Autori spomenika Oluji optužuju: Spomenik Domovini frapantno nalikuje našem u Kninu Fabijanić: Odbijam bilo kakvu mogućnost posudbe, takvih portala ima posvuda

Ostali smo zatečeni kada smo vidjeli nagrađeni rad Nenada Fabijanića za Spomenik domovini u Zagrebu. Sličnost sa našim Spomenikom pobjedi u Kninu Oluja 95 je velika”, kažu arhitekt Tonko Zaninović i kipar Petar Dolić.

Prošla su skoro tri tjedna od proglašenja pobjednika za zagrebački spomenik, a zašto nisu ranije reagirali tumači arhitekt Zaninović: “Naša namjera nije napraviti skandal, ali o ovome moramo progovoriti. Ne kažemo da je sličnost ciljana i namjerna, dapače, uvjereni smo da nije. No postoji, a u nacrtima iz rane faze uočljive su i neke šire konceptualne, urbanističke sličnosti, osim očite sličnosti oblika portala. Mjesto budućeg Spomenika domovini je takvo da će ga u vrlo kratkom vremenu vidjeti više ljudi nego kninski spomenik. Zato ne želimo da se za pet godina dogodi da ljudi kažu da kninski spomenik izgleda kao kopija zagrebačkog. Kad-tad će se saznati istina. I tada će se prozivati profesor Fabijanić, ocjenjivački sud, investitor, što su dopustili da dođe do toga, a nas kao autore kninskog spomenika prozivat će što nismo pravovremeno reagirali.”

Jednoglasno izabran

Zaninović tumači dalje: “Mislim da se treba upitati da li nam dva na ovakav način slična spomenika posvećena istoj, ili u najmanju ruku vrlo sličnoj, tematici, u maloj zemlji kao što je Hrvatska, na dva sata udaljenosti, trebaju. Osim ukoliko postoji neka željena konceptualna povezanost, u što sumnjam.”

Podsjetimo, nedavno su objavljeni rezultati natječaja za Spomenik domovini u Zagrebu, ispred Lisinskog i Poglavarstva, lokaciji za koju je već ranije bio raspisan niz natječaja, od natječaja za spomenik Titu, pa nadalje. Žiri na čijem je čelu bila Vesna Kusin, zamjenica gradonačelnika Milana Bandića, ali i povjesničarka umjetnosti po struci, jednoglasno je odlučio kako je najbolji rad Nenada Fabijanića i njegovih suradnika Važan je dio rada portal za koji arhitekt da ima i “monumentalnu formu vrata, koja se mogu tumačiti i kao nova gradska vrata, koja spajaju metropolsko središte u Trnju sa starim središtem u Donjem gradu”.

Nenad Fabijanić kaže o svemu: “Portal je portal, riječ je o tipologiji, o uzorku koji se, ovisno o suptilitetu autora, razlikuju u proporciji, materijalu, profilaciji i najvažnije od svega, po mjestu. Takvih portala ima posvuda, kao tema poznati su u projektima npr. Normana Fostera, preko Davida Adjaye, Branka Silađina, sve do Nevena Šegvića i spomenika u Dotrščini, s kojim sam surađivao kao mladi arhitekt. Pa i kod spomenika Holjevcu na neki se način simulira portal. Kninski spomenik vidio sam na nekim fotografijama, zapamtio umetnute čahure u beton. Uglavnom, odbijam bilo kakvu mogućnost posudbe, a ako proučite čitavu studiju oko spomenika, bit će vam jasno o čemu govorim.”

Prepoznatljiv rukopis

Slično misli i arhitekt Marijan Hržić, koji je bio jedan od članova žirija za zagrebački spomenik: “Spomenik domovini u Zagrebu prepoznatljiv je rukopis Nenada Fabijanića, njegovog poznavanja prostora i konotacija tog prostora na kojemu će se spomenik graditi, s nizom razrađenih detalja, interpretacijom Zida boli, ali i oaze mira, jednog svečanog prostora. Konotacije uvijek postoje, primjerice među prva tri nagrađena rada za Spomenik domovini je i onaj koji se poziva na Trijumfalni luk. Uostalom, i Holjevac, u neposrednoj blizini, kroz drveni okvir na neki način otvara temu portala.”

Spomenik u Kninu, u dijalogu sa skulpturom u obliku slova V, od crnog je brušenog betona. Na trgu su pjesme hrvatskih, ruskih i američkih pjesnika i podaci o ratu devedesetih.

Dobio je nagradu Galerije Forum 2012. za najbolji rad, a kritičar Milan Bešlić tom je prigodom tumačio kako su kipar i arhitekt “znalački povezali oba rješenja, arhitektonsko i kiparsko, u skladnu, likovno atraktivnu, pa i funkcionalnu cjelinu”, te kako “rad obuhvaćanjem gradskog “totala”, a ne samo spomenika kao artefakta ili uređenja javnog prostora, ukazuje na znanje, svijest i odgovornost”.Portal Nenada Fabijanića zamišljen je od fiberglasa, a u obrazloženju žirija kojeg potpisuje Marijan Hržić među ostalim stoji: kako “rad znalački interpretira osobine lokacije te predstavlja iznimno uspjelo rješenje koje postavlja nove stanarde u pristupu i obllikovanju memorijalnih i tematskih punktova”.

Spomenici ratu

Tema spomenika ratu sama je po sebi komplicirana problematika te se javlja, kako tumači Sandra Križić Roban: “U doba posvemašnje iscrpljenosti modernističkog koncepta apstraktne, simboličke spomeničke forme modernizma koja karakterizira većinu europske umjetnosti od 80-ih godina 20. stoljeća nadalje.”

Dalje navodi da se u Europi sve češće “susrećemo s pojmovima “protuspomenika” i “antispomenika”, kao i nizom konceptualno provokativnih rješenja minimalističke izvedbene retorike.”