VELIKA ANALIZA GLOBUSA

NAJVAŽNIJI SRPSKI IZBORI ZA HRVATSKU NAKON PADA MILOŠEVIĆA 'Želite li na svojoj istočnog granici imati Ruse ili Amerikance?'

Aleksandar Vučić na skupu prije izbora u travnju 2016., na kojima je pobijedila njegova stranka SNS
 Marko Djurica / REUTERS

Svoju (možebitnu ili vjerojatnu) odluku da pored predsjedničkih raspiše i opće, tj. parlamentarne izbore u Srbiji, u travnju iduće godine, predsjednik srpske Vlade Aleksandar Vučić priopćio mi je u svom uredu u Nemanjinoj u petak 2. prosinca rano ujutro, samo nekoliko minuta prije nego što je s tom idejom izišao pred ministre svoje Vlade.

Rekao mi je da time namjerava zaskočiti opoziciju koja je naumila ići na predsjedničke izbore ujedinjena, s jedinstvenim kandidatom, bivšim ministrom vanjskih poslova Srbije i bivšim predsjedateljem Opće skupštine UN Vukom Jeremićem.

Pasionirani šahist

Ipak, Vučić je napomenuo da će konačnu odluku o tome donijeti tek početkom iduće godine (vjerojatno u siječnju 2017.), nakon što temeljito razmisli i posavjetuje se s nekim ljudima i prijateljima u koje ima najveće povjerenje. U tom razgovoru Vučić je bio borbeno raspoložen i prepun zanosa, djelovao je poput šahista koji svom protivniku (u ovom slučaju ujedinjenoj ili navodno ujedinjenoj opoziciji) zadaje odlučujući udarac, tj. šah-mat.

Vučić je pasionirani šahist, bio je pionirski prvak Beograda, a i danas voli igrati šah sa svojim političkim suradnicima, ali i protivnicima. Na mrežnim stranicama www.telegraf.rs možete, kad god hoćete, odigrati partiju šaha s Vučićem (tj. odigrati, u funkciji crnog, idući potez protiv bijelog igrača čijim figurama upravlja on, kao predsjednik srpske Vlade), a partija šaha, ali ovaj put uživo, nije izostala ni u srpnju 2015. na Kalemegdanu, kada je Vučić ugostio bošnjačkog člana Predsjedništva BiH Bakira Izetbegovića. U sudaru s Izetbegovićem pobijedio je, naravno, Vučić.

Vučić će i ove izbore, u travnju 2017., bili oni opći ili samo predsjednički, odigrati ne samo kao političar nego i kao šahist. Jedan beogradski politički analitičar, koji Vučića inače ne voli, rekao mi je ovoga vikenda:

- Ne samo ja nego i mnogi moji prijatelji sve češće promatraju to što Vučić radi kao svojevrsni performans, kao igru. I sasvim je vidljivo da on u tome uživa. On uživa u izborima i kampanjama, i zato raspisuje izbore non-stop, a ponaša se kao da je u kampanji i kada nema izbora. On kinji suradnike, kinji protivnike, kinji političku javnost. To katkada sliči na politički sadizam. Srpski je parlament praktički već suspendiran...

Neopravdani izbori

Vrlo dobro poznajem Vučića i mislim da znam o čemu se ovdje radi. On nije običan političar, on sebe doživljava kao čovjeka misije koji želi biti zabilježen u povijesti Srbije kao jedan od najvećih ili apsolutno najveći reformator te zemlje (veći, dakle, i od kneza Mihaila iz 19. stoljeća). I koji će zauvijek ostati upamćen kao čovjek, tj. političar ili državnik, koji je Srbiju uveo u svijet, tj. u Europsku uniju. I koji će kao takav ući u povijesne udžbenike i čitanke.

U Vučićevim očima nitko mu na tom njegovu putu ne može biti dorastao - bilo da je riječ o nekome iz njegove Srpske napredne stranke (primjerice Tomislavu Nikoliću) ili iz opozicije (npr. Vuku Jeremiću). Neki moji beogradski kolege uvjeravaju me da nema nikakva racionalnog opravdanja za nove opće izbore u Srbiji (budući da su zadnji parlamentarni izbori u toj zemlji održani u travnju o. g.) te da Aleksandar Vučić zapravo ima čudan, iracionalan strah od nekih koji ga napadaju i koji ga žele smijeniti s vlasti.

Da vidimo koga se to Vučić ovaj put najviše uplašio (ako se doista uplašio).

