Prioritet nije bila zarada. Nisu okrenuli lovu od moguće franšize, draže im je bilo putovati svijetom s izložbom, gostovati nekoliko mjeseci. U koliko ste zemalja gostovali s Muzejom prekinutih veza, pitam Dražena Grubišića, jednog od dvoje osnivača te zanimljive ustanove koja se smjestila na zagrebačkom Gornjem gradu, koja je i dobitnik nagrade za najinovativniji muzej u Europi, dok sjedimo za stolom u blagovaonici njegova doma. "U 40-ak, na svih pet kontinenata", odgovara on onako nonšalantno kao da je riječ, recimo, o odlascima do Graza i Trsta.
Tako je muzej ostao jedinstven, samo kod nas.
Dražen Grubišić, kreativac na petu potenciju, akademski je slikar koji je, što je umjetnička rijetkost, talentiran i za organiziranje većih projekata. Stoji iza organizacije prvog našeg velikog techno partyja, Under City Ravea, kojem je ove godine 30. obljetnica (u suradnji s N. Mikcem i D. Cuculićem), i potom još nekoliko njih. Umjetničke instalacije - masivne tronove - smještao je u divlji prirodni krajolik, a onda je uslijedio i muzej koji se vinuo među top pet zagrebačkih turističkih lokacija...
Njegov dom u kojem živi s obitelji na jednom je od zagrebačkih bregova, u kući u nizu mediteranskog šarma, ali je - od betona. Ondje su se uselili nakon potresa.
KOJI JE TVOJ STILSKI ZAŠTITNI ZNAK?
"Prijatelji me zafrkaju - ako stanem ispred šume da me se neće vidjeti. A i supruga bi imala što reći o mom stilu... Hlače koje nosim moraju imati puno džepova, majica mora biti ugodna, a tenisice kvalitetne. Skoro k‘o američki penzioner. I traperice nosim baš malo."
GLAZBA KOJU SLUŠAŠ DOMA?
"Moja kći koja ima 15 godina, srećom ili valjda se to tako dogodi, sluša dark electro, onako jabučarski iz 80-ih i bendove koji danas sviraju taj žanr, kao što je npr. Molchat Doma iz Bjelorusije. Uglavnom, u posljednje vrijeme slušam što i ona. U autu je jednom pustila nešto. Kažem: ‘To je Cabaret Voltaire‘, a ona me pita: ‘Ti znaš za njih?‘."
NEKAD SMO SLUŠALI STOJEDINICU, SLUŠAŠ JOŠ RADIO?
"Pustim Radio Student, uvijek me iznenade izborom pjesama, može to u jednom trenutku biti Metallica, u sljedećem Ivo Robić. Kod njih mi se jedino dogodi da mi je neka stvar baš dobra, a da je ne znam otprije, i onda uključim Shazam."
ZA SEBE ZNAŠ REĆI DA SI STOLAR, ŠTO SI U KUĆI NAPRAVIO?
"Eto, policu iza tebe, bez ijednog šarafa. U vrijeme korone mi je bilo dosadno, tada sam je napravio, prema stolaru iz Japana kojeg pratim - Ishtani Furniture. To je, ako se gleda navečer, čisti porn pred spavanje, umiri i spavaš ko beba (smije se). Napravio sam prije ovaj hrastov stol za kojim sjedimo u blagovaonici, isto japanski stil, stolić u boravku, jedan mali stolić pa masivni stol u kćerinoj sobi..."
ZAŠTO DANAS NITKO VIŠE NIŠTA NE ZNA POPRAVIT?
"Prije je, 70-ih, na manualu automobila pisalo kako popraviti motor i namjestiti ventile, danas piše da se ne smije piti kiselina iz akumulatora. Ne znam, kao da mnogima više nije stalo da se nešto dobro nauči do kraja. Kćeri uvijek ponavljam da zapamti: ‘Ono što radiš, radi kako treba‘."
PUNO PUTUJEŠ, JESI LI DONIO ZANIMLJIVIH PREDMETA?
"Izbjegavam dofurati bilo što, ne volim krcati stvari, jer postaneš opsjednut. Puno nagomilanih predmeta u kući ima tendenciju da počne gospodariti tvojim životom. Tako da nisam donio puno toga. Ali, gle, našao sam nešto, imam školjkice u dvije posude skupljene od Islanda do Južne Afrike, Atlantika, Pacifika, Južnog mora....
FIT SI, NISI SE NIKAD UDEBLJAO?
"Nisam, zahvaljujući nevjerojatnom metabolizmu. Imam isto kilograma kao s 15 godina. Ne mogu se udebljati. Jedem, ali ne ide, pa kad tko čuje da sam pojeo tepsiju buhtli ispred televizora uz seriju, ne vjeruje mi."
BAVIŠ SE SPORTOM, REKREATIVNO?
"Kao klinac sam volio wind surf, ali s tim je dugoročno problem jer moraš ili čekati da vjetar puhne ili ići tamo gdje puše, što nije zgodno kad osnuješ obitelj. Neko vrijeme sam se i penjao, free climbing. Sad se bavim streličarstvom, idem na turnire, mala pauza je zimi. Član sam streličarskog kluba Dubrava."
UMJETNIK KOJI JE NA TEBE IMAO VELIKI UTJECAJ?
"Kako sam odrastao, tako sam otkrivao umjetnike, jednog po jednog, i svaki je imao svoj utjecaj. Jedno vrijeme to je bio Lucio Fontana pa Antoni Tàpies, kad sam bio u Rimu impresionirao me Caravaggio, pa mi to postane kič, pa sam proučavao Goyu u vremenu u kojem je djelovao, bitan mi je bio i Anselm Kiefer... Sve je to kao putovanje."
