Katarina Urem, restauratorica štafelajnog slikarstva i polikromirane drvene skulpture zaposlena u Muzeju grada Šibenika, posljednjih par godina i slika.
Ima za sobom nekoliko izložbi, a sada je i virtualno izložila radove, mogu se pogledati na adresi https://assets.artplacer.com/virtual-exhibitions/?i=3537#
Kako nam objašnjava sugovornica: "Radovi izloženi u virtualnoj galeriji nastali su u posljednje dvije godine. Jedan dio je iz prethodnog ciklusa s motivom planina, a ostali su nastavak na taj ciklus. Iako tematski pripadaju ljudskom tijelu, aktu, oni su neraskidivo vezani uz pejzaž, planine te more. Za mene su to sve bića prirode, gdje se ljudsko tijelo lako zamijeni za neki imaginarni pejzaž". Materijali koje koristi su akrilna i uljana boja, glina i komadi drva. Akt, nastavlja "predstavlja imaginarni ljudski krajolik.
Važne su joj boje, najdraža joj je plava: "Plava je za mene sve, u njoj i s njom se može sve reći. Toliko tonova, nijansi i svaka pogađa određenu emociju, energiju, atmosferu. Plava i crvena su mi omiljeni spoj koji treba pažljivo dozirati i kombinirati. Zajedno bljesnu, naglase jedna drugu", kaže te nabraja mnoge nijanse: "Pruska plava, japanska i grimizna crvena, talensova brilliant blue koja me je jedno vrijeme zaokupljala, payne‘s gray... Volim izdignuti površinu, približiti je gledatelju, da izađe iz plohe. Teksturirana, često i hrapava poziva na dodir, još jedan doživljaj, intimniji, bliskiji, s više osjetila. Zadivljuju me radovi umjetnika poput Anselma Kiefera i njegovih slojevitih, golemih naslikanih stihova, koji su dosta utjecali na moj odabir kombinirane tehnike. Tako da za sada gradim svoje slike dodavanjem prosušenih komada gline, kore drveta, na platno i sve skupa povezujem akrilnim bojama".
Prvi put je svoje slike izložila u Galeriji sv. Krševana na Gorici. Kako je tada rekla za Slobodnu Dalmaciju: "Oduvijek sam kod kuće pomalo slikala. Ali to je više bilo usput. Nikada nisam o sebi razmišljala kao o slikarici, niti sam razmišljala da studiram slikarstvo. Tome nisam pridavala neku veliku važnost. Iako me slikanje oduvijek privlačilo, ono se nikada nije probilo u prvi plan! Barem je tako bilo sve donedavno!"
Tada je izložila cvijeće: "Cvijeće je za mene dobra tema, dobar medij da izrazim neki svoj trenutak ili stanje. Ono je na različite načine slikano, negdje je to lazurnije, a negdje je tekstura gušća… Jednostavno sve ovisi o mom raspoloženju i stanju… Ovom izložbom htjela sam dati nešto lijepo i toplo da ljudima bude drago i da se ugodno osjećaju, ne samo vizualno, nego da ih ove slike iznutra dotaknu. Manje stilskog i umjetničkog, recimo, a više ljudskog. I bez pretenzija", rekla je.
