Jedan od najzanimljivijih trenutaka u filmu posvećenom Helmutu Newtonu jest onaj kada mu Susan Sontag govori da je njegov rad mizogin. Kaže da je on možda i ugodan čovjek, no da njegov rad nije takav, barem po njezinu mišljenju. On joj potom odgovara da ništa ne voli u životu kao što voli žene. Znamenita mu teoretičarka replicira kako mnogi mizogini muškarci to govore, no da je način na koji gleda žene ponižavajući. Sontag, doduše, primjećuje da je on ugodan čovjek, a tako se i čini u cijelom filmu, samozatajniji nego što bi se moglo pomisliti za fotografa koji stoji iza poprilično provokativnih naslovnica koje pamte generacije, no malo dubljim promatranjem ipak će uočiti da nije sve tako kako se čini na prvi pogled. Newton svaki razgovor ima pod kontrolom.
Film o Newtonu nazvan "Perverzija i ljepota" koji je snimio Gero von Bohem moći će se pogledati u Zagrebu na festivalu umjetničkog filma Arteria - tjednu filmova o umjetnicima koji se održava peti put za redom, a mi smo ga dobili priliku pogledati unaprijed. Film će u petak u 21 sat, u Dokukinu KIC neposredno prije projekcije, predstaviti modni kritičar Nenad Korkut. Na programu su i filmovi posvećeni književniku i nobelovcu Hermanu Hesseu, Picassovoj muzi Dori Maar, punk frontmenici Poly Styrene...
U filmu o Newtonu govore udovica Helmuta Newtona Julie, koja je glasovita urednica Voguea Anna Wintour, Grace Jones, Isabella Rossellini, Claudia Schiffer, Charlote Rampling, Marianne Faithfull, Hanna Schygulla, Nadja Auermann... mnogi njegovi modeli. Grace Jones kaže kako je bio ugodan čovjek, no i ona će dodati da je Newton bio "pomalo perverzan". Tumači se njegov rad na razne načine, ovo su neki od njih: njegove žene ne trebaju haute couture, one su jake i kad su gole, govori jedna od njih, druga svjedoči da je ovaj fotograf volio jake žene, u jednoj od scena Nadja Auermann gleda sebe na fotografiji snimljenoj u Monaku, na kojoj nalikuje Barbiki kojom se netko igrao i potom je odbacio, ... reakcije su poprilično različite. Među fotografijama koji se pojavljuju u filmu jest akt čija je glava u raljama krokodila, a to je ujedno i pozivna fotografija na film, potom snimka glumice Isabelle Rossellini koju njezin tadašnji partner, redatelj David Lynch drži za vrat, kao da je riječ o kakvoj lutki, i mnoge druge scene. Prikazuju se i neki dokumentarni isječci o ovom fotografu, njegova sjećanja kako je došao na ideju da snimi editorijal sa skupocjenim prstenom na ženskoj ruci, uz nož i raširene batake pečenog pileta, posve slučajno, jednog dana u kuhinji...
Na jednoj se od fotografija u filmu sam fotograf pojavljuje na visokim potpeticama te sa šeširom. Tijekom jednog noćnog snimanja na krovu losanđeleskog Chateau Marmonta, gdje je radio boravio, obraća se goloj ženi, modelu koji stoji pred njim: "U tvojem izgledu primjećujem nježnost, dobrotu... To je zadnje što želim", u drugom uzvikuje: "Nemoj izgledati kao da te pogodilo siromaštvo, izgledaj sjajno, glamurozno!" Svoje je modele u pravilu pretvarao u vamp boginje i u žene koje dominiraju.
Helmut Newton, fotograf koji je izazivao kontroverze, no isto je tako vizualno definirao epohu, imao je toliko jak rukopis da je uvijek jasno prepoznati kada je riječ o njegovim snimkama. Proslavio se istražujući žensko tijelo, a kultni ga je status pratio i dugo nakon tragične smrti u automobilskoj nesreći 2004. u Los Angelesu. Poginuo je tik uz Chateau Marmont, gdje je živio tijekom četiri mjeseca koje je svake godine provodio u Los Angelesu. Na Sunset Boulevardu, neposredno nakon polaska iz Chateaua, izgubio je kontrolu nad vozilom.