Mike Segar / REUTERS

Na prvome je mjestu donedavni srpski kandidat za glavnog tajnika UN-a (izgubio je u finalnom glasanju, u listopadu o. g.) Vuk Jeremić, koji se, barem do Vučićeve odluke (ili prijetnje) o raspisivanju općih izbora, u srpskim medijima najčešće spominjao kao predvodnik tzv. demokratske opozicije u utrci za novog predsjednika Srbije. O tome mi je jedan od najvrsnijih beogradskih političkih analitičara rekao:

- Jeremićev rejting iznenadio je ne samo Vučića nego i mnoge druge u Srbiji. Dogodilo se, odjedanput, da bilo tko osim Vučića pokazuje mogućnost da pobijedi. Jeremićevu kampanju financiraju stranci koje je on pridobio svih ovih godina, agitirajući za mjesto u UN, prije svih Kina, Katar... Nitko ne zna dokraja koliki su to fondovi, ali je jasno da Jeremić osim popularnosti u predsjedničku kampanju u Srbiji donosi i novac!

Jeremićev stožer

Jeremić već duže vremena ima i svoj izborni stožer, grozničavo naručuje istraživanja o svojoj popularnosti i popularnosti drugih kandidata, prišao mu je tzv. doktor organizacije iz vremena demokratske supremacije Živorad Anđelković (Žika Pauk, jer je nekada bio šef Parking servisa), a s Jeremićem je odavno i inteligentni “prozapadni” general-potpukovnik Zdravko Ponoš (svojedobno načelnik Generalštaba Vojske Srbije).

Ali Vučić zna kako da Jeremiću pomrsi račune (ili, šahovskim rječnikom rečeno, kako da mu zaprijeti matom u dva ili, najviše, tri poteza): ubacio ga je u neku staru i napola već zaboravljenu (još iz 2004.) aferu s ubojstvom dvojice vojnika u vojarni na Topčideru. Jeremić je u to vrijeme služio civilni vojni rok u kabinetu tadašnjeg predsjednika Srbije Borisa Tadića. Prije nekoliko dana Jeremić je u vezi s tim bio čak i saslušan, kao građanin, u Službi za organizirani kriminal MUP-a Srbije (SBPOK), i to po nalogu Višeg tužilaštva u Beogradu.

Tim saslušanjem, odnosno ubacivanjem u tu aferu, Vučić, očito, šalje Jeremiću odgovarajuću poruku, no neki moji kolege smatraju da je prerano i prenervozno ispucao taj adut.

Delije iz devedesete

Usput rečeno, Vučića i Jeremića međusobno povezuje to što su obojica 13. svibnja 1990. bili, kao navijači Delija, na utakmici Dinamo - Crvena zvezda u Maksimiru (koja zbog opće tučnjave, kao što znamo, nije ni odigrana). Ali dok Vučić to ne taji pa je u travnju 2013., prigodom svog službenog posjeta Zagrebu u svojstvu prvog potpredsjednika Vlade Srbije, čak i večerao u maksimirskom restoranu »Pod mirnim krovom« (u Fijanovoj), na poprištu svojih nekadašnjih tučnjava s BBB-ima, Jeremić o tom svom navijačkom izletu u Zagreb iz 1990. šuti kao zaliven.

Drugi čovjek od kojega Vučić trenutačno najviše zazire jest nekadašnji ministar privrede Republike Srbije (dao je ostavku u siječnju 2014.), a sadašnji predsjednik Udruženja “Dosta je bilo” Saša Radulović. U proteklih nekoliko mjeseci pokret “Dosta je bilo” isprofilirao se u jednog od glavnih lidera opozicije u Srbiji, a sam se Radulović pritom prilično fiksirao na Vučića i vidljivo je da ga organski ne podnosi (pri čemu zna biti i politički morbidan). U svom istupu u zadnjem broju beogradskoga Nedeljnika rekao je, tj. napisao, da su Vučićev SNS i njegovi koalicijski partneri “rak na leđima Srbije”, odnosno “paraziti na leđima građana Srbije”.

Marko Djurica / REUTERS
Aleksandar Vučić na skupu prije izbora u travnju 2016., na kojima je pobijedila njegova stranka SNS

- Glavni je Vučićev cilj - rekao mi je jedan beogradski novinar - da otjera “Dosta je bilo” i Radulovića s političke scene. Neki u šali kažu da bi čak mogao uzeti za svoj slogan u predstojećoj kampanji upravo to - Dosta je bilo! Nisam, međutim, siguran da mu se takav pritisak na Radulovića neće vratiti kao bumerang, i da ga neće dobiti jačeg nego što je sad.

U našem razgovoru od prije nekoliko dana Vučić mi je kazao da se dosta boji i Šešelja, da je njegova potpora u biračkom tijelu Srbije čak oko 20 posto, no mnogi me uvjeravaju da je taj njegov strah od Šešelja pretjeran ili čak glumljen.

