ARHITEKTURA

Mario Perossa: Doktor za istarske kuće

Profesor na ljubljanskom studiju arhitekture, talijanskog podrijetla, koji najviše radi u Istri, svojoj djedovini

ZAGREB - Arhitekt Mario Perossa autor je nekih od najljepših kuća u Istri: i kuća Jež u Lovrečici kod Umaga, i obližnja kuća Haj, koja je dobila i nagradu kao najbolja građevina u Hrvatskoj, privatne su arkadije u kojima su prozori široka staklena vrata otvorena prema pejsažu, a za lijepog vremena na podu i na zidu centralne sobe zrcale se slike vrta. No, ove su kuće u povlaštenoj poziciji.

Perossino je umijeće najvidljivije u kući Jape u Zambratiji, smještena je u jednom od brojnih tranzicijskih pejsaža duž hrvatske obale koji arhitekturi ne daje nikakvo vanjsko uporište. Kuća se oslanja samo na svoj pogled, a priroda je poput svetišta postavljena u unutrašnjost kuće. Nepovoljnu je okolnost pretvorio u prednost. Tu je umijeće majstora.

Obiteljski posao

Perossa je upravo dobio i još jednu važnu arhitektonsku nagradu, Viktor Kovačić, za Gradsku sportsku dvoranu u Novigradu, koju dijeli s Franićevim Muzejem suvremene umjetnosti, dakle, projektom puno veće skale.

Najveći dio kuća, ovaj profesor s ljubljanskog Arhitektonskog fakulteta, zapravo gradi na svojoj djedovini. Talijanskog je podrijetla, rođen u Bujama, a obitelj mu je iz Oskoruša. U obitelji je čak troje arhitekata: i njegov mlađi brat Piero i kćer Dalila u istom su poslu te zajedno čine biro Perossa koji ne namjeravaju širiti. - To što smo mali naša je prednost jer možemo birati posao. Mnoge je kuće naša tvrtka i izgradila. Projektiranje je proces u kojem je potrebno aktivno sudjelovati pa je nužna prisutnost arhitekta. Blizina gradilišta to pojednostavljuje.

Sergio Molesi, ugledni tršćanski kritičar umjetnosti, prilikom Perossine velike izložbe u Trstu, u prostoru galerija za suvremenu arhitekturu San Michele 11, rekao je kako Perossine kuće čvrsto stoje na zemlji, što je njihov najbolji opis. Njegove su kuće toliko odgovorne prema svojem okolišu, toliko u dosluhu sa svojom okolinom, toliko estetski prihvatljive da bi jedna njegova kuća svake godine mogla dobiti nagradu.

No, ta se odgovornost arhitekata, na žalost, sve češće zaboravlja, slaže se i naš sugovornik Perossa. I postavlja tezu s kojom će se mnogi složiti.

Rijetka je dobra stvar u krizi da se prirodnim putem riješava problem prenapuhanosti i predimenzioniranosti arhitekture: - Glavnu odgovornost prema okolini, korisniku i društvu snosi arhitekt. Bilo je, u novije vrijeme, previše spekulacija. Ova će kriza riješiti problem.

Ipak, dok je u ostatku zapadnog svijeta glavni problem bila gradnja kuća velikih skala koje nisu dosluhu sa svojom okolinom, u Istri je, navodi Perossa, problem druge prirode: - Puno se grade plagijati starih kuća. Kopira se bez razumijevanja, bez znanja i bez ikakve veze sa današnjicom. Preuzima se forma zbog forme.

Fakultet kao Formula 1

Perossa se ne bavi samo praksom, već i teorijom, pa je i doktorsku radnju obranio na temi istarskih kuća. Smisao tog istraživanja, kaže, nije dati recept za gradnju, to bi bilo besmisleno, već na jednome mjestu posložiti sve probleme i sve dvojbe.

Ovaj 56-godišnjak je još od malih nogu znao da će biti arhitekt: - Sjećam se da sam kao dijete uživao graditi u pijesku. Pored naše kuće u Bujama bila je prodavaonica građevinskog materijala s golemim kupom pijeska, to je bio pravi raj za djecu. Tako sam kroz igru, upotrebljavajući maštu, gradio i uživao. Stvaranje mi je i danas igra, čini me sretnim.

Danas tijekom tjedna predaje na Arhitektonskom fakultetu u Ljubljani: - Rad na fakultetu je prednost, to je isto što i Formula 1 za automobilsku industriju, prisiljava vas da vječito tražite i pronalazite nova i bolja rješenja, da eksperimentirate, da ste ažurirani, slijedite novostima, da ste aktivni i da se razvijate te da ne gubite kontakt s novim generacijama, no vikende provodi u Oskorušu: - Oskuruš je naš laboratorij.

U Oskorušu, sa svojom obitelji, vikendom boravi u ruralnom kompleksu: - Taj smo kompleks naslijedili i neprestano ga mijenjamo, adaptiramo, rušimo, gradimo… i prilagođavamo novim potrebama. Tu je naš studio, naš dom i naše poljoprivredno domaćinstvo vezano na ekološku proizvodnju ekstra djevičanskog maslinovog ulja. Zasadili smo oko 2000 maslina, većinu u sklopu kompleksa.

Kuća nije konfekcija

Mario Perossa smatra kako je dobar i pametan investitor jednako kao arhitekt važan za uspješno ostvarenje kvalitetne arhitekture: - Kod projektiranja obiteljske kuće trudim se upoznati njezine buduće stanare, njihove potrebe, navike, želje i specifičnosti te ih ugraditi u projekt. Obiteljska kuća je kuća napravljena po mjeri njihovih stanara, kao što krojač koji šiva po vašoj mjeri i nikako ne smije biti konfekcijska. S većinom investitora postaneš prijatelj u procesu projektiranja i realizacije. Mnoge posjećujem.

Perossine kuće imaju neobična imena: Jež, Haj i Jape, a daje ih sam arhitekt: - Moja dužnost je osigurati investitoru diskretnost i anonimnost. Zato sam se odlučio da kuće umjesto npr. brojem označavam imenom koje je na neki način izvedeno iz imena investitora.

Igrom riječi dolazim do imena koje karakterizira pojedinu kuću, tako primjerice Jape, što su produženi inicijali, na engleskom je jeziku zapravo arhaizam za joke, odnosno, šalu.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
17. studeni 2024 08:15