UMJETNINE NA ZIDU?
"Supruga je zadužena za dekoriranje stana, njoj je to važno, ovaj veliki Bučanov plakat njezin je izbor, ja samo ispunjavam želje. Draga mi je slika koju sam uzeo od susjeda u atelijeru na Žitnjaku, Zorana Pavelića, ‘Simfonija broj 3‘... Na zidu u dnevnom je i jedna jednostavna Kožarićeva grafika. I moj rad, tamni triptih."
PLANIRAŠ LI OBLJETNIČKI PARTY UNDER CITY RAVEA, REKLI SU MI DA TE PITAM...
"To ti pitaš za sebe", smije se i nastavlja: "Zvao me Damir Cuculić i spominjali smo to kao mogućnost, naravno, isto mjesto održavanja u tunelu koji ide od Mesničke do Radićeve, jedino ga tamo gdje je i bio ima smisla ponoviti. Sigurnosni uvjeti su se tada drukčije gledali pa ćemo vidjeti je li to danas još moguće. Baš me zanima hoćemo li uspjeti, nada umire zadnja."
PLEŠEŠ LI JOŠ NA ELEKTRONSKU GLAZBU?
"Odem na Stereotip, kad moj dragi prijatelj Marijan Felver to organizira, dođem podržati. Bila je izvrsna muzika na zadnjem, nazovimo je recimo dark elektronskom. Čagao sam dva sata i potom mi je koljeno tako nateklo da moram na operaciju, imao sam i prije problema s njim. Kako moj prijatelj kaže, nakon nekih godina izlaske treba zamijeniti roštiljanjem."
ŠTO ČITAŠ?
"Volim čitati, ali tako da sjednem i čitam u komadu pa makar to trajalo nekoliko dana. Zadnje što sam čitao je ‘Crvena zemlja‘ Jurice Pavičića, on je sjajan. Najviše mi paše i najviše volim Murakamija, imam sve što je ikad napisao, na nekoliko jezika, njegove knjige su mi na policama. Kad sam bio u Japanu, prvu noć sam sanjao da sam ga sreo i da mu govorim kako sad još više kužim što je mislio kad je napisao...".
JEDNOM SI MI REKAO DA JE KAMBODŽA NAJBOLJA ZEMLJA KOJU SI VIDIO DOTAD, KAO PREPORUKU ZA POSJET. I DALJE TO MISLIŠ?
"Sad su mi favoriti Tasmanija i Novi Zeland. Tasmanija zbog super škvadre i nevjerojatne prirode u kojoj ima onih tasmanijskih nemani koje se fakat ponašaju kao u crtiću, autor Robert McKimson skinuo ih je odlično. A Novi Zeland jer je tamo sve špica. Mogu ispričati jednu anegdotu. Naš muzej gostovao je u gradu Dunedinu u muzeju u kojem je radio par, cura iz Hrvatske i dečko iz Srbije. Našli su se dok su živjeli ovdje, zaključili da ne znaju gdje će takvom paru biti gore, u kojoj od njihovih zemalja, i otišli u Novi Zeland. Kad su tek stigli, ispričala mi je, na samom početku rada u muzeju, organizirali su im party dobrodošlice da se upoznaju s ekipom s posla. Tada ih je slušala kako naširoko pričaju i raspravljaju o tome kako je posađeno cvijeće na nekom rotoru, zašto nije grmić... I pola godine kasnije, stoji ona na rotoru i misli: ‘A stvarno to cvijeće nisu trebali posaditi na rotoru‘. Poanta je, nema drugih briga."
IMAŠ LI HOBI?
"Berem gljive gotovo 50 godina, od šeste ili sedme godine. Tako je poznati mikolog dr. Ivan Focht posvetio seriju članaka u tadašnjem časopisu Vikend najmlađem gljivaru Draženu Grubišiću. Učio sam o gljivama šetajući s tatom šumom. Nisam se nikad otrovao, moraš biti sto posto siguran i znati. I sad svoju Miju učim lagano. Zezamo se da ćemo, dođe li armagedon, baviti se streličarstvom, znamo o gljivama pa ćemo preživjeti."
OVE KOJE IMAŠ DOMA SU NEKE POSEBNE?
"To su Enoki miceliji, nema ih kod nas, japanske su, za ramen. Prvi put ih uzgajam i moraju biti u mraku, ovo u tegli će kasnije u vreću punu piljevine i onda tjedan na temperaturu od pet do 10°C. Sad je prva faza."
U KUĆI IMAŠ IZLOŽENE STARE FOTOGRAFIJE...
"Da, baku i djeda, dio obitelji iz Mostara, rano sam ostao bez njih, fotografija manja u dnevnom. I portret s mamom i tatom, stoji na ormaru u radnoj sobi."
SERIJA, FILM?
"S velikim zakašnjenjem gledam ‘Igru prijestolja‘, ali ne vidim čime toliko fascinira. Zadnje dobro što sam gledao nedavno je ‘Athena‘ redatelja Romaina Gavrasa na Netflixu. Izvrsno! To mu je jedan od prvih dugometražnih filmova, a prije je radio odlične muzičke spotove. Sin je Costa-Gavrasa..."
I ZADNJE, MUZEJ OPET RADI KAO REKORDNE 2019. GODINE?
"Da, i bolje!"