Istaknuta španjolska povjesničarka umjetnosti Victoria Combalía priznaje da je u zadnje vrijeme pod velikim stresom – svi žele od nje, koja je biografkinja Dore Maar, Picassove slavne muze i ljubavnice, doznati detalje o odnosu jednog od najvećih umjetnika 20. stoljeća prema ženama. Je li ih doista tukao i maltretirao, je li bio zlostavljač i ako jest kako ga dalje tretirati. Napadi na Picassa najviše dolaze od strane radikalnih feministkinja koje su u jeku pokreta #MeToo na razne načine ukazivale na "slučaj" Picasso te ga pokušale diskreditirati kao umjetnika. Pitanje Picassovog odnosa prema njegovim suprugama, ljubavnicama i muzama došlo je posebno u središte pažnje upravo ove godine kada se obilježava 50. obljetnica njegove smrti.
Picassov muzej u Parizu odlučio se suočiti s kritikama i optužbama na račun slavnog umjetnika, radikalno preuredivši svoje prostorije kako bi vratio mlađu generaciju koja zazire od utjecajnog španjolskog umjetnika zbog njegovog okrutnog postupanju prema ženama. Picassova remek-djela, slike, skice i keramika izložili su u "šarenom" postavu s potpisom britanskog dizajnera Paula Smitha, zajedno s djelima suvremenih slikara, uključujući crne umjetnice, kako bi se otvorila rasprava o feminizmu, kolonijalizmu i rasi.
"Željeli smo otvoriti muzej, doprijeti do šire publike i unijeti sve te rasprave: o ženama, postkolonijalnim pitanjima i politici", rekla je predsjednica muzeja Cécile Debray. "Dovođenje novih i suvremenih umjetnika pokazuje da smo otvoreni za sve rasprave o Picassu. Stavljamo ova pitanja na stol i raspravljamo o njima bez tvrdnje da imamo sve odgovore. Htjeli smo Picassa učiniti relevantnim."
Combalía, koja je do detalja upoznata s razdobljem Picassova života dok je bio u vezi s Dorom Maar ekskluzivno za Jutarnji list odlučila je prekinuti šutnju i reći što misli o njemu kao umjetniku i čovjeku.
"Picasso je bio vrlo živa osoba, vrlo inteligentan, radoholičar i veliki prijatelj svojih prijatelja. Bio je veliki ženskaroš, budio je ljubomoru među partnericama. Ali bio je zlostavljač žena, posebno Dore Maar, Francoise Gilot i Jacqueline Roque", kaže Combalía.
"Bio je psihički zlostavljač, a ponekad i nasilna osoba. Dora je iznenada bila napuštena i privremeno je poludjela. Tu je ludost nadvladala uz pomoć Lacana, religije i slikarstva. Françoise je napustila Picassa sa svoje dvoje djece. Jacqueline je bila prava Picassova robinja. Maar je psihički bila nestabilna, ali barem nije počinila samoubojstvo kad je ostavljena", tumači autorica knjige "Dora Maar: La Femme Invisible".
"Osobno smatram da morate odvojiti umjetnost od čovjeka, ali objasniti čovjeka u knjigama i člancima kao što sam ja radila i radim", smatra Combalía koja je inače i osobno poznavala Doru Maar. Satima su znale pričati na telefon. Naravno, uvjet je bio, samo bez pitanja o Picassu. Combalía je, međutim, obavila lavovski posao i objavila dosad najopsežniji životopis o Picassovoj muzi hrvatskih korijena i "ženi koja plače", kako ju je španjolski umjetnik često prikazivao.
Combalía je već ranije otkrila i da postoji svjedočanstvo prema kojem je Picasso Doru i fizički napao, o tome je pisala u svom članku "Picasso Maltratador" objavljenom u listu El Pais u listopadu prošle godine: "Jednog dana 1938. Dora Maar stigla je u atelje nadrealističkog slikara Victora Braunera s modricom na oku. Pitao ju je što joj se dogodilo. Posvađala sam se s ocem, rekla je fotografkinja. Koliko god odnosi između oca i kćeri u to vrijeme bili napeti, teško je zamisliti da bi je otac udario. Nema drugog objašnjenja osim da se napad pripiše Picassu, njezinom tadašnjem ljubavniku", tvrdi Comabalia.
Prokomentirala je i nedavno otkriće kutije s dosad nepoznatim fotografijama čija je autorica Dora Maar, a koje su njezini nasljednici prošle godine prodali na aukciji u Parizu.
"Uopće nisam bila uključena u ovo otkriće koje je svima, pretpostavljam, čudno. Više od dvadeset godina nakon njezine smrti pronaći kutiju... Ali ne mogu reći više.
U svakom slučaju nasljednici su bili suglasni s prodajom što je objavljeno i u najavi dražbe. Francuski nasljednici su jako fini ljudi, ali ne znam ništa drugo".
Ipak, kaže, zanimljivo joj je, kao biografkinji Dore Maar, bilo vidjeti neke nove fotografije. "Moderni printovi nemaju veliku vrijednost kao investicija, kao što se recimo dogodilo s Man Rayem".
Pronađene fotografije, inače, svjedoče o važnoj dionici u karijeri Dore Maar, u godinama dok je bila u vezi s Pablom Picassom, počevši od kasnih 1920-ih do početka 1940-ih.