ZAGREB - Erwan Bouroullec zajedno s bratom Ronanom ubraja se u najvruća imena produkt dizajna današnjice. Dolazi u Zagreb, gdje će 29. lipnja u organizaciji Orisa održati predavanje.
U međuvremenu, braća Bouroullec pripremaju veliku izložbu svojih radova u Centru Pompidou u Metzu: - Uzbuđeni smo i uplašeni, uvijek je u isto vrijeme i lijepo i teško posezati u prošlost.
Erwan Bourullec ima 35 godina, njegov brat Ronan pet godina više. Osvojili su sve važne svjetske strukovne nagrade. Na vrhuncu su karijere. Nisu li, ipak, premladi za retrospektivu? - Slažem se, retrospektiva je više za one koji su prešli pedesetu godinu. Mi još imamo puno za učiti. Iz dana u dan sve smo svjesniji zamki posla. No, na izložbu u Metzu gledamo više kao na monografsku izložbu nego retrospektivu.
Pompidou u Metzu najpoznatiji je i najupečatljiviji među programima francuske vlade za decentralizaciju Francuske, protiv isključive kulturne dominacije Pariza. Muzej Shigeru Bana sam po sebi je umjetničko djelo, pa nije ni lako ući u taj prostor svojim radom:
Realističan prostor
- Muzej je izvana čista fantazija, sa svojim neobičnim valovitim krovom. Iznutra je prostor realističniji, što i odgovara našem senzibilitetu. Osvijetljenje je sjajno - govori na tečnom engleskom susretljivi Bouroullec, s kojim smo razgovarali telefonski.
Dobili smo ga u njegovom pariškom studiju, u kojemu je neobično tiho. Iza studija koji ima takvu produkciju očekujete pogon koji zapošljava vojsku dizajnera. No, nije tako. Iako su svjetski uspješni dizajneri, i narudžbe pljušte sa svih strana, braća prihvaćaju samo odabrane. U njihovom je studiju zato samo osam ljudi: - Nije stvar samo u zadržavanju kontrole. Svaki čovjek ima samo određenu količinu ideja. Zadržavajući slobodu, zadržavamo i kreativnost.
Centar svijeta
Oba su brata rođena u Bretagni, dizajnom su se počeli baviti u Parizu, prvo su atelje imali u garaži, a danas u istočnom dijelu Pariza.
Što Erwan odgovara onima koji tvrde kako je London kreativni centar svijeta, dok je Pariz out? - Dobro se osjećam u svojem studiju, ne trebam tu vrstu energije izvana. Imam internet i magazine, danas nije teško saznati što se zbiva.
Inspiracija dolazi odosvuda, iz šetnji, ali i iz filmova, muzike, knjiga... Neki od njihovih najpoznatijih radova inspirirani su prirodom, kao što su stolice Vegetal, ili zidne obloge Clouds. Riječ je o prekrasnim, poetskim i organskim oblicima, koji su čista umjetnost, a opet zadržavaju svoju funkcionalnost: - Jednom, kad dogovorimo projekt, mi smo opsjednuti njime, i onda svatko kreće u svoj proces. Dolazi nam niz ideja, neke su fantazije, neke su stvarne, pretresamo očita pitanja.
Nije posve uobičajeno da dva brata rade zajedno. Prvi se dizajnom počeo baviti Ronan, a zatim mu se pridružio Erwan. Ronan uvijek tvrdi kako je za njegovu karijeru bilo presudno to što su ga izbacili iz škole. Da li je na Erwanovu odluku utjecao brat? - Zapravo i nije. Obojica smo od malih nogu uvijek nešto kreativno radili. Raditi s bratom u isto je vrijeme lijepo i teško. Pogotovo jer smo karakterno različiti - kaže nešto samozatajniji i mirniji Erwan i nadodaje: - Naš je proces dizajniranja poput igre stolnog tenisa. Ideje poput loptica lete od jednog do drugog.
Nudimo odgovore
Na njega su presudan utjecaj izvršili Charles i Ray Eames, te dizajn 60-ih, posebno u Njemačkoj i Italiji: - Provokacije dizajnera koji su radili za Olivetti fantastične su. Društvo je u to doba bilo optimistično.
Je li danas izvan konteksta biti optimističan? - Ne. No, teško je, naravno, biti kritičan prema društvu sa dizajnom koji ima svoju uporabnu funkciju. No, mi se trudimo naći odgovore, a ne postavljati nova pitanja.