Izložba o Hermanu Bolléu započinje umjetninama koje su izbačene pri stilskom “čišćenju” pojedinih crkava, prati i njegov privatni život, a završava Mirogojem. Dvjema krajnostima, spornim restauracijama i veličanstvenim grobljem, možda je i najlakše sumirati opus ovog arhitekta. Dragan Damjanović autor je velike izložbe o Hermanu Bolléu koja se 17. travnja otvara u MUO, a prije toga je objavio knjigu o njemu.
Izgradio je pola Zagreba. Ipak, o Hermanu Bolléu kao privatnoj osobi malo znamo, barem do knjige i sada izložbe. Mijenja li se slika?
- Istraživanjem arhiva službene dokumentacije postala je jasna njegova radna knjižica, gdje je i kad radio. Ono što još nedostaje jest privatna korespondencija koja je postojala do 40-ih godina. Pričalo se da se iz tih pisama može iščitati društvena povijest Hrvatske kraja 19. stoljeća.
Na izložbi je i Bolléov portret iz Moderne galerije, prikazuje arhitekta crvene kose, oštra pogleda. Je li bio ljut kad su ga napadali, a napadali su ga mnogo? Može li se išta zaključiti bez te dokumentacije?
- Obitelj je zapamtila da je bio blag, no to je svjedočenje na temelju osobnih priča, a ne dokumenata. Kad ga je Gjuro Szabo počeo napadati, nazvao ga je poremećenim dečkom, no s druge strane imao je fiksaciju na njega. Bolléu nije bilo svejedno, no ustrajao je u svom pristupu arhitekturi.
Gdje su nestala pisma?
- Gdje i inače nestaju. U Bolléovom slučaju njegovi su se nasljednici preselili u Rumu, dio su stvari odnijeli sa sobom i to je sačuvano. No, velika količina materijala je bačena, ili ju je netko zagubio.
Možda je to posljedica demonizacije Bolléa u naknadnoj povijesti?
- Sigurno ne u obitelji, no načelno da. Postoji priča koju nisam mogao provjeriti, no u nju vjerujem, da je velika količina njegovih nacrta izbačena iz Obrtne škole u dvorište spremna da bude utovarena u kontejnere za smeće. U posljednji je trenutak spašena i odnesena u arhiv na Kaptolu. Na izložbi ima njegovih vrhunskih crteža. Nije završio fakultet, što je čest slučaj s arhitektima 19. stoljeća, neki od njih su smatrali i da ih akademski način obrazovanja ograničava. Inzistirali su na učenju kroz praksu, da se formiraju radionice. Bollé je završio Obrtnu školu u Kölnu.
Vjerojatno je odrastanje u Kölnu s pogledom na katedralu koja se gradila utjecalo na njega?
- Da. Živio je u ulici pet minuta od katedrale. Kuća u kojoj je živio nije sačuvana, srušena je u 2. svjetskom ratu. Katedrala je bila jedan od važnijih projekata Njemačke u 19. stoljeću i izgradnja je imala nacionalni značaj. Njegov je otac bio građevinar i vjerojatno je radio na katedrali.
Gjuro Szabo, kojeg smo spomenuli, tvrdio je da nitko od Tatara nije uništio Hrvatsku poput Bolléa. Je li to točno?
- Nije. Monumentalni Zagreb 19. stoljeća velikim je dijelom Bolléovo djelo, radio je mnoge javne zgrade, projektirao je MUO, zgradu prve Ekonomske škole, Kemijski laboratorij na Strossmayerovu trgu, radio je na obnovi katedrale, crkve Svetog Marka, Svete Marije na Dolcu... Naravno da je pretjerivao u nekim postupcima, ali je Zagreb preobrazio na način sukladan tendencijama 19. stoljeća. Bez Bolléa bi bio manje monumentalan i manje u koraku sa zbivanjima u arhitekturi.
Herman i Marija Bollé s kćeri
Je li pametno da jedan rukopis oblikuje toliko građevina?
- To je bilo drugo vrijeme, nije bilo puno obrazovanih arhitekata. I tada, kao i danas, bio je ključan sustav veza. Rekao bih da je u doba banovanja Khuena-Héderváryja bio neslužbeni državni arhitekt. Dobivao je sve prestižnije narudžbe za Hrvatsku, odnosno sve važnije građevine je ili projektirao ili je bio u žiriju. A s Kaptolom se povezao restaurirajući katedralu.
Da li je trebalo srušiti Bakačevu kulu?
- To je pogreška koja se i danas osjeti, i taj je postupak uništio dio slikovitosti Zagreba. No, rušenje je bilo u duhu vremena, slično se odvijalo po Europi. Rušenje je zagovarao najviše Kršnjavi, a Bolléova je krivnja da je pristao.
Koje je Bolléovo najvažnije ostvarenje? Mirogoj?
- Mirogoju nema premca. To je građevina koja Zagreb stavlja na kartu povijesti historicističke Europe. Ni Prag, ni Beč, niti Budimpešta nemaju tako monumentalno historicističko groblje. To je i zato što je Mirogoj bio jedino gradsko groblje, i mnogo se ulagalo u njega. Bilo je zamišljeno da se arkade podižu privatnim novcem, ovisi o količini novca s kojim ste raspolagali, mogli ste kupiti čitav paviljon, arkadu ili pola arkade. Pronašao sam da su se arkade gradile sve do 30-ih godina.
Na izložbi prvi put gledamo predmete iz obiteljske ostavštine. Kako ste došli do njih?
- Bolléova se usvojena kći Herta udala za odvjetnika Guidu Soretića. Imali su dvoje djece. Ženska linija živi u Karlovcu, i preko njih smo nešto posudili. To su predmeti izvedeni po Bolléovim skicama, stolica ili sat, crteži s putovanja po Italiji, fotografije interijera u Žerjavićevoj ulici gdje je živio. Po muškoj liniji, praunuk Andrej sada živi u Beogradu, i oni imaju neke portrete.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....