U zagrebačkoj galeriji Buljat može se do kraja godine pogledati izložba odabranih radova Vladimira Dodiga Trokuta. Riječ je o nastavku izložbenog projekta Zaklade Vladimir Dodig Trokut započetog prigodom zagrebačke premijere filma Vladimire Spindler “Prijateljstvo s Trokutom” u Kinoteci prošlog mjeseca.
Osebujni umjetnik, sakupljač umjetnina, galerist, arhivist, filmski umjetnik, donator, mistik i osnivač prvog svjetskog Anti-muzeja preminuo je u rujnu prošle godine u 70. godini života, a njegov opus i ostavština, kako ističu u Zakladi Vladimir Dodig Trokut, tek će se u nadolazećim godinama pred nama otkrivati. Jedna od brojnih inicijativa Zaklade vezanih za predstavljanje Trokutovog stvaralaštva je i ova najnovija izložba u galeriji Buljat kojom kroz izbor od desetak radova u kombiniranoj tehnici žele predstaviti početak uvida u Trokutovo slikarsko djelo.
Kako ističe likovna kritičarka Iva Körbler u predgovoru izložbe, Trokut je težio tomu da ga se shvati i prizna kao slikara, ne samo teoretičara, Fluxus umjetnika i začetnika nekonvencionalnih umjetničko-muzealnih praksi. “Na tragu neodadaizma, ali i autentičnog Fluxusa, pred nama su djela koja iskazuju disciplinu u oblikovanju određene umjetničke ideje i motiva. Ništa kod Trokuta nije nastalo slučajno i kaotično, kako je njegov mističan i nemiran duh to ponekad volio prikazivati.”
Trokut u svojim slikama i slikocrtežima, navodi Iva Körbler, želi uspostaviti svijet koji je dvostruko kodiran: na rubu idile, zaigranosti, ali i tragike iscerene Dade gdje se u kabaretu života pleše po žici. “On djeluje na ishodištima vrlo fleksibilnog uvažavanja različitih uzora, koji bi se čak mogli protumačiti kao jedan vid postmoderne, ali kod Trokuta ipak ne osjećamo to apatično i dekadentno mirenje sa stvarnošću. On je revolucionar bez metka, koji se skriveno nada kako će pomiriti oštricu Dade, Beuysa i Mangelosa s ezoterijskom tradicijom Europe, elementima pučke kulture, mistikom naših planina i tajnim energetskim silnicama koje leže ispod svakog grada.”
Smatra da iako za neke neshvaćen i previše kompliciran, a za druge, senzibilnije promatrače, istinski utopist u najboljem značenju toga pojma, Trokutovo djelo ne može nas niti danas ostaviti ravnodušnima.