ARTUKOVIĆEVA IZLOŽBA

Modeli su slikarovi gosti u berlinskom ateljeu, a platna puna detalja, više nego ikad

 Tomislav Krišto/Cropix
Artuković ne stvara puno, i na svakoj od njegovih izložbi primjetan je zaokret u promišljanju slike

Slikar Lovro Artuković priredio je svoju do sada najbolju izložbu. Otvara se večeras u Modernoj galeriji, jučer je predstavljena novinarima. Izložbu je, zapravo, organizirao Umjetnički paviljon, no kako se zbog potresa do daljnjeg ne koristi, preseljena je u susjednu galeriju. Artuković od početka dvijetisućitih živi i radi u Berlinu, atelje ima u umjetničkoj četvrti ovog grada koju pomalo sustiže gentrifikacija.

U Zagrebu izlaže svakih nekoliko godina, a od posljednje njegove izložbe prošlo je otprilike pet godina. Ne stvara puno, i na svakoj od njegovih izložbi primjetan je zaokret u promišljanju slike. Na novim je Artukovićevim slikama mnoštvo detalja, puno više nego ranijih godina. Iako nije bio siguran do zadnjeg trena, u Zagreb je iz Berlina srećom uspio doputovati na otvaranje. Nije krio zadovoljstvo zbog toga.

image
Lovro Artuković: Disput u ateljeu
Gunter Lepkowski

Autoportret iz budućnosti

Umjetniku je šezdeset jedna godina. Jednom je, davno, naslikao sliku kako će izgledati kada navrši šezdeset četiri godine, i možemo reći da on već pomalo nalikuje tom autoportretu: dobro je predvidio kako će izgledati u svojim šezdesetima. Naziv je izložbe u Modernoj galeriji "Usporavanje". Međutim, kako tumači sam umjetnik, nije riječ o procesu starenja te, kao posljedici, usporavanju.

Njegovim riječima: "Mislim da razloge ne treba tražiti u tome što starim i postajem sve sporiji. U slikama se, naime, množe detalji, a način na koji slikam – to bezbrojno premazivanje jednog te istog mjesta na slici lazurom da bih dobio željenu prisutnost i gustoću naslikanog – uzima sate i sate koji nekako neprimjetno prolaze."

Sjedi danima pred jednom slikom, prepričava dalje, zarobljen jednim jedinim detaljem, i promišlja kako bi trebao ubrzati svoj slikarski postupak, "primjerenije dobu u kojemu se sve odvija sumanutom brzinom", pitajući se hoće li itko uopće imati strpljenja i koncentracije upustiti se u promatranje njegovih slika sa "staromodnim, sporim užitkom". Slike Lovre Artukovića proizlaze iz njegove okoline, iz životnih okolnosti, te na svoj način svjedoče o njegovu životu u Berlinu.

Variraju u dimenzijama, od golemih formata do malih intimističkih platana. I sam umjetnik će reći da nije manifestni autor, već stvara kako ga život nosi, to jest da život utječe na način na koji slika. Izložba je podijeljena u nekoliko slikarskih cjelina. Prva se cjelina zove "Zlatne folije i odrazi".

Privukla ga je sposobnost zlatne folije da iskrivljeno zrcali okoliš. Modeli, protagonisti, tako se na slikama iz ove cjeline više naslućuju nego razabiru. I jedan mali "detalj": na slici "Odraz u zlatnoj foliji" kustosica izložbe Leonida Kovač izbrojala je 423 pravokutnika. To je prvi ciklus koji se pokazuje na izložbi, sasvim se razlikuje od ostatka izložbe, i mogao bi stajati i samostalno, a ima i neku mitsku dimenziju, koju umjetnik potencira i nazivima, "Biće iz bajke", "Zarobljeni duh", "Io i Jupiter" i slično.

