U prvom su redu žene, sve su jednako odjevene, bijele košulje i crni sakoi, iznad stoje muškarci s leptir-mašnama. Crtež je crno-bijeli, a fizionomije raznolike, mogli biste ih promatrati dulje vrijeme. Stripovski su oblačići nad njima, prisjećaju se boljih vremena, kako se uvijek žali i kako se uvijek žalilo za proteklim vremenima. Pričaju kako su im dolazili Miro Ungar, Silvije Degen, brojni pjevači, da su se jela pripravljala flambirana... Složni su svi da je nekada bilo bolje, možda su ih nekada i tištali međuljudski odnosi, pa su to u međuvremenu zaboravili. Urušavanje poduzeća u kojemu rade ih je povezalo, više nije ništa bitno. Oni, zapravo, govore među sobom, no obraćaju se i promatraču crteža, iz čijeg naziva...
Priča o radnici
Jadranka s Trešnjevke: rođena je u kvartu, sa 17 godina zaposlila se u hotelu Laguna jer su imali 5 obroka, tu je povela i štrajk...
Izložba Božene Končić Badurina može se pogledati u Novoj Bazi, posvećena je životu Jadranke Klekar
Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....