Prošlu su godinu obilježila velika arheološka otkrića, donosimo neka od njih.
Podrijetlo nomadskog naroda Skita
Skiti su bili fokusirani na svoje konje, njihova je kultura cvjetala od oko 900. do 200. godine prije nove ere, na području euroazijske stepe i u istočnoj Europi.
Otkriće u udaljenoj regiji Sibira dokazalo je da nekoć nejasno podrijetlo tih nomadskih ratnika, Skita, leži bitno istočnije nego što se prije vjerovalo, piše na stranici posvećenoj arheologiji. .
Grčki povjesničar Herodot opisao je ritual koji su Skiti prakticirali za sahranjivanja kraljeva. Žrtvovali su ljude i konje, stavljali ih na vrh vladareva grobnog humka. Tijekom iskapanja na lokaciji u Republici Tuvi u južnom Sibiru, tim arheologa otkrio je fragmentarne ljudske i životinjske ostatke na vrhu humka za koji se procjenjuje da datira iz oko 9. stoljeće p.n.e., humak nazvan Tunnug 1.
Utvrdili su da su tamo ostaci nekolicine ljudi i 18 konja, za koje vjeruju da su svi žrtvovani u čast vladara koji je tamo pokopan. Ova scena odražava ritual koji Herodot heliocentrično opisuje riječima da što se više udaljavaju od područja koja su bila poznata Grcima, izvještaji postaju sve fantastičniji i divlji.
Prijestolje Moche kraljice, Peru
U sjevernom Peruu, na mjestu Pañamarca, monumentalnog središta koje je pripadalo narodu Moche, koji je između 350. i 850. kontrolirao obalne doline sjevernog Perua, arheolozi su otkrili prve dokaze prijestolja i rezidencije napravljene za Moche kraljicu. Dok su radili u velikoj dvorani sa stupovima, arheolozi su otkrili izuzetno dobro očuvane murale izvedene u živopisnim bojama plave, crvene i žute koji u četiri scene prikazuju moć žene, piše na stranici posvećenoj arheologiji.
Zid za lov na sobove, Baltičko more - najstarija europska građevina namijenjena lovu
Kameni zid koji leži dvadesetak metara duboko ispod vode i proteže se gotovo kilometar dužine na dnu Baltičkog mora nekih desetak kilometara od njemačke obale, najstarija je do sada poznata građevina u Europi građena za lov.
Zid je građen od više od 1600 kamenja, od kojih je velika većina dovoljno mala da ih nosi i postavi jedna osoba. "Najvjerojatnija hipoteza je da je djelo čovjeka", kaže arheolog Marcel Bradtmöller sa Sveučilišta u Rostocku.
Sve do prije 8500 godina, kada je područje potopljeno, zid je bio paralelan s rubom jezera ili močvare. To je navelo istraživače na pretpostavku da su veliki papkari bili satjerani u uski prostor između zida i jezera, gdje su ih lako mogli pokupiti lovci u zasjedi. Smatra se da struktura datira prije najmanje 10.000 godina, kada se jedina vrsta velikih papkara koja je živjela na tom području - euroazijski sob - preselila prema sjeveru dok su šume sve više prekrivale regiju.
Velika asuanska nekropola, Egipt
Arheološka su otkrića rezultat višegodišnjeg kontinuiranog rada, nekad i rada generacija stručnjaka. Godine 2019. egiptologinja Patrizia Piacentini sa Sveučilišta u Milanu počela je raditi na lokaciji drevnog grada Asuana u južnom Egiptu. Trebalo je pet godina da potvrde kolika je važnost tog nalazišta.
U prvoj sezoni Piacentini tim, u suradnji s egipatskim Ministarstvom turizma i antikviteta, uočio je nekoliko grobnica usječenih u brdo na obalama Nila koje su opljačkane u antici. Nakon detaljnijeg pregleda, uočili su tamne mrlje u žutom pijesku koje jasno ukazuju na prisutnost blatne opeke. "Pokušajmo ovdje", odlučila je tad voditeljica Piacentini. "Mislim da postoji grobnica." Tamo je doista postojala ogromna grobnica s ostacima 46 muškaraca, žena i djece koja datira iz drugog stoljeća do drugog stoljeća prije Krista, s artefaktima kao što su kipići i jarko obojene kartonske kutije, slojevi žbuke i platna korišteni za omotavanje mumificiranih ljudi.
