SVE PROLAZI

'INTO THIN AIR' Je li moguće izložiti čin nestajanja? Večeras ćemo doznati...

Piše:

Objavljeno: 05. rujan 2017. 12:14

Bi li bilo pošteno pozvati publiku na izložbu na kojoj bi svjedočili nečemu što ne vodi ničemu, pitaju se organizatori izložbe Into Thin Air, koja se otvara večeras u zagrebačkoj Galeriji SC u 20 sati.

Krajem 19. st. francuski impresionisti pokušali su uhvatiti prolazne trenutke poput drugačijim svjetlom obasjane katedrale Rouen ili galopirajućih nogu konja u utrkama. Duchamp poslije radi korak naprijed i sprema 50 mililitara pariškoga zraka u staklenu ampulu (Ampoule contenant 50 c.c. d'air de Paris).

Je li moguće izložiti čin nestajanja? Jednom kad je čin konzumiran, ostaje li išta što bismo mogli cijeniti?

Umjetnici iz Irana, Argentine, Njemačke, Srbije, Hrvatske, Koreje i Francuske izvode manifeste nestajanja povijesti i spomenike, uzaludna ponavljanja i metode razmjene.

Marc Buchy: Fiducia

2015, skulptura, izmijenjena valuta

Savinute kovanice razbacane su po podu izložbenoga prostora, kao da su izgubljene. Ova savinuća napravljena su na samome novcu, pretvarajući ga tako u minijaturne skulpture. Na publici je hoće li podignuti novac i iskoristiti ga kao ispravnu valutu ili će ga ostaviti na podu. Kovanice se mogu vratiti u opticaj i klasičnu uporabu čak i ako su modificirane.

Sujin Lim: Lowering of Missouri River

2013, Missouri River, Nebraska City, USA

Privremena intervencija (Performans)

Video dokumentacija (4:35 min)

Rijeka Missouri je 2011. poplavila nuklearnu elektranu Fort Calhoun te je zbog vatre nestalo struje u bazenima za istrošeno gorivo. To je rezultiralo 90-minutnim hlađenjem, kvalificiranim kao „stanje pripravnosti“. Nuklearna elektrana Cooper u Nebraski još uvijek radi iako postoji opasnost od poplava. Ova privremena akcija dogodila se 19. prosinca 2013. uz rijeku Missouri u Nebraska Cityju, koji je oko 80 km udaljen od obje nuklearne elektrane. Intervenciju čini performans grabljenja vode iz rijeke kako bi se smanjila njena razina.

Stefan Klein: Diskurs über das Neue

2015, okvir, termalni papir

Promišljajući koncepte manifesta i strukturalnoga reda, Stefan Kein reizdao je knjigu Über das Neue Borisa Groysa na termalnom papiru te je povezao stranice u knjigu. Tiskan na termalnom papiru (koji reagira na toplinu/svjetlost), tekst će nakon nekoga vremena nestati, a prazne stranice moći će oblikovati novi statement. U svome eseju, Groys kaže da čim neko novo umjetničko djelo ili nova teorija postanu kulturalno važne, bit će pridružene ili svjetovnome ili arhivskome prostoru. U tom kontekstu, arhiv možemo promatrati kao materijaliziranu memoriju, gdje se pohranjuju artefakti važni za društvo.

Za izložbu u Zagrebu, jedan primjerak knjige bit će arhiviran u Muzeju suvremene umjetnosti u Zagrebu te će uokviren arhivski list biti postavljen u izložbenom prostoru. Povezujući izložbeni prostor s arhivom gdje je knjiga izložena također se poziva promatrača u knjižnicu kako bi vidio proces iz prve ruke.

Antonije Burić: We steal?

Yugoslav Sculptor Sreten Stojanović, 2013, razni objekti

"Ova serija blisko je povezana s prethodnim radom naslova About Money. Ukratko, stvaram situacije u kojima kradem u muzejima, kod kraljevske obitelji, u palači Ducal, vojnoj ustanovi... To tehnički jesu krađe, ali predmeti koje kradem samome činu oduzimaju vrijednost, neki ukradeni predmeti jedva da su primjetni. Javno izlažem sitne krađe. Možete ovo nazvati „Uzmi što god možeš od života“, ali s druge strane, stvar je u tome da sam jednostavno bio prisiljen krasti." (U suradnji s Janom Zaharijević)

Saman Pourisa: 67305.7 cm³

2017, jednokanalni video (6:38 min)

"Zlatna ribica u našoj dnevnoj sobi bila je u potpunosti neplanirana. Došla nam je kao gošća i nekako produljila svoj boravak. Umjesto stavljanja ribice unutar okvira rada, uokvirujem život koji počinjem svakodnevno promatrati; promišljam odnos sebe kao ljudskoga bića i dva transformirana objekta prirode: pripitomljenu životinju i vodu iz slavine.

Zanimalo me kako materijal (voda i staklo) djeluju unutar ovih odnosa; nudeći istovremeno mogućnosti i ograničenja. Napose i transparentnost materijala koja ponekad može stvoriti iluziju neograničenoga područja. "

Julieta Ortiz de Latierro: A fleeting castle

Jednokanalni video (3:41 min)

Može li se učiniti da dvorac nestane?

„Mora li se uvijek jutro vratiti? Ne prestaje li nikad sila zemaljska? Nesretna djelatnost troši nebesku rumen noći.“ (Novalis, Himne noći)

Romantičari, uključujući Novalisa, reagirali su protiv prosvjetiteljskoga naglaska na razumu, težili su dalekim i nedostižnim stvarima. U ovom su periodu ruševine često bile predmet slikarstva; bile su oslikane u vezi s krajolikom te su tako prikazivale beskrajnu moć prirode nad ljudskim konstrukcijama. William Turner putovao je u Njemačku nekoliko puta kako bi naslikao dvorac Heidelberg. Otkako je izgrađen 1214., pretrpio je mnoga oštećenja izazvana ratovima, izgaranjima te dvama udarima gromova.

Nina Kurtela: Vanishing point

2014, intervencija

Vanishing point je site-specific intervencija u kojoj se, otprilike svaki sat, svjetla muzeja ugase na nekoliko minuta i neočekivano ostave posjetitelje u mraku. Gašenje svjetla u muzeju, neočekivano ostavljajući posjetitelje u mraku, prebacuje promatračevu perspektivu s promatranja drugih prema promatranju sebe. Umjesto promatranja artefakata u muzeju suočeni su s iskustvom vlastitoga tijela u mraku. Umjesto pogleda na prošlost ili budućnost, uhvaćeni su u sadašnjosti.

Izložba je otvorena do 20. 9 radnim danom od 12:00-20:00 te subotom od 10:00-13:00.

Vezane vijesti