Kako arhitekti iz raznih krajeva svijeta zamišljaju obnovu Zagreba nakon potresa

- Najlakše je reći da Zagreb treba biti obnovljen prema protupotresnim standardima, tako da je siguran za svoje stanovnike. No, to je jednostavan odgovor na jednostavno arhitektonsko pitanje. Puno kompleksnije pitanje jest kako to učiniti, a odgovor na to ne dolazi isključivo iz arhitektonske struke. Jer, u procese obnove uključeni su razni akteri, od donosioca odluka, političara koji osmišljavaju regulacije, vlasnika zgrada, građevinara, ljudi zaduženih za zaštitu spomeničke baštine pa čak i agenata nekretninama. Svi oni će morati odigrati svoje uloge dobro kako bi obnova bila uspješna. A jednom kad je ona gotova, tek kreće pravi posao, jer onda treba razmišljati o održavanju tih zgrada i svemu ostalom što dolazi s politikom jednog grada - govori Stephanie Newcomb, Kostarikanka/Amerikanka sa zagrebačkom adresom i arhitektica iz arhitektonskog ureda Pere Vukovića, ARHIV arhitektura i urbanizam, koji, neobično, čini i nekolicina arhitekata iz raznih dijelova svijeta, uključujući Argentinu, Portugal, Italiju, Koreju, Tajland i SAD.
Ured je to poznat po mnogim hvaljenim projektima, između ostalih i po projektu Casa Nube, moderne ville u Gorskom Kotaru, o kojoj je pisao i ugledni New York Times.

Svi oni su svoju budućnost pronašli u Zagrebu, i to u modernom Vukovićevom studiju, u nekadašnjim zapuštenim barakama stare Hidroelektre na zagrebačkom Vrbiku, nedaleko od poznatih nebodera Raketa. Zapuštene barake su, jasno, sada raskošno uređene. Prostor ARHIV-a prostran je i bojama bogat, a nesvakidašnji ured svakako otkriva potencijal i mnogih neiskorištenih zgrada u gradu. Studio ARHIV prostire se na 550 kvadrata, a u jednom od dugačkih i širokih hodnika je i stol za zajednički objed zaposlenika. Tu je i stol za ping-pong, različite sofe za opuštanje u pauzi od posla, a svaka prostorija ureda dobila je nakon preuređenja i svoju boju. Bojom su tretirani zidovi, stropovi, cijevi, vratna i prozorska krila - tako da se čini kao da je cijela soba “uronjena” u svoju boju.

Zaposlenici arhitektonskog ureda ARHIV

Boris Kovacev/CROPIX

Tu je nekoliko soba za sastanke, prostorija s uzorcima materijala, arhiva, maketarnica, fotostudio, soba za printanje, plotanje i uvez, dnevni boravak… Atmosfera u uredu tijekom našeg posjeta bila je radna, no uspjeli smo “povući za rukav” Stephanie Newcomb i njezinu kolegicu, Južnokorejku Yujin Jeong, koja je u ARHIV-u od 2018. godine, dok je Newcomb u Zagrebu i ARHIV-u od 2017.

Tema obnove Zagreba unazad godinu dana u razgovoru s arhitektima nameće se, nažalost, sama od sebe. I Stephanie i Yujin izdvajaju materijale kao jednu od stavki koja bi se pri obnovi Zagreba mogla promišljati. Drvo je sposobnije podnositi kratkotrajna velika opterećena što je itekakva prednost u seizmičkim zonama. Također, drvene su zgrade lakše od onih od betona i čelika, što smanjuje inercijske seizmičke sile.

- Treba uzeti u obzir i vašu arhitektonsku baštinu, koja posve drugačija od američke otkuda ja dolazim. Stvari ovdje izgledaju potpuno drugačije. Mislim, kada govorimo o arhitekturi u Hrvatskoj, govorimo o puno starijoj arhitekturi... Toga u Sjedinjenim Američkim Državama nema, iako ta arhitektura ima neke druge, svoje posebnosti – kaže Stephanie koja je u Hrvatsku doselila jer “svoju karijeru i život više nije vidjela u SAD-u”.

- Ionako nisam originalno iz Sjedinjenih Američkih Država, pa mi je bilo lako. Taman sam bila upoznala supruga te smo odlučili preokrenuti stranicu u životu i doseliti ovdje. Sviđa mi se Zagreb, ali jezik je težak. Postaje lakši kada “uhvatiš” neke stvari, barem ti se tako učiniti. Učenje hrvatskog je težak proces – kaže Stephanie koja u ARHIV-u radi na nizu projekata, uključujući stambene, komercijalne, ugostiteljske i mješovite projekte. Ured je, inače, organiziran u projektne timove koji ovise o opsegu i veličini svakog projekta. Stephanie je trenutačno projektna arhitektica za interijer velikog hotelskog projekta u izgradnji na hrvatskoj obali.

