JASMINA BAVOLJAK Čuvarica tajni Klovićevih dvora

Sve je nedostižno u odnosu na Sorića. Čovjek je doveo pola milijuna posjetitelja na jednu izložbu, to je danas nemoguća misija - kaže mi viša kustosica Klovićevih dvora Jasmina Bavoljak dok prolazimo izložbom o foto Tonki koja se otvorila dana ranije na Noći muzeja. Klovićeve dvore te je večeri, kaže, posjetilo pet tisuća ljudi, a u protekloj godini sveukupno 165 tisuća.

Ta diplomirana arheologinja i pravnica koja u Klovićevim dvorima radi još od Univerzijade, kada ju je legendarni ravnatelj Ante Sorić zaposlio kao svoju tajnicu, prošlog petka samo nekoliko sati prije početka manifestacije u kojoj sudjeluju praktički svi hrvatski muzeji, ministrica kulture imenovala je v.d. ravnateljice te ustanove.

Deset dana nakon iznenadne smrti dotadašnje ravnateljice Marine Viculin Jasmina Bavoljak djeluje pomalo zabrinuto. “Ova tri mjeseca, dva otkako je Marina završila u bolnici i narednih mjesec dana, do novog natječaja za ravnatelja, naprosto moramo preživjeti”.

Od porte do Sabora

Odluka ministrice Zlatar Violić da imenuje baš nju bila je očekivana i nekako logična. Kao zamjenica ravnateljice bila je svakako osoba od najvećeg povjerenja Marine Viculin. Njih su se dvije, otkriva, upoznale još sredinom 80-ih kada su bile čuvarice izložbi u tadašnjem Muzejskom galerijskom centru, kako se tada zvala Galerija Klovićevi dvori.

“Marina je radila gotovo do samog kraja. Kada je to bila u stanju, naravno. To joj je odvlačilo pažnju. Želja joj je bila dovesti francuskog umjetnika Daniela Burena, dogovarala je i Toulouse Lautreca, a napravila je iz bolnice i Keserovu izložbu u Osijeku”, priča Jasmina Bavoljak pred kojom je, priznaje, nimalo lako razdoblje. Ako bude izabrana za ravnateljicu, morat će se uhvatiti u koštac s mnogim neriješenim pitanjima u toj ustanovi. Prije svega dugovima koji se vuku još od vremena izložbe u Muzeju Cluny u Parizu, sve do onih nastalih zbog velike Picassove izložbe otprije dvije godine.

“Grad još nije ispunio svoje obećanje i nismo dobili novac koji je gradonačelnik obećao za Picassa”, kaže.

U Klovićevim dvorima Jasmina Bavoljak čitav je svoj radni vijek.

Prvo je radila na porti, a kada je diplomirala pravo, Sorić ju je pozvao da mu bude tajnica. “Htio je da budem pravnica i radila sam na statutu - u to je vrijeme bila vrlo složena situacija u kući jer su se odvojili Muzejski prostor i Mimara. Bio je totalni kaos, donesen je i novi zakon zbog MGC-a.” Pored svega, priča Jasmina Bavoljak, Sabor je imenovao direktora tadašnjeg Muzejskog prostora, tako da je morala ići i na saborska zasjedanja.

Turbulentna vremena

“Politika je tih godina, a tako je sve do danas, bila užasno intenzivna i okrutna prema Klovićevim dvorima, oduvijek smo bili institucija koja je bila u žiži interesa javnosti i politike. Ja sam u to vrijeme, onako mlada, bez obzira na dva fakulteta, mislila da nisam dostasala toj situaciji, da je to sve presloženo za mene. Nismo imali statut, nisu se mogli dogovoriti osnivači. Šuvar, koji je osnovao Muzejski prostor i Mimaru i koji je uostalom zaposlio Sorića, odlučivao je o svemu. Zatim je došao Gagro koji je pak kao ministar kulture htio smijeniti Sorića. To su bili veliki udari. Nisu bili sretni kako Sorić sve rješava mimo njih, smatrali su da je samovoljan. Smetale su im njegove ekonomske i vanjskopolitičke veze i poznanstva.”

