'ZELENI' TERORIZAM

BOMBAŠKI USTANAK PROTIV DINASTIJE NAJBOGATIJIH HRVATA Globus otkriva tko stoji iza tajanstvene grupacije koja širi paniku među velikim kapitalistima

Pakleni stroj poslan u ured direktora kompanije Quiñenco, u vlasništvu grupacije Lukšić, otkriven je i deaktiviran u posljednji čas. “To je terorizam!” reagirao je Andronico Craig Lukšić. “Ne, vi ste teroristi: tehnologijom uništavate utrobu zemlje, a od ljudi pravite robove”, poručila mu je anarhistička organizacija Ustanici osvetnici
 Getty Images

Bilo je 13 sati u četvrtak kad je u policijsku postaju u sjevernom predgrađu Santiaga de Chilea stigao paket. Kutija pristigla običnom poštom bila je naznačena na načelnika policije Manuela Guzmána. Čim ju je otvorio, zgrada se zatresla od eksplozije, a Guzmán se srušio ozlijeđene glave. Sedmero njegovih kolega također je prevezeno u bolnicu.

U 14 sati drugi je paket zaprimljen na ulazu zgrade kompanije Quiñenco, jednog od najvećih konglomerata u Čileu s poslovima u financijama, prehrani, energetici i prijevozu. Kutiju namijenjenu direktoru pravne službe Rodrigu Hinzpeteru osiguranje je provjerilo detektorom i ustanovilo da je riječ o eksplozivnoj napravi. Stotine zaposlenika evakuirane su iz zgrade.

Andronico Craig Lukšić, direktor te kompanije sa 69.000 radnika, a koja je dio grupacije Lukšić, napad je nazvao “terorističkim”. “Čile zaslužuje da odgovorni za ovaj kukavički čin, koji je za svaku osudu, ne prođu nekažnjeno”, zavapio je jedan od najbogatijih ljudi u zemlji, hrvatskog porijekla.

Spriječeni atentat u sjedištu njegove tvrtke nije izolirani slučaj.

Prije tri mjeseca direktor kompanije za upravljanje gradskom podzemnom željeznicom Metro de Chile, Louis de Grange, primio je paket u svojoj kući. Bila je ponoć pa se u njemu probudila sumnja te je nazvao policiju. Specijalizirana grupa potvrdila je De Grangeov strah. U paketu je bio eksploziv. U siječnju je pak eksplodirala naprava na autobusnoj stanici u centru Santiaga i ozlijedila petero ljudi.

Sličan paket dobio je 2017. na svoju kućnu adresu Óscar Landerretche, tadašnji direktor kompanije za proizvodnju bakra Codelco. Bomba je eksplodirala i ozlijedila njega, njegovu kćer i kućnu pomoćnicu.

Čile, jedna od zemalja s najvišim standardom u Južnoj Americi, suočava se tako s misterioznim napadima na koje nema odgovora. Policija nije razriješila niti jedan navedeni slučaj. Predsjednik Sebastian Piñera predložio je novi antiteroristički zakon koji bi dao veće ovlasti policiji, državnom odvjetništvu i sucima, pa je pozvao parlament na njegovo usvajanje. Strah se međutim proširio na javnim mjestima.

Šef odjela za ljudske potencijale u tvrtki Codelco, Francisco Marín, bio je uhićen na aerodromu u gradu Calama pošto je navodno vikao: “Bomba!” na dan kad je naprava eksplodirala u policijskoj postaji. Kompanija ga je istog trena otpustila. On je zatim rekao kako je došlo do nesporazuma jer je prilikom prolaska kontrole na aerodromu upravo pročitao vijest o napadu u Santiagu na policiju i Quiñenco, pa ju je komentirao sa suputnicima iz kompanije. Osiguranje na aerodromu je nakon napada u Santiagu bilo pod povišenom mjerom opreza.

Dan ranije je i jedna stanica podzemne željeznice bila zatvorena dok je policija pregledavala ostavljeni kofer. Nije pronašla eksploziv.

Četiri dana nakon slanja paketa u policijsku postaju i Lukšićevu kompaniju na portalu Contra Info, namijenjenom sadržaju vezanom za anarhizam, osvanulo je pismo u kojem potpuno nepoznata skupina preuzima odgovornost za slanje tih dvaju paketa-bombi. Pismo je potpisano s Ustanički sudionici/frakcija za osvetu (Cómplices sediciosos/fracción por la venganza).

Tvrde da im namjera nije nasumično ubijanje.

