MARIA LANKO

Kako sam na stražnjem sjedalu auta prevezla ‘ukrajinski paviljon‘ iz Kijeva do Venecije

Maria Lanko

 Timothy A. Clary
Instalacija "Fountain of Exhaustion" Pavla Makova konačno je ovih dana sastavljena i dopremljena u Arsenale

"Giardini, sa svojim trošnim paviljonima, ultimativno su mjesto jednog nesređenog svijeta, nacionalnih sukoba, kao i teritorijalnih i geopolitičkih deformacija".

Samo je nekoliko dana do otvorenja najvažnije smotre suvremene umjetnosti na svijetu, Venecijanskog bijenala, a ove riječi pokojnog kustosa Okwuija Enwezora otprije sedam godina danas zvuče kao neko proročantsvo. Stvari su se, naime, poprilično promijenile nakon što je Rusija napala Ukrajinu krajem veljače: Bijenale je bio tada u završnoj fazi i sudbina ukrajinskog paviljona u početku je bila neizvjesna.

Organizatori ukrajinskog nastupa rekli su da "nisu u mogućnosti nastaviti raditi na projektu paviljona zbog opasnosti za naše živote", ali su "odlučni" predstavljati Ukrajinu na Bijenalu. "Ako se situacija promijeni i budemo sigurni da nastavimo s radom i putovanjima, bit ćemo u Veneciji." Situacija se, nažalost, u Ukrajini nije promijenila ali jedna od kustosica paviljona, Maria Lanko, uspjela je prenijeti djelo namijenjeno Veneciji - instalaciju "Fountain of Exhaustion" ("Fontana iscrpljenosti") umjetnika Pavla Makova - iz Ukrajine preko granice u Poljsku "na stražnjem sjedalu svog automobila".

Na nedavnoj konferenciji za novinare u New Yorku Lanko je ispričala cijelu ekspediciju prijenosa rada od ratom zahvaćene Ukrajine do Venecije. Dijelove instalacije, točnije sedamdeset i osam brončanih lijevaka, stavila je u tri kutije i spakirala u svoj automobil još prije nego su počeli napadi: "Očekivali smo da bi nešto moglo početi", rekla je. "Bilo je puno napetosti i Putin nam je dao mnogo nagovještaja."

Tijekom večeri prvog dana rata, dok su eksplozije odjekivale gradom, Lanko je, kako je ispričala, krenula autom iz Kijeva sa svojim psom i kolegom, umjetničkim direktorom paviljona, Sergijem Mišakinom. "Krenuli smo na put bez precizne rute. Morala sam odlučiti koja je cesta najsigurnija."

Bio je to početak mukotrpnog trotjednog putovanja - vožnje od deset sati dnevno sporednim cestama i boravka na mjestima bez grijanja sve dok nisu stigli u Beč, odakle su dijelovi rada poslani dalje, u Italiju. Trebalo je potom sastaviti fontanu od lijevaka i opremiti je modernom hidraulikom. Budući da su ostali samo tjedni do otvaranja Bijenala, kustosi su morali pronaći tvrtku koja bi mogla sastaviti strukturu na vrijeme. Spretna kustosica i to je uspjela, a uskočio je i Bijenale financijskim sredstvima jer su troškovi narasli.

Struktura je, tako, konačno ovih dana uspješno sastavljena i dopremljena u Arsenale, gdje će predstavljati ukrajinski paviljon.

Riječ je o ažuriranoj verziji skulpture napravljene 1995. godine za koju je Pavlo Makov bio inspiriran, kako je objasnio u jednom razgovoru, lokalnom situacijom u Harkivu u prvim teškim godinama nakon raspada Sovjetskog Saveza.

Postojao je nedostatak volje u društvu, nedostatak vitalnosti, a gradske fontane koje nisu radile u to vrijeme kao da su simbolizirale tu situaciju, rekao je objašnjavajući koncepciju svojeg rada za Bijenale. Tijekom godina napravio je i druge verzije, a najveća, s više od 200 lijevaka, izložena je u Lavovu prije pet godina.

Rad koji je na Bijenalu referira se, pak, na Veneciju, "grad koji je iscrpljen". "Oduzmite joj turističku industriju i nema više ničeg. Možda je tužno, ali je istina."

Makov svojom fontanom aludira i na krhkost vodenog grada, ali i na "našu iscrpljenost odnosom s prirodom".

"Sada smo svi zabrinuti zbog rata, ali prije tri godine smo bili jako zabrinuti zbog činjenice da se led topi. I led se još uvijek topi, a za deset će se godina i dalje topiti. Ne uspijevamo preuzeti odgovornost za naš odnos s prirodom", rekao je Makov, koji je i sam na kraju uspio doći u Veneciju, gdje će prisustvovati otvorenju ukrajinskog paviljona ovaj tjedan. Razmišljao je da ostane u Harkivu, gdje živi, ali nakon nekoliko dana bombardiranja zabrinut za svoju 92-godišnju majku, koja je odbijala napustiti svoj stan na četvrtom katu u centru grada, odlučio je svoju obitelj odvesti na sigurno.

On, njegova supruga i majka te grafička dizajnerica kataloga paviljona, njezina majka i mačka ugurali su se u automobil i preko Beča se zaputili u Veneciju, gdje im je pronađen smještaj.

Otkako je stigao u Veneciju, Makov je preuzeo i svojevrsnu ulogu nacionalnog glasnogovornika. "Ne osjećam se ovdje kao umjetnik, osjećam se puno više kao građanin Ukrajine i moja je dužnost da ona bude predstavljena na Bijenalu".

Maria Lanko istaknula je da je ovogodišnji Bijenale važan trenutak za Ukrajinu, prilika da se pokaže umjetnički talent zemlje i prenese poruka da nacija pod opsadom još može dati kreativan doprinos. "U svijetu nema znanja o ukrajinskoj kulturi i umjetnosti. I dalje se smatra dijelom ruskog kulturnog prostora. Na mjestima kao što je Venecija, možemo govoriti svojom umjetnošću i našim riječima."

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
20. studeni 2024 19:26