ANTUN MASLE

Na dosad najvećoj izložbi dubrovačkoga genija i brojna nepoznata djela

Tijekom izložbe, koja se otvara danas, bit će promovirana i nova monografija o Masli

U Umjetničkoj galeriji Dubrovnik 14. prosinca otvara se retrospektiva Antuna Masle, na kojoj ćemo vidjeti neke njegove dosad nepoznate radove, a za trajanja izložbe promovirat će i monografiju dubrovačkog umjetnika.

Povod je izložbe sto godina od rođenja Antuna Masle. Autor izložbe i monografije je Igor Zidić, koji nudi novo čitanje opusa umjetnika kojim se bavi još od 1968. godine, dakle više od pet desetljeća.

Godine 1968. bila je u Zagrebu, naime, posmrtna izložba ovog dubrovačkog slikara. Kako kaže Zidić: “S te mi se izložbe usjeklo u pamćenje nekoliko slika i prizor žene u crnini koja stoji između kritičkih i protokolarnih govornika okružena svojim djevojčicama, Brigitom, kojoj je trinaest godina, i osmogodišnjom Dolores. Žena je izgubljena, gleda u prazno, oči su crvene od suza. Djeca motre u nepoznate ljude, uplašena pogleda, odsutna, nesretna.”

Tonči Plazibat / CROPIX
Igor Zidić

Briga o opusu

Upravo se dvije njegove kćeri, koje su bile djevojčice kad ih je Zidić prvi put vidio, danas brinu o opusu Antuna Masle. Kako kaže Igor Zidić: “O tome relativno velikom opusu koji je Masle za sobom ostavio skrbila je, nažalost prekratko, njegova kolegica u školi, poslije i supruga, Mile rođena Grbešić. Nadživjela je muža samo dvije godine, pa su djevojčice prije punog odrastanja bile izložene godinama kušnje, s koliko lijepim, toliko i bolnim sjećanjem na sretne dane u obitelji.

Danas su one, s ispunjenim svojim životima, više nego zaljubljene skrbnice očeva djela, bez čije bi suradnje bilo doista nemoguće prirediti iole ozbiljnu retrospektivu, a kamoli opsežnu, cjelovitu i dokumentarno potpunu izložbu, opsegom najveću, a nadam se i jasnu, kvalitetnu po značenju.”

Masle je umro mlad, s nepunih 48 godina. “Tema smrti provlačila se kroz mnoge njegove slike, ali je ostajala nezamijećena ili zanemarena u brojnim kritičkim svjedočanstvima onih dana”, kaže Zidić. “U zagrebačke bolnice posljednjih je godina odlazio zbog poteškoća s vidom i zbog nesretnoga razvoja zloćudne bolesti larinksa. Uživao je skrb naših najboljih specijalista onoga doba. Gdje god bi se zatekao - Masle je izazivao prijateljsku pozornost i respekt: bio je čovjek koji razmišlja, radi, slikao je i pisao, naime, i u bolnicama, čovjek koji hrabri druge.”

Antun Masle

Puno humora

Antuna Maslu odredilo je prijateljstvo s Ivom Dulčićem i Đurom Pulitikom, koji su također djelovali u Dubrovniku. Prijateljstvo s Pulitikom datira s kraja tridesetih godina dvadesetog stoljeća, a s Dulčićem, najvjerojatnije, s početka četrdesetih, a učvršćuje se prvih poratnih godina.

Unatoč teškom životu mnoga njegova djela pokazuju čovjeka s puno humora. Slaže se i naš sugovornik: “Pitanja o humoru dotiču neke od ključnih Maslinih tema; tek treba reći da je to jedan od najsloženijih humornih iskaza: gotovo ga i nema a da se ne dodiruje s crnilom, strahom, opasnošću, prijetnjama, smrću. To je, usput rečeno, ono što sam naročito želio pokazati ovom izložbom, uputiti na taj ‘smijeh kroz suze’, na tu dominantnu crtu hrvatske umjetnosti”, nastavlja Zidić, koji nudi i novo čitanje vezano uz Maslu:

“Pokazat ćemo u dubrovačkoj galeriji uz mnoga očekivana, standardna djela i cijeli niz rijetko ili nikako viđenih. Nisu to marginalni zapisi, sitne i usputne zabilješke, nego slike koje ga bitno drukčije postavljaju u prostor hrvatskoga moderniteta poslije 1950-e godine. Ono što je od njega istraženo odnosi se, sadržajno, na poetiku infantilizma, a tehnički na kolorizam s obrubljenim formama. No, prije ove izložbe nije temeljito bila istražena njegova simbolika što se pokazalo zahtjevnim, ali je dalo i rezultata. Posebna je priča Maslino bavljenje Ivanovom Apokalipsom. Također i animalizmom kao posebnim žanrom slikarstva”, kaže Zidić.

On posebno iz područja animalizma ističe ciklus “Triju životinja” - jarac, bik, ovan: “To je priča o rogatima, koja dotiče sotonističke, nasilne, mužjačko-mačističke sadržaje tek zaogrnute simbolskim ogrtačem”, zaključuje Igor Zidić.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
15. studeni 2024 23:32