Talijanski arhitekti Tommaso Fantini i Alberto Rossi u svojem pobjedničkom rješenju za stadion Maksimir, kako su sami rekli, nadahnuli su se radikalnim idejama Vladimira Turine, autora izvornog projekta, i nastojali ih prenijeti u suvremeni stadion. Njihov je prijedlog, kako su pojasnili, proizašao iz karaktera samog mjesta te detaljnog istraživanja grada, njegova prostora i povijesti.
Upravo oslanjanje na stari stadion ocjenjivački žiri posebno je istaknuo u svojem obrazloženju: "Prijedlog inventivno reinterpretira izvorne kvalitete Turinina stadiona: lakoću lebdećih ploča, autonomiju tribina, monumentalnost konstrukcije i presudnu ulogu praznina".
No, osim s Turininim stadionom, rješenje ovog dvojca ima na prvi pogled stanovite sličnosti i s izvornim stadionom San Siro u Milanu, gradu u kojem djeluje njihov studio. Je li riječ o pukoj slučajnosti ili su možda zagrebačkim stadionom htjela dati počast kultnom milanskom stadionu San Siro koji baš ove godine obilježava stotu obljetnicu?
San Siro je inauguriran 19. rujna 1926. godine, a njegova je izvorna arhitektura bila bitno drukčija od monumentalnog stadiona koji danas poznajemo. Projektiran po uzoru na engleske nogometne stadione, imao je četiri ravne, samostojeće tribine oko nogometnog terena i primao oko 35.000 gledatelja. Upravo ta jasna kompozicija od zasebnih tribina oko travnjaka između kojih su praznine podsjeća na geometriju novog Maksimira.
Međutim, tijekom proteklih desetljeća San Siro je toliko puta proširen i preoblikovan da je od izvornog objekta ostalo relativno malo.
Konačni veliki zahvat dogodio se 1989./1990., uoči Svjetskog prvenstva u Italiji: stadion je dobio treći prsten i krov nad gotovo cijelim gledalištem, čime je nastao njegov današnji prepoznatljivi oblik.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....