Newton je radio diljem svijeta, od Singapura i Australije do Pariza i Los Angelesa, no, kako se najavljuje iz Arterije, "Njemačka je bila i ostala vizualna okosnica njegova opusa. Newtonov jedinstven i dojmljiv prikaz žena uvijek je budio pitanje: je li osnaživao svoje subjekte ili ih tretirao kao seksualne objekte".
U dokumentarcu Isabella Rossellini kaže da njegove fotografije dotiču stanoviti muški strah. Fotografije, smatra, govore: "Sviđaš mi se, prokleta bila! Ne bih te trebao voljeti jer si oružje!" Grace Jones govori o tome kako ju je Newton snimao golu s nožem u ruci te da je čekao savršeni kut sunčeve svjetlost da bi je prekrile sjene prozorske rešetke.
Charlotte Rampling, koja je s njim surađivala na sjajnoj seriji fotografija iz hotelske sobe, koje su ostale u kolektivnoj memoriji, a nastale su 1973., govori u filmu: "Provocirao je. To je ono što svijetu treba - jer vas provokacija potiče da mislite, potiče vas na nove ideje, drukčije razgovore." Anna Wintour, koja je Newtonu dala platformu u Vogueu, brani ga, smatra da je on snažno definirao pravila ljepote.
Rođen je kao Helmut Neustädter u židovskoj obitelj u Berlinu 1920., rano je izrazio zanimanje za fotografiju i već 1936. počeo je raditi za njemačku fotografkinju Elsie Simon, koja se zvala Yva (ona je, nažalost, ubijena u logoru). Nakon što je njegova obitelj pobjegla iz Njemačke 1938., Newton je otišao u Singapur, gdje je našao posao kao fotograf. Odande odlazi u Australiju. Služio je u australskoj vojsci pet godina, što mu je omogućilo da dobije australsko državljanstvo. Promijenio je ime u Helmut Newton 1946. godine.
Poslije je otvorio fotografski studio i preselio se u Europu 1950-ih. U Parizu je počeo raditi za francuski Vogue te za Playboy, Elle i druge publikacije tijekom 1950-ih i 1960-ih kako je njegov ugled rastao. Često paralelno putuje diljem svijeta u potrazi za zadacima.
Poznat po dramatičnom osvjetljenju i nekonvencionalnim pozama modela, rad Helmuta Newtona definira se kao subverzivan, rad koji bježi konvencijama. Newton je postao kultni modni fotograf prepoznat po svojim radikalnim, oštrim i često provokativvnim temama. Inspirirane filmom noir, ekspresionističkim filmom, S&M-om i nadrealizmom, Newtonove fotografije su kontroverzne, ali i zrazito voajerističke prirode. Radije je radio izvan studija i tražio je dekor vila s prijelaza stoljeća, elegantnih vila ili uglednih hotela kako bi postavio svoje modele. Pomaknuo je granice modne industrije svojim erotski nabijenim snimkama. No, mnoge su feministice, ne samo Sontag, snažno kritizirale njegov rad, u njemu su čitale podčinjenost žene.
Poput Normana Parkinsona, Richarda Avedona i Irvinga Penna, Newton je postao jedan od najutjecajnijih fotografa koji su snimali za Vogue. Možda mu je najveća podrška i promotor bila supruga June, koja je svoju karijeru fotografkinje započela pod pseudonimom April Springs, a upoznali su se u Australiji. Bila mu je partnerica, model, muza, majka, šefica.... Ona se pojavljuje u zadnjoj trećini filma. Na njima jasno vidite koliko joj je bio odan, koliko ju je volio, što mu je značila.
Newtonovi radovi izlagani su diljem svijeta i predstavljeni u časopisima i brojnim monografijama. Očuvanjem i prezentacijom njegova rada upravlja Zaklada Helmut Newton iz Berlina, koja je osnovana 2003. godine.