Autorski rukopis nema rodnih obilježja. Sintagme ženskog pisma u mom sustavu valorizacije nema

Online festival To Spring with Oris od 18 do 19. ožujka ugostit će 14 žena svjetske arhitekture i uspješnih poslovnih žena te dvije moderatorice. Koncipiran je kao 14 predavanja po 20 minuta, uz javljanje uživo iz Oris Kuće arhitekture te interakciju predavača, publike na profesionalnoj event platformi za virtualna događanja. Jedna od sudionica je naša poznata pripadnica arhitektonske scene Vedrana Ergić, s kojom smo ovim povodom i razgovarali.

Koji su bili vaši uzori, koje su vas građevine i interijeri impresionirali u studentskim danima te koji radovi starijih kolega? I je li među njima i neka arhitektica ostavila poseban dojam na vas?
- Još u ranoj formativnoj dobi, prije studentskih dana, fascinirala me arhitektura poslijeratnog modernizma, posebno zagrebački interijeri Vjenceslava Richtera, Jugoton i Knjižara Naprijed sa specifičnom artikulacijom prostora, otvorenim planom, svjetlom kao važnim strukturnim elementom i sintezom prostora, umjetnosti i dizajna.
Na moja kasnija razmišljanja o arhitekturi snažno je utjecao i radikalni dijalog koji Vitić uspostavlja projektom Doma JNA u Šibeniku, gdje tijekom odrastanja provodim ljeta.
Utjecaj Ines Filipović ne ističem samo u kontekstu teme o ženama u arhitekturi jer je ona eklatantan primjer odvažne afirmacije jednakosti koju je potvrdila moćnim projektima. Jedinstvenom interpretacijom prostora, rafiniranim pristupom rješavanju detalja, eruditskim poznavanjem dizajna i umjetnosti općenito te neobičnim poznavanjem obrtničkih vještina, u našoj sredini je uspostavila svijest o interijeru kao arhitektonskoj kompleksnoj disciplini. Bila sam njezina studentica i svojom je posebnošću, virtuoznošću, svježinom i življenjem izvan okvira ostala moja trajna inspiracija.

Žene u arhitekturi i važnost rodne pripadnosti? Za zanimanje građevinar se tradicionalno gledano smatra da je to muška djelatnost, što je s arhitekturom?
- Autorski rukopis nema rodnih obilježja. Sintagma ženskog pisma, arhitekture ili drugog zanimanja u mom sustavu valorizacije nečijeg djela ne postoji. Nažalost, rodne oznake su još uvijek prisutne u trivijalnim matricama našeg kulturološkog naslijeđa i još uvijek svjedočimo stereotipima i predrasudama o spolno ili rodno uvjetovanim ulogama. Stoga smatram izuzetno važnom svaku aktivnost koja će pridonijeti pomicanju staklenog stropa i drago mi je što će Oris na predstojećem festivalu akcentirati iznimne rezultate koje žene postižu u arhitekturi.

Vaš rad, interijeri koje stvarate, više su arhitektonske intervencije. Teoretičar arhitekture Maroje Mrduljaš kaže da je vaš pristup interijerski urbanizam. Objasnite nam to.
- Osnovna strategija organizacije prostora koju sam primijenila projektirajući interijer uredskog prostora u složenoj konfiguraciji postojeće zgrade velike kvadrature je bio hibrid otvorenog plana i zatvorenih volumena koji su raspoređeni tako da između njih preostaju slobodni prostori usporedivi s trgovima i ulicama. Tako formiran prostor parafrazirao je ideju Alda Eycka o kući kao gradu. Meni je bilo najvažnije artikulirati protočan i human prostor koji nudi izolaciju i interakciju, prostor za rad i prostor za komunikaciju. Pritom sam bila posebno fokusirana na stvaranje prostora 'viška', izvan zadanog programa, s ciljem formiranja platforme za neformalnu socijalizaciju, slično mjestima spontanih susreta u gradu. Smatram da upravo takvi prostori 'viška' u konačnici stvaraju višak vrijednosti ne samo u smislu ugode bivanja, već i postignutih rezultata rada u tom prostoru.

No interijeri koje stvarate zavodljivi su i svojom estetikom?
- Ne projektiram isključivo po principu estetske dopadljivosti i često se osjećam kao talac paradoksa arhitektonske prezentacije koja je u vidljivosti materijaliteta, a ne doživljaja. Dojam koji ostavljaju visokoestetizirane fotografije može biti rezultat samo površne dekoracije i često je u raskoraku s pravim vrijednostima arhitektonskog projekta. Samo neposrednim iskustvom bivanja u prostoru, kretanjem kroz prostor, nastaje interakcija između korisnika i materijaliteta i doživljaj projektiranih nematerijalnih atrakcija koje su ključne za osjećaj ugode. U fokusu mi je prvenstveno doživljaj prostora, ono što je nevidljivo na fotografiji koja bilježi zamrznutu stvarnost.

O čemu planirate govoriti na festivalu, što ćete podijeliti sa svojim kolegicama?
Govorit ću o projektantskim postupcima i metodama koje sam razvila kroz svoje profesionalno djelovanje, o integrativnom pristupu projektiranju koji objedinjuje oblikovanje materijalnosti i režiranje doživljaja. Prezentirat ću odabrane projekte u kojima istražujem temu transformabilnosti prostora, metodu kojom artikuliram različite scenarije korištenja prostora, od nemehaniziranog pokretanja elemenata do total dizajna složenih tehnoloških mehanizama kojima se prostor artikulira prema unaprijed definiranim scenarijima.