FOTO Pogledajte koji su to prostori za sretne ljude: Deset zagrebačkih zgrada u kojima je život ljepši

U ovom prostoru ljudi ne mogu biti sretni”, “grad si više ne može priuštiti siromaštvo i kriminal koje takve građevine inspiriraju”, presuda je koja je upravo stigla na adrese nekih od građevina londonske stambene izgradnje s kraja 60-ih i početka 70-ih. Prva je na redu za rušenje Heygate Estate, ozloglašena “zgrada slučaj”, a slijedi Robin Hood koju su bezuspješno pokušavali uvrstiti na popis zaštićenih dobara. Dobra arhitektura, dokazuje i pisac Alain de Botton , može dodatno poduprijeti onu pozitivnu crtu u nama, loša podvući negativnu. I upravo na tom tragu o kojem i de Botton piše u svojoj knjizi “Arhitektura sreće” krah socrealizma u arhitekturi drma britanskom prijestolnicom.

Potreba za Vodičem

Većina se ovih negativnih psiholoških profila socijalnih građevina iz Londona, srećom, ne može primijeniti na našu socijalnu izgradnju. Zapruđe, takozvane spavaonice iz 70-tih godina, iz današnje su perspektive jedno od humanijih primjera socijalne gradnje. Sustav tehnologije gradnje YU-61, naime, za koji je zaslužna nekolicina naših arhitekata, spojio je sve građevne elemente i postupke u i danas očito učinkovit program “proizvodnje grada”.

Zgrade u Zapruđu uvrštene su u novi Vodič za Zagreb među najbolje građevine koje vrijedi pogledati. Vodič je izdalo Društvo arhitekata Zagreba i predstavilo ga u Gliptoteci HAZU. Autor Vodiča teoretičar Aleksander Laslo, jedan je od najvećih autoriteta za zagrebačku arhitekturu. Pokriveni su projekti kroz posljednjih 111 godina, a potreba za pravim, arhitektonskim, novim Vodičem postoji valjda već zadnjih pola stoljeća.

Puno iznenađenja

U kojim to, dakle, prostorima, po mišljenju Lasla, ljudi mogu biti sretni?

Ako gledamo statistički, prema broju uvrštenih projekata, ljudi mogu biti sretni ako žive u zgradama u Donjem gradu iz tridesetih godina, u vilama iz istog razdoblja, u kolektivnim poslijeratnim građevinama, naročito onima nastalima pedesetih godina, i to na Vukovarskoj aveniji, i ako im djeca idu u neki od vrtića koji su izgrađeni kroz posljednjih desetak godina, kao što su Lanište, Sesvete, Dubrava, Jarun, Markuševec, Malešnica... Osim vrtića u kojima su očito tako premoćni, suvremeni arhitekti najbolje grade obiteljske kuće, pa tako sve preduvjete za sreću imaju i oni koji žive u privatnim kućama posljednjeg desetljeća, te onima koji se obračunavaju s tipologijom urbane vile.

Tu se ne ubraja kolektivno stanovanje. Niti jedna građevina kolektivnog stanovanja, naime, nastala kroz posljednjih tridesetak godina nije dovoljno dobra da bude na ovom popisu, iako ih je bilo dosta sagrađeno. Posljednja dobra stambena kuća, ako je suditi prema Laslu, nastala je u Sloboštini 80-ih godina, i njezin je autor Tomislav Odak. Zgrada spada među neka od iznenađenja, kojih u ovom Vodiču ima dosta.

Stanogradnja je oduviejk bila važna. Koliko je bila važnna s početka stoljeća, sa 61 tisućom stanovnika, svjedoči i jedan primjer. 1907. arhitekt Viktor Kovačić, uređivao je u Masarkyovoj kuće za obitelji Oršić-Divković. U potkrovlju je uredio svoj stambeni prostor o kojemu piše Matoš: “Stan je prava umjetnina. Zagrebačke gospođe, imajući smisla za poeziju interijera, išle su kao na hodočašće na inauguraciju stana...”.

Samo jednu građevinu u Vodiču do 2000. samostalno potpisuje žena, Zoja Petrovna Dumengjić, ruska arhitektica koja je živjela u Zagrebu, autorica Doma zdravlja Medveščak. Opus joj je, na žalost, nedovoljno poznat.

Laslo i njegovi suradnici Vera Grimmer i Maroje Mrduljaš tek si rijetko dozvoljavaju opaske, tipa za kuću Hirschler u Palmotićevoj 27 Laslo piše kako je riječ o nepravedno zapostavljenoj Planićevoj bravuri ili kako je kuća Lustig u Kumičićevoj kapitalno ostvarenje.

Tihi aduti

Naravno, nisu nužno svi dobri projekti i sretni. Za neke su zgrade koje su danas izmijenjene do neprepoznatljivosti u Vodič stavljene stare fotografije, originala, a kontroverzni su projekti većinom zaobiđeni pa tako Turinin stadion u Maksimiru, u originalu remek-djelo, nije uopće zastupljen.

Građevine koje smo izdvojili su tihi, ne posve i na prvu loptu očiti aduti, tipa višestruko nagrađivanih vila.