U nastavku donosimo:
- razgovor s talijanskim fotoreporterom Mariom Bocciom o prvim dojmovima i motivima koji su oblikovali njegov rad u opkoljenom Sarajevu
- priče iza crno-bijelih kadrova: svakodnevica građana, od Markala do kvartova u kojima su nastajale fotografije
- priče ljudi s fotografija: mnogi od njih su se godinama poslije prepoznali i javili autoru
- detalje o izložbi “Sarajevo 1992.–1996., najduža opsada” u Zagrebu
- zapise s terena: ulaske u grad, susrete s civilima i počiniteljima te dvojbe koje je fotoreporter nosio kroz rat
"Prva emocija koju je u meni izazvao taj grad bila je čuđenje. Čuđenje zbog dostojanstva kojim su ljudi podnosili rat. Trčeći kad je bilo potrebno, tražeći vodu i hranu, ali bez zanemarivanja onoga suvišnog što život čini ljudskim. Na Markalama je postojala cvjećarka koja je prodavala cvijeće, čak i papirnato, tijekom rata, zatim su tu bili mladići i djevojke koji su slušali glazbu, slikali i voljeli se", prepričava mi Mario Boccia, talijanski fotoreporter, svoje prvo sjećanje na Sarajevo za vrijeme ratne opsade.
Kao dopisnik Manifesta, u Bosni i Hercegovini proveo je gotovo četiri godine te je svojim fotoaparatom bilježio živote tamošnjih građana. Tako su nastale snažne i vrlo osobne crno-bijele fotografije koje će sada predstaviti i u Zagrebu, na izložbi "Sarajevo 19...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....