- Šešelj - tvrdi jedan politički analitičar iz Beograda - realno ima oko 10 posto tvrdih glasača, ali nema prostor da ide iznad 15 posto, budući da je to ultraradikalno krilo. Šešelj igra istu onu ulogu koju je igrao još i u doba Slobodana Miloševića - da bude strašilo za Zapad - i on za to dobiva novac. Vjerujem da se lako može držati pod kontrolom. Košta dosta, ali ima se. Što se tiče desnice, mnogo veću snagu imaju Dveri (pod vodstvom Boška Obradovića), oko kojih se polako okuplja klasična intelektualna desničarska inteligencija, Milo Lompar, Kosta Čavoški itd.

Amerikanci neutralni

Na pitanje koga će na izborima u Srbiji u travnju 2017., bez obzira na to kakvi oni bili (ili koliko će ih biti), poduprijeti Amerikanci moji mi beogradski kolege odgovaraju da će oni ovaj put biti - neutralni.

- Ono što ja znam i što čujem iz diplomatskih izvora - rekao mi je jedan od njih - to će možda biti prvi put da se američka ambasada neće ni najmanje miješati u izbore, odnosno da je Amerikancima potpuno svejedno tko će pobijediti na predsjedničkim izborima. Pritom je jasno da Amerikanci ne mogu podržati Jeremića, protiv kojega su najviše bili (i kojega su čak blokirali) u utrci za mjesto glavnog tajnika UN-a. Mislim da Vučiću odgovara pobjeda Trumpa i smjena vlasti u SAD-u, i to najviše zbog nezainteresiranosti američke administracije. Da je pobijedila Hillary Clinton, možda bi i mogao imati problema zbog Victorije Nuland (pomoćnice američkog državnog sekretara u Obaminoj administraciji), no sada je sasvim izvjesno da se Trumpova administracija neće uopće baviti Balkanom.

Drugi mi je beogradski kolega o istoj temi kazao ovo:

- S demokratima, tj. s Bidenom, Vučić je bio uspostavio “crveni telefon” i vjerojatno preuzeo obveze oko Kosova i okretanja leđa Rusima. Ako tu kombinaciju prihvati nova administracija, a ne vidim zašto ne bi, onda bi Amerikanci mogli podržati čitav ovaj Vučićev travanjski spektakl. U svom optimalnom scenariju, Vučić je predsjednik države, on bira premijera, pojačava autoritarnu vladavinu, što on obožava, oživljava proces s Prištinom bez toga da mu netko ljulja čamac, možda krene i prema NATO-u, kao Milo Đukanović, koji mu je uzor...

Marko Djurica / REUTERS
Tomislav Nikolić s medaljom Republike Srbije za kineskog predsjednika Xi Jinpinga

Aleksandar Vučić je već pustio u medije rezultate IPSOS-ova istraživanja po kojem on, kao jedini (odnosno zajednički) kandidat vlasti, ima 53 posto podrške građana, dok Jeremić ima samo 14 posto - ali uz samostalne Dragana Šutanovca (predsjednika DS-a), Sašu Jankovića (zaštitnika građana, tj. ombudsmana), Boška Obradovića... Vučić je, čini se, imao pravo kad je u svojoj šahovskoj matematici izračunao da, ako zaprijeti općim izborima, opozicija neće ići jedinstveno. Međutim, najveća (ili jedina prava) nepoznanica i dalje mu je aktualni predsjednik Republike Srbije Tomislav Nikolić.

- Nikolić je - upozorava me jedan beogradski politički analitičar - ipak nešto kompliciraniji. Ne vjerujem da je Vučić još našao rješenje za njega. Problem su Rusi. Vidjet ćemo što će donijeti posjet šefa diplomacije Lavrova Beogradu. Rusi, i ruska snaga, ostaju velika nepoznanica za Vučića. Ako bude koketirao s njima, otvara provaliju na drugoj, zapadnjačkoj strani. Ako ide protiv njih, otvara rascjep na ruskoj. Riješiti taj rebus nije nimalo lako.

Istočna granica

U svom intervjuu u novom broju Nedeljnika predsjednik Dveri Boško Obradović izjavio je da će predsjednički izbori u Srbiji biti izjašnjavanje građana za probriselskog, pronatoovskog kandidata ili za patriotskog (tj. euroskeptičnog ili antiglobalističkog) kandidata, čemu je još pridodao da Vučića može pobijediti samo patriotski, a ne prozapadni kandidat. Jedan od mojih beogradskih sugovornika tomu još dodaje:

- Predsjednički izbori u Srbiji bitni su i za Hrvatsku. Pitanje je hoće li na svojoj istočnoj granici Hrvatska imati Ruse ili Amerikance. To su možda i najvažniji srpski izbori za Hrvatsku nakon pada Miloševića!

A tko će u ovoj Vučićevoj dosad najvažnijoj i najdramatičnijoj partiji šaha biti kraljica, jedan moj dobro potkovani sugovornik iz Beograda rekao mi je: - Kraljica bi mogao biti - Tomislav Nikolić. Vučić je, čini se, spreman da ga žrtvuje.

HANZA MEDIA

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
28. studeni 2024 18:20