Diptih pokazan na vašoj izložbi “Apnea” koja se otvara u četvrtak u Galeriji umjetnina Split, a prije se mogla pogledati u zagrebačkoj galeriji Pikto zove se “Crveni patuljak&Crna rupa”. Zašto?
Jedna duhovita prijateljeva interpretacija, pitanje “što je ovo Crna rupa?” koje se odnosilo na crno-plavu apstrakciju, urodilo je ovim naslovom. Patuljak je u svemu tome benigni, pomalo pretenciozni, domaći tip.
Što predstavljaju oblici na diptihu?
Riječ je o dvije apstraktne slike, o mrljama koje ovisno o pojedincu, mogu biti različito percipirane i tumačene. Netko će ih denotirati kao nekorektnu političku provokaciju, netko će u njima prepoznati vlastite snove, a netko samo slegnuti ramenima. Oduvijek sam se, ne samo teoretski, zanimao za način kojim interpretiramo stvarnost te shodno tome individualno i kolektivno djelujemo.
Naslikali ste i bivšeg predsjednika RH Franju Tuđmana, no slika je okrenuta prema zidu?
On mi je oduvijek bio, u portretnom smislu, izazovan lik. S jedne strane njegovu sam fizionomiju vidio fenomenološki privlačnom. S druge strane smatram da ikonički potencijal njegova lika nije dovoljno iskazan, kao što je primjerice u Keith Richardsa, Tita ili Che Guevare. Okrećući portret spram zida htio sam naglasiti njegovu posebnost i nevidljivu sveprisutnost.
U uvodu citirate Sigmunda Freuda kako je “umjetnik jedina društvena figura koja se uopće smije društveno izražavati”. Podrazumijeva li to veću odgovornost?
Ne nužno, ja ne bih kucao na umjetnikova vrata tražeći odgovornost. Niti bih od umjetnika očekivao savjesnost. U mom kredu estetika nadilazi etiku; u umjetnosti uvijek glasam za neodgovornost.
Na čemu trenutačno radite?
Trenutno izrađujem, što me silno raduje, a po narudžbi jedne turističke tvrtke iz Pule, kućice za ptice, cijeli jedan mali grad, koji će biti postavljen u novouređenom glamp campu u Pomeru. Kitnjasto rečeno bavim se estetikom i ekologijom; dakle umjetnikovom odgovornošću.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....