HRVATSKA ŠALJE PRIČU BRANKA LUSTIGA Sve bivše republike nekadašnje SFRJ uspjele su se okupiti oko organizacije zajedničkog postava u Auschwitzu

Prvih godina uprava Auschwitza slala je telegrame obiteljima u kojima ih obavještava da su im bližnji preminuli, od zapaljenja pluća ili zatajenja srca, i da su o trošku uprave kremirani, a urna im je postavljena u parku urni u krugu logora. Takvi telegrami dio su povijesne građe prikupljene za muzej u nekadašnjem nacističkom logoru Auschwitzu.

Sve bivše republike nekadašnje SFRJ uspjele su se okupiti oko organizacije zajedničkog postava u Državnom muzeju Auschwitz-Birkenau, gdje će na jednom mjestu biti predstavljene žrtve tog logora s područja bivše Jugoslavije. Nova zajednička postava zamijenit će onu staru, koja je povučena 2009. u Beograd.

Žrtve je nemoguće podijeliti, pa smo zaključili da je najbolje da zajedno uredimo postav, ispričale su Nataša Mataušić, vršiteljica dužnosti ravnateljice Hrvatskog povijesnog muzeja, i Olga Manojlović Pintar iz Instituta za noviju povijest Srbije na konferenciji "Kultura pamćenja danas", održanoj u organizaciji Documente-Centra za suočavanje s prošlošću.

Jugoslavija je imala svoju stalnu izložbu na katu 17. paviljona u Auschwitzu, postavljenu 1963. i obnovljenu 1988., ali se ona morala mijenjati, jer je tamo stajalo kako je u Jasenovcu ubijeno 700.000 ljudi, kaže Mataušić. Tek 2009. beogradski Muzej istorije Jugoslavije, sljednik nekadašnjeg Muzeja revolucije naroda i narodnosti Jugoslavije, pristao je povući izloške u Beograd, i nakon toga su mogli krenuti razgovori o novom postavu. Prostor je takav da se ne bi mogao podijeliti na šest dijelova, pa su zaključili da je najbolje da novi rade zajedno.

S dogovorima su krenuli prije četiri godine, pod kapom UNESCO-a. Ministarstvo kulture je 2013. pozvalo sve hrvatske muzeje da im jave što imaju od građe vezane za Auschwitz. Od tada je počeo intenzivan rad na izradi novog postava, kaže pomoćnica ministra kulture Vesna Jurić Bulatović. Hrvatski državni arhiv pri kraju je s popisom žrtava s područja Hrvatske.

"Sjećanje na holokaust je ne samo naša obaveza, nego i stalno podsjećanje da se zlo mora na početku spriječiti", poručila je pomoćnica ministra, izražavajući nadu da će iduće godine projekt biti dovršen. Vjerojatno bi već i bio otvoren da nisu zapeli s financijama. Šest novih država trebalo je financirati izradu svog dijela postava (svaka po 50.000 eura), a najveći dio troškova za obnovu paviljona (oko 3 milijuna eura) trebao je snositi austrijski Fond za žrtve nacionalsocijalizma. Novi postav prvotno je trebao biti predstavljen u siječnju ove godine, na 70. obljetnicu oslobođenja Auschwitza. Nisu uspjeli jer se austrijski fond nije uspio dogovoriti s upravom muzeja Auschwitz-Birkenau koliki će dio sume biti izdvojen za obnovu paviljona, a što za redovito funkcioniranje muzeja. Muzej na mjestu bivšeg logora financira se iz fonda u koji uplaćuju države članice.

U fokusu novog postava bit će žrtve, ispričale su Nataša Mataušić i Olga Manojlović Pintar. Iz svake države bit će izdvojene po tri priče, i po četiri videosvjedočanstva preživjelih. Iz Hrvatske bi trebali biti Branko Lustig, Oleg Mandić iz Rijeke i Tonka Petričević iz Splita, koja je u Auschwitzu sa 20 svojih drugarica završila kao zarobljena partizanka.

Na području bivše Jugoslavije do 1941. živjelo je 82.000 Židova, uz 4000 izbjeglica koje su se tu sklonile pred Hitlerovim progonom. U holokaustu su ubijene sve izbjeglice i 75.000 domaćih Židova (82 posto), ispričala je Olga Manojlović Pintar. Prve deportacije u Auschwitz krenule su 1941., prvo iz Slovenije, 1942. kreću transporti s područja Hrvatske i BiH. Tamo završavaju i zarobljeni partizani sa Sutjeske. Posljednji veliki transporti u Auschwitz odlaze 1944. iz Bačke, Baranje i dijelova Slavonije koji su bili pod okupacijom Mađarske, koja je te godine deportirala svoje Židove.

Vesna Teršelič iz Documente istaknula je da bi i Hrvatskoj trebalo više muzeja posvećenih žrtvama Drugog svjetskog rata, osim onoga u Jasenovcu i Lipi, selu koje su 1941. potpuno uništili Nijemci. Trebali bismo imati takve muzeje u svim županijskim središtima, ističe ona, ili makar u većim gradovima, jer je i u Hrvatskoj na djelu revizionizam, kao i u Srbiji gdje se rehabilitiraju Draža Mihajlović i Milan Nedić.