Ovi pojedinačni nalazi počeli su stvarati sliku goleme, prethodno nepoznate nekropole za koju je tim na kraju utvrdio da se proteže na 25 hektara. "Znali smo da ljudi iz grčko-rimskog razdoblja u Asuanu moraju biti negdje pokopani, ali nismo znali gdje", komentirala je Piacentini.
Tek 2024. godine postalo je jasno da je nekropola jedinstvena u Egiptu. Dok su se egipatske nekropole obično gradile na dvije ili tri razine kako bi se prilagodile mnogim ukopima tijekom dugog razdoblja, graditelji asuanske nekropole opremili su je s najmanje 10 razina. Nekropola uključuje više od 400 grobnica koje sadrže ostatke tisuća ljudi. Tim je saznao da, dok su najviše razine bile rezervirane za bogate ljude, uključujući zapovjednika egipatske vojske u drugom stoljeću prije Krista, niže razine istražene 2024. korištene su za pokapanje pripadnika srednje klase.
Slikovni znakovi u Dolini dinosaura, Brazil
Prije 140 milijuna godina dinosauri su lutali područjem danas sjeveroistočnog Brazila, ostavljajući za sobom fosilizirane otiske stopala zbog kojeg je taj kraj dobio ime Dolina dinosaura.
Lokalno stanovništvo i istraživači znaju za tragove teropoda, sauropoda i iguanodontijskih dinosaura na mjestu Serrote do Letreiro najmanje jedno stoljeće. Međutim, do sada su znanstvenici obraćali malo pozornosti na slikovne znakove koje su drevni umjetnici urezivali po tom području prije 9000 do 3000 godina. U nekim slučajevima, urezi su samo nekoliko centimetara udaljeni od tragova dinosaura. Koristeći tradicionalne metode istraživanja terena kao i fotografije dronovima, interdisciplinarni tim arheologa i paleontologa, predvođen arheologom Leonardom Troianom iz Nacionalnog centra za arheologiju pri brazilskom Nacionalnom institutu za povijesnu i umjetničku baštinu, identificirao je i dokumentirao više od 50 takvih slikovnih znakova (petroglifa).
Grobnica ratnih heroja, Pompeji
U Pompejima je otkrivena ukrašena grobnica koja je vjerojatno pripadala visokopozicioniranom vojniku koji je služio na prvim linijama u Španjolskoj za vrijeme rimskog cara Augusta (vladao 27. p.n.e. - 14. p.n.e.). Nakon što se vojnik povukao iz vojne službe u Napuljski zaljev, posmrtno je dobio komemorativni spomenik na javnom zemljištu, što je bila velika čast. "Dodijeliti javni pogrebni spomenik bilo je daleko od uobičajenog", komentirala je Maria Chiara Scappaticcio sa Sveučilišta u Napulju Federico II.
Radnici su otkrili grobnicu dok su obnavljali modernu knjižnicu u Pompejima. Ovo je osma takva pronađena grobnica, te grobnice nalikuju kamenim klupama s uklesanim lavljim nogama na oba kraja i bile su rezervirane za urne samo najistaknutijih Pompejaca.
Identificirane kosti kapetana Johna Franklina koji je u 19. stoljeću bio žrtva kanibalizma svojih mornara, Arktik
134 čovjeka na brodovima Erebus i Teror, koji su isplovili iz Engleske u svibnju 1845. pod vodstvom kapetana Johna Franklina, bili su opremljeni naizgled dovoljnom količinom namirnica i najsuvremenijom opremom koja ih je ohrabrila da zacrtaju morski put preko vrha Sjeverne Amerike od Atlantika do Pacifika - legendarni sjeverozapadni prolaz koji je izmicao europskim istraživačima više od tri stoljeća.
Na cilj nisu stigli, dapače Franklinova ekspedicija je ostala zapisana kao najkatastrofalniji arktički pothvat u povijesti. Niti jedan čovjek nije preživio. Gotovo dva stoljeća kasnije, istraživači još uvijek otkrivaju jezive nove detalje o posljednjim danima ekspedicije.