“Naši neprijatelji su jasni, ne zanima nas niti želimo ozlijediti bilo koga”, pišu. “Hinzpeter, ministar unutarnjih poslova u prethodnoj vladi Sebastíana Piñere, bio je zadužen za represiju nad mapuchima (indijansko stanovništvo u Čileu), a također i nad anarhistima i studentskim pokretima radikaliziranim u uličnoj borbi. On je sada direktor Quiñenca, koji pripada sramotnoj grupaciji Lukšić čiji se pipci šire na sve više područja, od banaka do tv-kanala, pretvarajući naše živote u robu”, dodala je misteriozna grupa.

Policijski načelnik Guzmán bio im je meta jer je “provodio represiju i kontrolirao teritorij gdje su njegovi bivši kolege 1998. tijekom uličnih sukoba ubili anarhisticu Claudiju López”.

Policija nije uspjela identificirati autore. Nikada nije čula za navedenu skupinu.

Pretpostavlja se da je ona ćelija krovne organizacije u sjeni, poznate pod imenom Individualistas Tendiendo a lo Salvaje (Individualisti s tendencijom prema divljini), skraćeno ITS, koja se ranije povezivala s postavljanjem bombi u Čileu, Meksiku i Brazilu.

No odakle dolazi i u što vjeruje ta skupina?

Na svojoj internetskoj stranici sama sebe naziva “ekoekstremistima”. Kritički je nastrojena prema ljudskom napretku i tehnološko-industrijskom sustavu koji, prema njezinu viđenju, uništava okoliš, planet i čovječanstvo.

Slanje paketa-bombi direktorima metroa i rudarske kompanije objašnjavalo se odmazdom za uništavanje podzemlja. Grupacija Lukšić također upravlja rudnicima u Čileu, najvećem svjetskom proizvođaču bakra.

No ITS je globalna organizacija. Rođena je 2011. u Meksiku i tvrdi da je prisutna u Argentini, Brazilu, Čileu, Španjolskoj, Grčkoj i Škotskoj. Od tada je preuzela odgovornost za niz bombaških napada u tim zemljama premda su policijske istrage pokazale da to često nije odgovaralo istini.

U Meksiku su napadali sveučilišne profesore koji podučavaju nanotehnologiju i druge znanosti povezane s tehnološkim napretkom. Njihove mete su javne prijevozničke kompanije, poduzetnici, banke, trgovački centri, telekomunikacijske kompanije i crkve.

“Naš cilj je općenito civilizacija, sveučilišta i kompanije koje proizvode robove kako bi sadašnji sustav rastao. Mete su nam trgovački centri i institucije koje pune glave smećem. Napadamo simbole modernosti, religije, tehnologije i napretka. Direktne atentate provodimo protiv odgovornih za širenje urbanističke mrlje”, navodi ITS na svojoj stranici.

Metodologiju i inspiraciju nalaze u akcijama koje je provodio Ted Kaczinsky, poznat kao Unabomber. Amerikanac poljskog porijekla Kaczinsky, matematičar i filozof, kritizira ljudsko društvo nastalo nakon industrijske revolucije, a od 1978. do 1995. poslao je 16 paketa-bombi na sveučilišta i u zrakoplovne kompanije.

Prije nego što ga je razotktrio, FBI mu je dao nadimak Unabomber (University and Airline Bomber). Nakon uhićenja 1995. objavljen je njegov manifest “Industrijsko društvo i budućnost” u kojem zagovara revoluciju protiv tehnološko-industrijskog društva koje čovjeku oduzima slobodu te uništava u njemu ono prirodno i nagonsko te mijenja njegovo ponašanje. Kaczinsky u SAD-u služi doživotnu zatvorsku kaznu.

ITS također smatra da elita putem suvremene tehnologije i obrazovanja preuzima moć nad ljudima, upravlja društvima te uništava prirodu i okoliš.

Godine 2014. ITS je ušao u novu fazu udruživši se s više desetaka skupina ekološko-anarhističkog predznaka. On je, zapravo, postao kišobran pod kojim djeluju deseci malih organizacija u svijetu. Jedna od njih, kao ćelija, mogla bi biti ona koja je preuzela odgovornost za slanje paketa-bombe u Lukšićevu kompaniju.

“Anarhisti nisu klasične skupine. To su osobe koje prihvaćaju jedan ideološki koncept te ne djeluju nužno koordinirano. Povezane su preko suvremenih tehnologija i digitalnih platformi”, kaže Rodrigo Ubilla, zamjenik tajnika u ministarstvu unutarnjih poslova i sigurnosti Čilea.

