RANI RADOVI IVANA POSAVCA

FOTOGRAFIJE ŽIVOPISNOG KVARTA PRIJE ČETIRI DESETLJEĆA 'Trnje je bilo moj prvi dodir sa Zagrebom'

Snimljene su u neposrednoj blizini današnjih fontana, preko puta ulice iza Palače pravde, koju je svojedobno Orson Welles, kad je na Trnju snimao film 'Proces', nazvao najčudnijom ulicom koju je ikada vidio - ova ulica, naime, nema početka niti kraja

U Galeriji Spot Ureda za fotografiju u ponedjeljak je otvorena izložba Ivana Posavca “Trnje 1971.” Riječ je o crno-bijelim fotografijama koje je snimio u zagrebačkom naselju prije više od četiri desetljeća.

Snimio ih je na samom početku karijere, kao dvadesetogodišnjak, no fotografije su među onima kojima postavlja temelje poslu kojim će se baviti u budućnosti.

I premda se čini lako pametovati iz ove perspektive, već je tada vidljiv neosporan autorov talent.

Snimljene su u neposrednoj blizini današnjih fontana, preko puta ulice iza Palače pravde, koju je svojedobno Orson Welles, kad je na Trnju snimao film “Proces”, nazvao najčudnijom ulicom koju je ikada vidio - ova ulica, naime, nema početka niti kraja.

Socijalne teme

Trnje je jedan od živopisnijih zagrebačkih kvartova, danas pun suprotnosti. Kad se odmaknete od fontana, neke od prizora sličnih onima s fotografija bilo bi moguće snimiti i danas u pojedinim dijelovima naselja. Primjerice, ako kasno poslijepodne posjetite trnjanski plac, činit će vam se da je vrijeme stalo - dodaje se, ponekad, i piće iz ruke u ruku, kao na nekim Posavčevim fotografijama s početka sedamdesetih.

Naime, fotografije su reportažne, teme su pretežito socijalne prirode, prikazuju svakodnevicu, primjerice na izložbu poziva upravo spomenuta crno-bijela fotografija na kojoj si dvojica muškaraca u srednjim godinama predaju konjak. U pozadini su trošne kućice, na jednoj od njih piše “radno vrijeme”, no riječ je o kafiću ili dućanu koji, očito je, neko vrijeme nije u funkciji. Sunčan je dan, sjena dvojice vidi se na vratima te kuće. Posavec ih snima u njihovu međuodnosu, kao promatrač sa strane kojeg ne vide. Na drugoj, pak, protagonist pozira, gleda prema promatraču, s bocom u ruci, na trećoj nema ljudi...

U trenutku kad snima fotografije, Posavec je, dakle, mladić, dvije godine ranije došao je iz mjesta Dužica, gdje je rođen, u Zagreb, no u tom trenutku još studira veterinu.

Nema, zapravo, kontakta s fotografskom scenom. Na pitanje kako gleda na fotografije iz današnje perspektive, Posavec odgovara: “Obožavam ih. Imaju jednu elementarnost”. Trnje mu, kaže, mnogo znači: “Tu su živjeli moja tetka i bratići, i bio je to moj prvi dodir sa Zagrebom”.

Zanimanje za ljude

Da je na Likovnoj akademiji, u tim bi godinama, primjerice, vježbao crtati po aktu. Ovaj se autor bavi temom koja će ga i u budućnosti najviše zanimati, a to su ljudi. Kasnije odustaje od veterine, potpuno se posvećuje fotografiji i 1980. godine diplomira filmsko snimanje kod Nikole Tanhofera na Akademiji dramskih umjetnosti. S Miom Vesovićem osnovao je MO/ Meko okidanje koje postavlja nove standarde u fotografiji, snima za Polet...

Uz poziv na izložbu stoji da je Posavec znatiželjan, ali bez potrebe da dominira scenom ili je uređuje, što je precizno definirano...

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
14. studeni 2024 04:02