Posljednji pisani zapis o ekspediciji, koji je napisao kapetan James Fitzjames s Erebusa 25. travnja 1848., ostavljen je u blizini Victory Pointa na otoku King William na kanadskom Arktiku.
Fitzjames je zapisao da su Erebus i Teror bili zarobljeni u ledu i napušteni, da je Franklin poginuo prethodne godine, te da je također umrlo dodatnih osam časnika i 15 članova posade.
Preostali ljudi planirali su krenuti na jug pod zapovjedništvom Francisa Croziera. Mnogi nisu daleko stigli.
Na mjestu na otoku King William, južno od Victory Pointa, arheolozi su početkom 1990-ih otkrili ostatke 13 članova ekspedicije. Koliko je bilo strašno, govori i to da su otkrili da su kosti koje pripadaju četvorici imale rezove koji pokazuju da su njihova tijela bila kanibalizirana.
Sada je tim predvođen arheologom Douglasom Stentonom sa Sveučilišta Waterloo prvi put potvrdio identitet jedne od žrtava: Fitzjamesa.
Stenton ističe da se čini da ni Fitzjamesov čin ni njegov status nisu bili dovoljni da ga zaštite od kanibalizma. "Teško je zamisliti kroz što su ti ljudi prolazili i mislim da je primarni instinkt - instinkt preživljavanja - jednostavno nadjačao inhibiciju", kaže Stenton. "Tragično, to im nije spasilo živote. To im je samo produžilo patnju."
Nekropola El Caño, Panama
U Arheološkom parku El Caño u središnjoj Panami, arheolozi su otkrili grobnicu staru 1250 godina koja sadrži ostatke čovjeka ogrnutog zlatnim ukrasima i pokopanog licem prema dolje uz brojne zlatne figurice i osam zlatnih prsnih oklopa te obrađene cijevi od jelenjih kostiju.
Nekropola El Caño izgrađena je na obalama panamskog Rio Grandea između osmog i jedanaestog stoljeća nove ere, napravio ju je narod Coclé.
Arheologinja i voditeljica projekta Julia Mayo isprva je vjerovala da su cijevi frule, ali je nakon detaljnijeg pregleda utvrdila da se radi o onome što je poznato kao iscjeljujuće cijevi, koje su Coclé vjerojatno koristili za udisanje i izdisanje dima od spaljivanja ljekovitog bilja tijekom rituala. Prisutnost cijevi, sa zlatnim skrovištem - koje uključuje zvona i malu zlatnu figuricu koja prikazuje nezemaljsko stvorenje s ušima i nosom šišmiša - sugerira da je poglavica Cocléa vjerojatno bio šaman ili vrač.
Ostaci Maja, Gvatemala
Grad Chochkitam, koji se nalazi u gustoj prašumi Gvatemale nedaleko od granice s Belizeom i Meksikom, posljednji su put arheolozi fotografirali prije stotinjak godina.
2024. arheolog Francisco Estrada-Belli sa Sveučilišta Tulane vratio se na to mjesto i otkrio malu piramidu.
Piramida je više puta bila meta pljačkaša, no svega nekoliko metara ispod posljednjeg sloja do kojeg su došli, arheolog Estrada-Belli otkrio je grobnu komoru punu ruševina. Unutar komore u obliku lijesa, njegov tim je iskopao dijelove kostura koji su pripadali majanskom vladaru, fragmentiranu masku od žada te razne druge artefakte.
Ostaci drevnih rituala, Australija
Istraživači su otkrili da je par naizgled neuglednih štapića iskopanih u australskoj špilji Cloggs korišten prije više od 10.000 godina za bacanje ritualnih čini.
Iskapanja su u špilji prvi put obavljena 1970-ih, a arheolozi su bili uvjereni da su je povremeno od prije oko 23.000 godina naseljavali aboridžinski lovci.
Arheolozi su otkrili dva minijaturna kamina duboko u špilji od kojih je svaki sadržavao dijelom spaljene, podrezane štapove prekrivene životinjskom mašću - dokaz ritualne prakse koja datira najmanje 12.000 godina unazad.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....