Skupine djeluju preko Darkneta, svojevrsnog internetskog podzemlja, gdje nabavljaju oružje i organiziraju ilegalne aktivnosti bez otkrivanja pravog identiteta.

Hugo Frühling, direktor Instituta za javne politike na Sveučilištu u Čileu, napominje kako ga ne iznenađuje što Ubilla i policija “tapkaju u mraku”.

“Te grupe su male i nisu sistematične. Jako ih je teško neutralizirati jer je infiltriranje u njih gotovo nemoguće”, napominje. “Teško je znati što misle, koja im je ideologija i što namjeravaju. Osim toga, njihove su akcije sporadične”, dodaje Früling.

Južna Amerika desetljećima se suočavala s terorizmom, no ovo je nešto sasvim drugačije. Sigurnosne službe Čilea imaju iskustva s terorizmom lijevih skupina koje su djelovale od 1980. do 1994. tijekom vojne diktature i nakon nje.

“Kad govorimo o terorističkim skupinama otprije 20 godina, karakteristično je da su se one identificirale imenom. U napadima su postojale jasne akcije, skupine su nam bile poznate, djelovale su na jedinstvenom fizičkom prostoru i provodile točne nasilne poteze. To u ovim slučajevima nije tako”, upozorava Ubilla. “Navikli smo na akcije terorista, a ne anarhista. Teže je boriti se s anarhizmom nego s klasičinim terorizmom”, dodaje.

Terorizam - nasilje s predumišljajem, politički motivirano, koje izvode tajne grupe protiv neborbenih ciljeva kako bi utjecale na javnost - provodili su anarhisti u Europi još krajem 19. stoljeća. No taj klasični terorizam na određenom području ili onaj kakav su provodile separatističke skupine ETA-e ili IRA s jasnom strukturom već je odavno prošlost. Nove organizacije nemaju snažnu i jasnu strukturu.

Islamski terorizam povezan s Islamskom državom, u kojem djeluju nepovezane ćelije ili pojedinci, trend je s kojim se vlade teško nose. Globalizacija i internet, brzina komunikacije, otežana kontrola te društvene mreže preko kojih se šalju poruke, radikaliziraju i pridobivaju članovi, oruđe je kojim se služi i ITS. Baš poput Islamske države, i unutar njega djeluju samostalne skupine.

“Na prvi pogled nema ničega zajedničkog između ateističkih militanata koji se bore za ukidanje države i muslimanskih vjernika koji žele obnoviti kalifat”, napominje Juan Avilés, autor rada “Terorizam anarhista i terorizam džihadista: Usporedna analiza”.

“No anarhizam je sekularna religija. I jedni i drugi imaju internacionalnu mrežu bez jasne strukture”, dodaje.

I jedni i drugi bore se za globalnu stvar tražeći simpatizere diljem globusa. Njihova revolucionarna strategija jest radikalizirati mase kako bi se iz temelja promijenilo suvremeno društvo. I Islamska država i ITS smatraju da je suvremeno moderno društvo pogubno za čovječanstvo.

Pritom su spremni ubijati.

“Zašto ne? Mi ubijamo jer je ovo rat”, ističe ITS na svojoj stranici. “I zato što ne priznajemo nijedan drugi autoritet osim naših poganskih božanstava povezanih s prirodom i suprotnih katolicizmu i židovskom Bogu”, navedeno je ondje.

Organizacija podržava domorodačko stanovištvo, napominjući kako je nad njim izvršen zločin. Također se bori i za zaštitu životinja. Južna Amerika, s prašumama, velikim rijekama i nepreglednim prirodnim prostranstvima, koja se posljednjih godina sve više iscrpljuju u komercijalne svrhe, plodno je tlo za širenje ITS-a.

Zasad je nepoznato koliko skupina imaju, s koliko ljudi raspolažu i koliko bi mogli imati simpatizera.

Ustanički sudionici/frakcija za osvetu najavila je pak nove akcije. U pismu u kojem je preuzela odgovornost za slanje paketa-bombi u policijsku postaju i u Quiñenco napisala je: “Jedini način da ostanemo živi jest da udarimo one koji provode represiju. Moćnici su od mesa i kostiju, mogu se identificirati, ranjivi su i uništivi.”

Predsjednik Piñera je nakon posjeta ozlijeđenim policajcima u bolnici rekao: “Suočeni smo s okrutnim neprijateljem, opreznim i moćnim.”

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
16. studeni 2024 21:41