IZLOŽBA U PARIZU Izložena odjeća u kojoj su silovani muškarci i žene

Španjolska fotografkinja Laia Abril gostovala je svojedobno u Zagrebu, u sklopu međunarodnog festivala fotografije Organ Vida. U Muzeju suvremene umjetnosti predstavila je rad “O abortusu”, koji je izazvao popriličnu pažnju šire javnosti, dobio više nagrada, među kojima i onu Zaklade Tim Hetherington, te je svojedobno prikazan i na festivalu u Arlesu.

“O abortusu” je dio ciklusa “Povijest mizoginije”, kojom se bavi, a koji je tematizirao i ubojstva žena. Umjetnica iz Barcelone najprije je studirala i diplomirala novinarstvo, nakon čega se počela baviti fotografijom. Prvo je kao mlada novinarka bila na specijalizaciji bila na terenu u Srebrenici, gdje je razgovarala s ljudima koji su preživjeli rat. Tada je u razgovoru za Jutarnji list najavila da radi na novoj temi, temi silovanja.

Taj je rad sada dovršen i premijerno ga pokazuje u Galeries Les filles u Parizu. Fotografira odjeću silovanih žena, djevojaka i nekih muškaraca u kojoj su silovani. Osim fotografija, izlaže i pisana svjedočanstva, arhivske materijale i razne objekte koji na neki način asociraju na silovanje. Fotografije su crno-bijele. Na njima su prikazani, primjerice, vjenčanica iz Kirgistana koju je nosila Alina koju su oteli kao mladenku. Bila je studentica modnog dizajna, no nakon napada se sramila.

Baka joj je, kako je ispričala fotografkinji, molila da ne osramoti obitelj. Nakon te zamolbe odjenula je bijelu vjenčanicu i udala se za čovjeka koji ju je silovao. Odora američke vojske pripada djevojci koja se zove Meredith. U svijetu u kojem živi - njezino je svjedočanstvo koje se može pročitati uz snimku odjeće u kojoj je silovana - žena ne smije biti viđena kao “slaba ni emocionalna”. Silovao ju je njezin nadređeni, a godinu dana je izbjegavala povjerovati da je silovana i sebe vidjeti kao žrtvu.

Burka pripada ženi koja je neprekidno silovana u prisilnom braku u Afganistanu i, kako je rekla, “to nije seks, nego bračno silovanje”. Dvije su godine fotografkinji trebale da razvije povjerenje ovih žena i da joj pošalju njezinu odjeću. Ponekad je s njima razgovarala preko posrednika jer nije željela niti jednu od njih ponovno podvrgnuti traumi.