Antun Maračić: Moral mi podiže to što se zbog moje smjene pokreću prosvjedi

Unatoč tome što je struka glasala za njega i činjenici da je dvanaest godina uspješno vodio Umjetničku galeriju, Antun Maračić smijenjen je s pozicije ravnatelja. Odluka Gradskog vijeća tumači se isključivo kao politički motivirana, budući da nova ravnateljica Vesna Delić Gozze nema iskustva na području moderne i suvremene umjetnosti, a i biska je gradonačelniku Vlahušiću, s kojim dijeli i stranačku pripadnost.

Bez obrazloženja

• Stručno, Upravno i Kulturno vijeće podržalo vas je za ravnatelja Umjetničke galerije Dubrovnik. No, naposljetku ste ipak smijenjeni. Jeste li očekivali ovakav razvoj događaja?

- Gradsko vijeće nije se osvrnulo na mišljenja ovih vijeća. Izbor je obavljen bez obrazloženja, rasprave, čudesnom ekspeditivom, cijela procedura trajala je možda 14 sekundi. Iako sam slutio loš ishod, bio sam frapiran do koje mjere je vijećnicima bila indiferentna sudbina jedne od najvažnijih kulturnih ustanova u Gradu. Pao sam kao kolateralna žrtva prljavih i traljavih političkih gradskih igara.

• Jeste li član stranke?

- Nisam bio niti ću biti član nijedne stranke.

• Kako bi se ravnalo Umjetničkom galerijom, treba imati sluha za modernu i suvremenu umjetnost...

- Na čelu ove institucije treba imati sluha za umjetnost bilo koje epohe, kao i sposobnosti da se ona valorizira, odabere, prezentira. Umjetnička galerija je u stvari muzej moderne i suvremene umjetnosti, njezina zbirka kreće od početka hrvatske moderne do danas. Treba znati i komponirati program u tako širokom spektru. A osim vremenske odrednice, postoji i prostorna. Ne znam da li nova ravnateljica ima sluha za suvremenu umjetnost i sve drugo što sam nadodao. U svakom slučaju, ako i ima, dosad je, rekao bih, to pažljivo i vješto krila.

• Vesna Delić Gozze prozivana je u medijima i zbog financijskog poslovanja Doma Marin Držić?

- Ne znam puno o tome.

• Koje biste izložbe izdvojili u svom mandatu?

- Od 2000. naovamo u UGD-u su, uz prezentacije različitih aspekata vlastita fundusa te uz važne domaće klasike i suvremenike ( Bukovca, Račića, Babića, Medovića, Kožarića, Tudora…), izlagala i bitna imena svjetske umjetnosti, autori poput Picassa i Giacomettija, Stevea McCurryja.

Izdvojio bih i izložbu Američke grafičke umjetnosti te izložbu Dubrovnik ovdje i drugdje iz 2003. s kritičarkom Catherine David i međunarodnim autorima. Iste godine bila je izložba “Svjetlina”, svjetska premijera prezentacije danas znamenite zbirke Thyssen Bornemisza Art Contemporary, na kojoj su izlagali najbitniji svjetski suvremeni umjetnici. Izložbu kojom bismo obilježili 10 godina Svjetline dogovorio sam s vlasnicom zbirke Francescom von Habsburg. Ne znam koliko će izložba biti ostvariva u novim okolnostima.

• Hoćete li se pomiriti s odlukom? Koji su vam planovi?

- S odlukom se mirim teško, nisam još sposoban prihvatiti novonastalo stanje stvari. Međutim ono što me u ovim teškim danima - kad sam ostao bez posla i plaće, kad sam se, dakle, tri godine pred mirovinu, našao na ulici (jer moj mi ugovor ne omogućuje ostanak u Galeriji), moral mi diže činjenica da se povodom mog udesa rađa čitav jedan mali prosvjedni pokret. Grupa ljudi iz Grada koji u ovom posljednjem kulturnom nedjelu gradskih očuha i maćeha vide daljnju eroziju duhovnosti spontano su se organizirali u akciji prosvjeda. Moji zaposlenici i Upravno vijeće Galerije daju mi podršku, kao i brojni prijatelji i kolege. Podršku izražavaju i kustosi zagrebačkog MSU-a, a već od ranije Ministarstvo kulture (na čiju se, samoinicijativnu, preporuku gradska vlast nije osvrnula). I mediji mahom ispravno postavljaju problem. Imam tu moralnu satisfakciju da moj slučaj nije prošao nezamijećen, da je moj 12-godišnji rad u UGD imao nekog odjeka i smisla.

Moj rad ima odjeka

• Slaven Tolj, kada je išao u riječki MMSU, dao je naslutiti i da se više ne može boriti s Dubrovnikom...

- Ako je to rekao Slaven Tolj, čovjek izuzetne energije i izdržljivosti, onda je zaista vrag odnio šalu. Grad se sistematski rješava svih onih koji se opiru njegovoj fizičkoj i duhovnoj razgradnji, uklanja one koji se ne uklapaju u trend njegovog hijenskog čerupanja, rasprodaje, bordelizacije. Slavenov odlazak je u tom smislu indikativan. Favorizirajući karikaturalnu nekompetentnost, voluntarizam, ignoranciju, odnosno, prakticirajući grubo političko nasilje, gradska vlast slijedi primjer kerumovskog Splita. Voljenom i opjevanom Gradu namijenili su sudbinu smradne duhovne kloake.