PIŠE VEDRAN MIMICA

Arhitekt originalnog Maksimira na kraju se povukao iz projekta, a Talijani su potpuno krivo shvatili njegovu ideju

Možda je Zvone Boban mogao odvesti članove žirija na utakmicu na Maksimir, ali ne u ložu već na sjever. Vjerujem da bi to pomoglo, kaže ugledni profesor

U nastavku donosimo:

  • iskustveni pogled na navijački doživljaj i što znači kompaktna atmosfera stadiona za zajednicu
  • referencu na nasljeđe Vladimira Turine te gdje žiri i autori vide poveznice – a gdje ih nema
  • razjašnjenje pojma suprematizam u arhitekturi i zašto je etiketa “suprematističko gnijezdo” sporna
  • uvid u školu Mendrisio i arhitektonski jezik ureda VG13, bez prepisivanja prošlosti
  • argumente o “genius lociju” i identitetu mjesta, uz iskustva i stavove iz javne rasprave


Vedran Mimica osamdesetih je bio asistent na zagrebačkom Arhitektonskom fakultetu, a početkom devedesetih pridružio se Institutu Berlage u Rotterdamu, gdje je od 1995. bio voditelj studija, a od 2007. do 2012. dekan. Od 2012. profesor je na Tehnološkom institutu Illinois (IIT) u Chicagu, gdje je prodekan. Bio je gostujući predavač na brojnim arhitektonskim fakultetima i institutima poput Sorbonne u Parizu, škole Architectural Association u Londonu, Tehničke visoke škole (ETH) u Zürichu i Sveučilišta Columbia u New Yorku. Autor je i urednik mnogih knjiga te znanstvenih i stručnih članaka.


Članovi žirija karakteriziraju prvonagrađeni rad kao suprematističko gnijezdo, a glas naroda ga odbija kao neprihvatljiv stadion za navijače koji nisu "ptičice" već više buldozi.

Nat...

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
17. listopad 2026 07:19