LUNAROVA ULIČNA UMJETNOST

Mace u Masarykovoj ulici postale su vreća za ispoljavanje bijesa. Najlakše se iživljavati na umjetnicima, no pogrešna su adresa

Slaven Kosanovic Lunar

 Damjan TadiĆ/Cropix
Na društvenim sam mrežama jednog kolege pročitala kako se pita zašto bi umjetnici oslikavali trafostanice u Zagrebu. Na tim su trafostanicama inače često poruke mržnje

Prošle srijede poslijepodne svirali su, stojeći na šarenim Lunarovim mačkama u Masarykovoj ulici, Zagrebački solisti, koji ove godine obilježavaju sedam desetljeća postojanja. Bio je kasnoljetni, lijep, sunčan dan, svirali su i popularnu glazbu, primjerice, iz Golikova filma "Tko pjeva zlo ne misli", uz njih su pjevušili prolaznici "Ja ljubim jer tako hoće srce moje..." Ugrubo podijeljeno: djeca su se igrala, tinejdžeri tražili najbolji kut za selfije, a odrasli su slušali koncert. Sjedila sam na kavi s kolegicom s posla koju sam slučajno srela, ona o Lunarovu radu ne misli isto što i ja, preko teme smo brzo, no konstruktivno prošle. Slažemo se da se ne slažemo.

Ono što sam pomislila u tom trenu, kada su svirali dakle Solisti,...

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
02. studeni 2024 20:08