Posjeti ateljeu

Kada se umjetnik uselio u svoj atelje u berlinskoj četvrti Kreuzberg - koja je bila na lošem glasu, a danas je jako hype - u neposrednoj su se blizini industrijskog dvorišta, gdje su nekad bile radionice tvornice strojeva, nalazili ponajviše dućani u kojima su se prodavali ukradeni mobiteli, a sad je sve puno ateljea i studija za jogu. Svoje berlinsko društvo koje zalazi u taj atelje, a mnogobrojno je, već je ovjekovječio na nekoliko slika, među kojima je najpoznatija "Potpisivanje deklaracije...", o kojoj je svojedobno i Igor Mirković snimio film.

image
Lovro Artuković Potpisivanje deklaracije o pripajanju Zapadne Hercegovine i Popova polja RH_Wer hat ds Bier bestellt, 2008

Svojim se berlinskim društvom Artuković bavi i na ovoj izložbi. Naime, desetak slika na izložbi objedinjeno je pod nazivom "Posjeti ateljeu", a koje Artuković tumači: "Može se bez pretjerivanja reći da su gotovo svi posjeti mom ateljeu uredno zabilježeni na slikama. Vrlo je malo ljudi iz kruga mojih prijatelja i znanaca za koje se još nije našla neka uloga, razlog da budu naslikani", kaže, dodajući: "Slikarstvo je po sebi samotnjačko zanimanje, a moje slike trebaju ljude. Stoga se druženje u ateljeu, pa premda to bila i obična pijanka, može smatrati dijelom stvaralačkog procesa. Da se poslužim analogijom sa svijetom prirode: čini mi se ponekad da se u simbiotskoj vezi s ateljeom pretvaram u muholovku. Posjetitelji rado dolaze privučeni atmosferom prostora, ne sluteći da će mi kad-tad morati pozirati."

No, za razliku od muholovke, dodat će, iz ateljea svi odlaze živi i zdravi. Manjih dimenzija i u ovalnom obliku u ovom je dijelu izložbe predstavljena moderna verzija mrtve prirode i portreta, "Djevojka s jabukom". Velikih dimenzija slika je "Anne" koja umjetniku u bijeloj košulji pozira u ateljeu. "Runar" je naslikan u sportskoj odjeći i s mnogim tetovažama po tijelu: svi su protagonisti poprilično živopisni.

Umjetnik u baru

Ciklus "Izlet" nastao je u trenutku kada je sanjao da je s pjevačem grupe Victim of Women Intolerance na izletu u Brandenburgu. Ne zna odakle naziv koji mu se pojavio u snu, na internetu nije pronašao ime takvog benda. No, u snu ga je za ovaj ciklus inspiriralo sljedeće: za vrijeme vožnje oblici su se prožimali i pretapali, "dio pejsaža s drvećem odjednom bi poprimio oblik kuće ili automobila, posve raspoznatljivo, kao da su ti oblici umotani u nešto na čemu je otisnuta slika pejsaža. Sve me to jako podsjetilo na odraz šume na ulaštenoj karoseriji Mercedesa s moje slike 'Jesenski izlet'."

Posljednje poglavlje nosi naziv "Bar". Među upečatljivijim je slikama "Closing Time" s podnaslovom "Bad Thoughts". Sjajno dočarava atmosferu kasne večeri u baru, žuto noćno svjetlo, a među četvero protagonista autoportret je samog umjetnika koji sjedi za šankom. Svatko je zamišljen i u svojem filmu. Na slici se pojavljuje i djevojka u cvjetnoj haljini, koja će se pojaviti na još nekoliko slika u ciklusu, kao što su "Trenutak odsutnosti" ili "Pripovjedačica".

Pitala sam tko je ona, ostali smo na tome da je to djevojka u cvjetnoj haljini. Uz ovo poglavlje umjetnik među ostalim bilježi: "Lica se mijenjaju od večeri do večeri, od čaše do čaše, što me najčešće navede na melankolično meditiranje o prolaznosti". Na izložbi su, osim umjetnika, govorili i Branko Franceschi, ravnatelj Moderne galerije, Jasminka Poklečki Stošić, ravnateljica Umjetničkog paviljona, te kustosica izložbe Leonida Kovač. Izložba ostaje otvorena do 29. studenog.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
30. listopad 2024 21:42