina Abramović. Studirao je u Santiagu i u Veneciji. Njegovi materijali su kamen i drvo. Prije nekoliko godina dobio je na vlastiti zahtjev hrvatsko državljanstvo.

Kada su posjetili Krk, u intervjuu Luki Benčiću, u Jutarnjem listu, ovako su objasnili projekt za ovaj otok: "Prvi put smo bili na ovoj lokaciji prije šest mjeseci. Za nas je osobito važno kako se dolazi do lokacije, a potom, kad tamo dođete, što ćete zateći. To mogu biti elementi koje uopće ne očekujete. Suhozidi stvaraju osjećaj otpornosti i krhkosti istodobno, a potom, na vrhu brda, tu su izvori vode, ali vodu ne možete pronaći, što je doista čudno. To je ta otpornost i krhkost prirode koja sadrži i element iznenađenja. Svojim radom pokušavamo obuhvatiti sve te elemente u jedan koncept. Ideja je da to budu kapi. One su krhke, no volumen im je ispunjen kristalima stakla, što ih čini otpornima. Kad se tamo budete našli, neće vam biti jasno kako su tamo dospjele. To će stvarati osjećaj iznenađenja, ali iznenađenja koje smiruje, koje ne narušava sklad krajolika". Vandali nisu prepoznali trud.