U tim okolnostima, prisjeća se, puno je naučila, ali nije se pronalazila. Sve dok se nije počelo raditi na izložbi “Židovi na tlu Jugoslavije”. “Izrazila sam želju da sudjelujem u nastanku te izložbe, budući da sam bila arheolog, i Sorić mi je to omogućio. To mi je bio prvi kustoski posao.”

Izložbu o Židovima pripremala je 1989. godine, a bila je otvorena 1990., nakon čega je postavljena i u Sarajevu, Beogradu i Novom Sadu. “U Beogradu sam gledala iz hotela miting na Ušću, sjećam se da sam nazvala Sorića i rekla mu da me strah i da nije dobro vrijeme. Sutradan sam se vratila.”

Izložbe u skloništu

Ratne devedesete bile su naročito burne i za galeriju, prisjeća se. Tadašnji predsjednik Franjo Tuđman odlučio je preimenovati Muzejsko-galerijski prostor u Galeriju Klovićevi dvori.

“Tuđman je uvijek želio neki dignitet i pompu. Muzejski prostor kao ime mu ništa nije značilo. Sorić se pobunio protiv novog imena i to je bio jedan od razloga zašto su ga ubrzo smijenili.”

Tih 90-ih godina u podrumu muzeja, točnije atomskom skloništu koje se tu nalazi, Bavoljak je vodila jedinstven projekt “Oči istine”. “Digla sam cijelu fotografsku ekipu koja je radila po frontama. Donosili su mi fotografije razrušene baštine da bismo te materijale zatim uvećavali i radili izložbe s kojima smo putovali po svijetu. Napravili smo 35 tisuća kilometara u godinu dana.”

U Klovićevim dvorima radili su, otkriva, i za vrijeme uzbuna, a nakon raketiranja Banskih dvora Jasmina Bavoljak prva je ušla u zgradu i nazvala Luku Mjedu da to snimi. Bile su to prve fotografije koje su izašle u javnost. Od ostalih projekata u kojima je sudjelovala izdvaja izložbu “Sjaj ukrajinskih riznica” za koju je uredila katalog, izložbe sa studentima ALU, monografsku izložbu Oskara Hermana, ciklus “Intime” u kojem su sudjelovali Kožarić, Gotovac, Demur, Delimar i Žanić, izložbu “Nizozemski autoportret, Van Gogh i haaška slikarska škola”, “Pompeje”, “Biafru” te “Refleksije vremena” u kojoj se bavila “jednim prošlim svršenim vremenom”.

Kad je riječ o umjetničkim afinitetima, kaže kako je uvijek bila sklona problemskim izložbama koje su neki ponekad smatrali šokantnima pa čak i skandaloznima. S umjetničkom organizacijom Art De Facto radila je na izložbenom ciklusu “Excentar” u galeriji Josip Račić i izložbi Ausstellung Laibach Kunst 1980. - 2011. U HDLU Zagreb.

Propitivanje tabua

“S jedne strane sam sklona kulturološkim projektima, a s druge i onima koje daju neka druga viđenja. Sjećam se jednog novinskog naslova za nizozemsku izložbu ‘Sadomazo u Klovićevim dvorima’. Radila sam izložbe na kojima se propitivala seksualnost, ili dovodili ‘marginalci’ u uvažene galerijske prostore. S istim žarom radila sam i velike kulturološke projekte poput ‘Pompeja’ ili ‘Refleksija vremena’ ili retrospektivne izložbe Oskara Hermana i Ordana Petlevskog.”

Galeriju Klovićevi dvori Jasmina Bavoljak u budućnosti vidi u takvom jednom umjetničkom kontekstu.

“Htjela bih da se tu održavaju izložbe posvećene baštini, ali prezentirane na suvremeniji način, prihvatljiviji mlađim generacijama. Velikane naše umjetnosti Crnčiće, Medoviće ili Bukovce trebamo i dalje izlagati, istraživati, valorizirati, ali i uspoređivati sa sličnim umjetničkim pokretima u svijetu, dok kod međunarodnih projekata moramo inzistirati na reciprocitetu i prezentaciji hrvatske kulture i umjetnosti u inozemstvu."