Jednima je to arhitektonsko čudo, sa svojim kupolama nalik mjehurićima i svjetlucavom čeličnom rešetkom. "To je šlag na torti Prištine i Kosova", tvrdi mjesni turistički vodič Muamer Hasani.
Kad god "tražite nešto o Prištini, prva fotografija koja se pojavi je nacionalna knjižnica", dodao je. Drugima je, međutim, zgrada užasna.
"Toliko je ružna da vas zaslijepi", rekao je sredovječni stanovnik Prištine koji je želio ostati neimenovan. "Živimo s njome desetljećima. Iritantna je, ali što možemo?"
Kultni kulturni objekt
Otvorena 1982., knjižnica je svjedočila svim ključnim događajima burne moderne povijesti - od raspada Jugoslavije i krvavog rata sa Srbijom do neovisnosti.
Njezine 74 prozirne kupole dizajnirane su da prirodno osvjetljuju čitaonice ispod. Čelična rešetka koja prekriva njezinu brutalističku vanjštinu odbija sunčevu svjetlost, hladi zgradu i štiti knjige u njoj.
Hrvatski arhitekt Andrija Mutnjaković, koji je projektirao zgradu, rekao je da je pokušavao oslikati raznoliku kulturu i povijest Kosova.
"Kao svaki arhitekt, zaljubljen sam u svoju zgradu. Drago mi je vidjeti da je 40 godina nakon izgradnje tako lijepo očuvana kao da je jučer otvorena", rekao je Mutnjaković za AFP. Na kritičare se ne obazire. S tim se slaže i ravnateljica knjižnice Blerina Rogova Gaxha.
"To je kultni objekt kosovske kulture, koji Prištini daje identitet jer je to građevina koja u glavnom gradu privlači najviše pogleda", rekla je Gaxha za AFP.
Mutnjakovićev projekt odaje počast drevnim kulturama koje su nekada vladale Kosovom - Rimljanima, Bizantincima, Turcima i Ilirima, rekla je. Ali za posjetitelje u glavnom gradu Kosova, kulturne reference i arhitektonski sjaj nisu uvijek vidljivi na prvi, pa čak ni na drugi pogled.
Želatinozna jaja
Turistički vodič Lonely Planet nazvao je knjižnicu "jednom od najistaknutijih zgrada u Prištini".
"Zamislite želatinozna jaja s oklopom", dodaje se. "Zgrada izgleda prilično čudno, ali zanimljiva je arhitektura", rekla je Julie, studentica iz Varšave, koja je fotografirala knjižnicu iz nekoliko kutova.
"Možda nije naročito lijepa jer ima puno betona i siva je izvana", rekla je Paula Gers, studentica iz Njemačke. "Ne bih je svrstavala među najružnije, vidjela sam puno gore".
Za ravnateljicu knjižnice rasprava o njezinoj estetici sreća je u nesreći. "Nema toliko čitatelja kao nekada, ali ima iznimno mnogo domaćih i stranih posjetitelja", rekla je Gaxha.
Svi žele doći i sami je pogledati kako bi saznali zašto ima reputaciju najružnije zgrade pa je tako obilaze izvana, ali i iznutra.
Knjižnica je svojedobno prozvana i najružnijom na svijetu. Za Jutarnji je Anrdija Mutnjaković, kojemu je sada 95 godina, svojedobno rekao: Mislili su da se rugam, a ja nisam želio biti prosječan
S Aleksandrom Srnecom Mutnjaković je radio spomenik Lenjinu u Beogradu i tada su ga hvalile Vera Horvat Pintarić i Željka Čorak. S jedne je strane radio vizionarske i futurističke projekte za Hollywood, a s druge, zajedno sa Žuži Jelinek, savjetovao je ljude kako moderno živjeti. Žuži je govorila o odijevanju, a Mutnjaković je davao konkretne savjete za stanovanje... Sve se to događalo 50-ih i 60-ih godina.
Poznat po futurizmu
Iako je poznatiji po futurističkoj arhitekturi i nerealiziranim projektima kao što su domobili, u Mutnjakovićeve se realizacije ubrajaju i Duga uvala, kompleks hotela u Puli, te kazalište Trešnja u Zagrebu. Ipak, niti jedan Mutnjakovićev projekt nije toliko podijelio kolege arhitekte koliko Biblioteka u Prištini. Prije godinu dana neke su je od vodećih turističkih stranica uvrstile među deset najružnijih građevina na svijetu, doduše zajedno s pariškim Centrom Pompidou.
Kontroverze ovaj arhitekt izaziva još od studentskih dana: - Napisao sam tekst “Borba za kvalitetu u arhitekturi” koji je objavljen u časopisu Naprijed. Bio je o tome kako se njeguje prosječnost, a zapravo sam samo prenio težnju studenata za slobodom u arhitekturi i za samostalnim radom. Tada su, naime, postojala samo četiri državna biroa. Osim toga, sve se radilo u kockicama, i sve je bilo isključivo tehnički. Moj su protest, osim tekstova, bile i arhitektonski slobodne, biomorfne forme s minimalnim izvedbenim mogućnostima. U to je doba na fakultetu bila dominantna tehnička struja na čelu s građevinarom Borisom Bakračem, čiji je brat bio i u ministarstvu građevinarstva, i koji je drmao arhitekturom. Kod njega nisam dobro prošao, rekao je da se rugam arhitekturi, i izbačen sam s diplome - prisjeća se.
Spasio ga je Drago Galić: - Pozvao me da s njim radim kuću na Svačićevom trgu. Rekao mi je da želi da kuća izgleda poput lubenica u mreži. Tako je i bilo.
Mutnjaković je ipak najpoznatiji po domobilu, futurističkoj kući-cvijetu, koja bi se danju rasklapala. Riječ je o svojevrsnom stroju za stanovanje. Mutnjaković rad iz bivše Jugoslavije šalje na natječaj u Hollywood.
Njegov najpoznatiji realizirani projekt je Nacionalna biblioteka u Prištini. Mutnjaković je taj projekt napravio za natječaj za sarajevsku nacionalnu knjižnicu: - Kupolasta arhitektura vezuje se za tradiciju predromaničke balkanske arhitekture, i smeta mi kad ju ljudi krivo čitaju. Nekoliko godina nakon natječaja za sarajevsku knjižnicu nazvao me jedan gospodin i rekao mi kako bi želio realizirati taj projekt. Bio mi je čudan, i mislio sam da me netko od mojih prijatelja zafrkava.
Kasnije se ispostavilo da je to bio direktor prištinske knjižnice. Postali smo s vremenom i prijatelji, i danas imamo kontakt. Dao mi je posve slobodne ruke. U Prištini nisam bio 20 godina, no oni me o nadogradnjama uvijek obavještavaju.
Arhitektu je, dakle, 95 godina, i dalje neprekidno radi, promovira knjige...
U više je navrata ova građevina ubrajana u najružnije na svijetu, a mnogi tvrde da joj je to i dodatna reklama.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....