- Projekt je prilično složen s obzirom na vremenska ograničenja i opseg i koordinaciju potrebnu između nekoliko dionika, suradnika i savjetnika na projektu – kaže Stephanie. Njezina kolegica Yujin, pak, također radi na projektu hotela na obali, a u uredu je zadužena i za aspekte 3D modeliranja i vizualizacije raznih projekta na kojima tim ARHIV-a radi. U Zagreb je, kaže, doselila prije dvije i pol godine.

- Dok sam studirala u Pragu, imala sam dobru prijateljicu iz Hrvatske s kojom sam posjećivala Zagreb. Svidio mi se. Postala sam bliska s tim gradom, koji je kao nekakva manja verzija Praga. Toplo je i blisko. Ljudi su dobrohotni. – kaže Yujin koja se u ARHIV-u, za kojeg je također doznala preko prijateljice, i zaposlila čim je došla u Zagreb.

- Sviđa mi se ovdje. To je mlada tvrtka s mladim ljudima. Svi su međusobno prijatelji i nema čvrste hijerarhije – kaže ona.

No, vratimo se na obnovu Zagreba, Siska, Petrinje... i materijale. Arhitektice stalno ističu drvo, koje se može koristiti u kombinaciji s betonom.

- Iako ne razumijem hrvatski u potpunosti, pratim vijesti i čini mi se da se nešto događa. Pojavljuju se ljudi i inicijative koji pokušavaju progurati različite politike i regulacije gradnje koja mora uslijediti. Mislim da potres treba shvatiti kao priliku da se istraže različiti načini gradnje, jer nije beton jedini način. A za to, vrijedi pogledati kako to rješavaju zemlje koje se nalaze na potresnim područjima – kaže arhitektica, izdvajajući primjer Japana koji se tradicionalno muči s potresima, i koji u svojoj gradnji koristi dosta drva.

- Kroz istraživanje različitih metoda gradnje može se i podignuti njezin standard u čitavoj Hrvatskoj. Ne znam kakva je situacija na hrvatskom tržištu, ali postoje tržišta gdje je drvo vrlo popularno u gradnji. Slovenija, Austrija, Švicarska samo su neke od država... Osim toga, treba uzeti u obzir da postoje i miješani načini gradnje, gdje se radi i s betonom i drvom... - govori Stephanie pa dodaje kako je u Sjevernoj Americi, gdje je dugo živjela, drvo dostupno svima i najzastupljenije u gradnji.

- U Kaliforniji je sve izgrađeno od drva. I taj je prostor na trusnom području – kaže arhitektica koja u Hrvatskoj obožava i činjenicu da je sve tako “malo i dostupno”.

- Možeš biti na moru i planini u razmaku od 2 sata. Ima toliko lijepih mjesta, a svako je posebno na svoj način. To mi je možda i najdraže kod Hrvatske – zaključuje arhitektica, izdvajajući Hvar i Velebit kao svoja omiljena mjesta u našoj zemlji.

O perspektivi drva u obnovi Zagreba, Petrinje... I drugih mjesta koje je poharao potres razgovaramo i s Perom Vukovićem, direktorom ARHIV-a.

- Počeli smo intenzivno surađivati s proizvođačima drvenih prefabriciranih elemenata za izgradnju kuća. Nevjerojatna je mogućnost prilagodbe, pripreme i brzine gradnje. U Hrvatskoj se na žalost još uvijek smatra da je jedino beton vječan (što je velika zabluda) i da se kuća gradi za idućih 7-8 generacija. Kombinacija materijala i ispravne odluke prilikom projektiranja imaju nemjerljivu količinu pozitivnih posljedica. Na pametan i ispravan način, drvo, u kombinaciji s čelikom i betonom, ima izuzetnu perspektivu i kvalitetu, i ne samo za Petrinju i Zagreb – kaže nam Vuković, pa nastavlja o internacionalnom karakteru svog ureda u koji stranci donose, kako kaže, svoja iskustva koja su nerijetko dijametralno suprotna našima.

- To nas tjera da propitujemo neke postavke koje bi inače uzeli zdravo za gotovo. Takav način rada i razmišljanja izuzetno pozitivno utječe na kvalitetu arhitekture i projekata koje radimo. Njihova kulturno-životna pozadina i iskustvo donose nova i neočekivana rješenja, koja se kroz zajedničku suradnju filtriraju i postaju prilagođena i primjenjiva u našim projektima. Jednako tako, u uredu se većinski govori engleski, što doslovno dovodi do novog načina razmišljanja i pristupa. Naš ured je često kao izolirani otok na Zelenom trgu u centru Zagreba – kaže nam Pero Vuković iz ARHIV-a, za hrvatske pojmove prilično velikog arhitektonskog ureda koji trenutno zapošljava 20 ljudi sa svih strana svijeta.