Nakon Virovitice i Splita, u Galeriji SC od četvrtka 21. travnja zagrebačka publika imat će priliku pogledati multimedijalnu instalaciju umjetnice Ane Kovačić koja sakuplja priče raseljenog sela i njegovih napuštenih kuća, prisjeća se nekadašnjih stanovnika i okuplja sadašnje.
Izložba radova 'Gdje je Jasenaš?' na trenutke se doima dokumentarnom, na trenutke fikcionalnom, a ponekad nije sigurno je li Jasenaš određeno selo ili svako selo, je li Jasenaš svugdje gdje su raseljeni njegovi stanovnici i postoji li uopće?
Kako u predgovoru izložbe ističe Mirna Rul, iako rad posjeduje svojevrsnu društveno angažiranu dimenziju, umjetnica se, unošenjem elemenata fikcije, od nje istovremeno i odmiče. Nju prvenstveno zanimaju intimne priče protagonista njenih radova, kojima pristupa sa simpatijom, neskrivenom subjektivnošću i bez imalo pretencioznosti. Te obične "male" priče stanovnika Jasenaša ispričane su u radu 'Kuće priče'.
Umjetnica odabire tri ruševne i napuštene kuće u selu, oko kojih, na temelju pripovijedanja jasenaških starosjedioca, gradi priču o raseljavanju tamošnjih stanovnika: "Tu je živjela Snježana. Njezin otac se zvao Miro, majka Milka. Još su imali sina. Poslije ovog rata su otišli. Ne znam gdje su. Ili su na ovaj kraj. Ili na onaj kraj."
Grupni portret mještana fotografiranih ispred mjesnog doma čini rad '15.11.2015.'
Pripovijedajući priču o gotovo distopijskom prožimanju prirode i napuštenih, grmljem obraslih kuća i okućnica Jasenaša, virovitičkog prigradskog naselja koje polako nestaje pred okolnom šumom, Ana Kovačić koristi se narativnom strategijom pomalo nalik onoj magičnog realizma.
Reljefna karta koja prikazuje selo dijelom je stvarna, a dijelom izmaštana. Šuma koja okružuje selo poprima gotovo nadnaravne karakteristike. Sugestivni i atmosferom nabijen video rad "U šumi" prikazuje vrhove stabala kroz koje je ponegdje moguće vidjeti tek tmurno nebo u sumrak. Video nema tona, prati ga samo titl koji prenosi priču o stradanjima jasenaškog stanovništva u dva rata.
Jasenaška šuma bila je poprište stradanja i ubijanja, no i utočište, mjesto skrivanja tamošnjeg stanovništva pred pogibelji. "Pokupili sve preko noći i tu ih u šumu oterali, poubijali. I onda smo bježali po šumi, pravili barake, kiša pada po nama...", kazuje neimenovani pripovjedač.
U radu "Forget-me-not/Prema Državnom zavodu za statistiku/Spomenik za posaditi", Ana stavlja u epruvete sjemenke potočnice, koja na mnogim jezicima nosi ime, odnosno, zapovijed "ne zaboravi me" ( eng. Forget-me-not, njem. Vergissmeinnicht). Broj sjemenki odgovara broju stanovnika Jasenaša, a na svakoj je epruveti navedena godina u kojoj je rađen popis stanovništva, od 1857. - 2011., kao i broj stanovnika Jasenaša te iste godine.
Svim radovima na ovoj izložbi zajednička je aura nostalgije, na način kako je vidi Svetlana Boym, dakle nostalgije koja ne označava čežnju za drugim mjestom već čežnju za drugim vremenom - vremenom našeg djetinjstva i sporijim ritmom naših snova.
Ana Kovačić rođena je 1986. u Zagrebu. Kiparstvo je diplomirala 2010. na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu, a 2013. nove medije na odsjeku za Animirani film i nove medije Akademije likovnih umjetnosti u Zagrebu.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....