SINIŠA HAJDAŠ DONČIĆ:"Milanović je lider. Komadina nije lider. A ja? Ja postupno gradim karijeru..."

Siniša Hajdaš Dončić šef je izbornog stožera Zorana Milanovića za unutar stranačke izbore u SDP-u. U velikom razgovoru za Globus pojašnjava zašto je uvjeren u pobjedu Milanovića na izborima, gdje se vidi za pet, šest godina, zašto je HDZ a ne SDP s Mostom formirao vlast te najavljuje oštru verbalnu retoriku SDP-ovih zastupnika u Saboru. Razgovarali smo u SDP-ovim prostorima u Zaboku, u onim istim gdje Hajdaš Dončić svakog ponedjeljka prima građane koji mu iznose svoje probleme. Razgovor je u nekoliko navrata bio prekidan telefonskim pozivima. Pitanje je bilo kako zaustaviti razmjenu teških riječi između pristaša Zorana Milanovića i Zlatka Komadine.

Zašto niste podnijeli kandidaturu za predsjednika SDP-a?

- Timski sam igrač, za kandidaturu ima vremena, ako to vrijeme ikada dođe.

Iza sebe imate niz izbornih pobjeda. Na posljednjim parlamentarnim izborima SDP-u ste donijeli osam mandata, a podržavate Milanovića koji ima pet izbornih poraza u nizu?

- Kolega Komadina govori kako je on pobjednik, ali iskreno govoreći rezultati na lokalnim i županijskim i sada državnim izborima, bogami, govore da sam ja pobjednik. Možemo toj tvrdnji o pet izgubljenih izbora suprotstaviti tvrdnju da iza sebe ima 200 dobivenih izbora po cijeloj Hrvatskoj na svim razinama. Dakle, te izjave su vrlo paušalne. Smatram da je Milanović, ako ga sučelimo s drugim kandidatom Zlatkom Komadinom, bolji izbor i bolje rješenje jer je energičniji. Ima više energije. To je za mene bitan preduvjet za nekog da se bavi politikom. Komadina je dobar drug, s dobrim rezultatima na regionalnoj razini, gdje ga prvenstveno vidim.

A na državnoj razini?

- Nema državnu komponentu. On je dobar drug i želim mu još jedan mandat na čelu Primorsko–goranske županije.

Milanović je u javnim nastupima isključiv, svadljiv... Njegova izjava "ili mi ili oni" ostat će upamćena kao njegova trajna ostavština.

- Polako. Treba krenuti otpočetka. Polarizaciju političke scene nije započeo Zoran Milanović, nego vodstvo HDZ-a – proglašavanjem naše Vlade nenarodnom, zviždanjem u Kninu, sa šatorom u Savskoj, s dvije kolone u Vukovaru. U svim situacijama gdje je Vlada organizirala proslave ili obilježavala važne hrvatske blagdane ili obljetnice, događale su se paralelne aktivnosti. Dakle, politiku „mi ili oni“ svojim postupanjima započeo je HDZ. Milanovićeva rečenica „ili mi ili oni“ nije poziv na

bratoubilački rat. Ona je verbalna reakcija na nešto što se događalo u protekle dvije godine i postala je izraz izborne utakmice kojom se građanima nudi naša politika nasuprot politike koju je vodio HDZ. Mi nudimo politiku mira, politiku nade, politiku pet kvartala gospodarskog rasta, a HDZ nudi politiku zvižduka Vladi, politiku postavljanja plinskih boca u Savskoj i politiku dvije vukovarske kolone. Ne smatram nimalo tu rečenicu uvredljivom. Pogledajte debate u parlamentu u Grčkoj, Italiji, Njemačkoj gdje se upotrebljavaju puno teže riječi. U svim tim državama postoje verbalni sukobi između političkih suparnika. Nikako fizički. Ali sukobi riječima, da. Dakle, Milanović time nije pretjerao. Samo je protumačeno na isključiv način. Je li Milanović isključiv? Iz mojeg odnosa i iskustva rada s njim, ne, ne mislim da je isključiv. Prije tvrdoglavo brani svoje stavove. Spočitavaju mu se razne stvari. Recimo taj slučaj lex Perković. Tu je praktički, komunikacijski pogriješio i svi su mislili da on štiti nekakvog Perkovića, kojeg sigurno ne poznaje, a zapravo štiti interes države, koja se u tom trenutku nije činila u ravnopravnom položaju s ostalim državama EU.

Da li on u javnoj raspravi neprimjereno vrijeđa svoje političke protivnike, građane...?

- Puno sam s njim na terenu ova četiri tjedna, slušam ga na stranačkim skupovima i sve što on kaže generalno stoji... On je vrlo načitan, elokventan i smatra da su rečenice koje kaže, a često su prožete i nekom njegovom osobnom asocijacijom, same po sebi jasne. Međutim, bilo je u njegovu izričaju slučajeva da je trebao dodatno pojasniti što je mislio. I onda se o tome danima raspravljalo. U tom dijelu mislim da bi trebao poraditi na jasnijoj artikulaciji svojeg izričaja da ga ljudi razumiju u potpunosti i do kraja odmah. Mora poraditi na svom izričaju. Tu je njegov problem. On kaže dvije rečenice, često na način koji razumiju oni koji su s njim svakodnevno i koji shvaćaju koja je poanta, no takav oblik komunikacije ne njeguju svi ljudi kojima se obraća. Dakle, on na skupovima treba do kraja izgovoriti svoje misli, a ne stati. To mu zamjeram jer je zbog toga često u javnosti bio percipiran drugačijim nego što stvarno jest. Ispada kao da ga branim, ali imam dojam kao da je često krivo shvaćen i da su njegov riječi izvučene iz konteksta jer ono što misli ostane nedorečeno.

Je li u redu što je odbio poziv predsjednice Republike za sastanak s britanskom kraljevskom obitelji?

- Odlučio je da su mu aktivnosti vezane uz kampanju prioritet.

A prozvati predsjednicu šakom jada?

- Lupanje šakom započelo je na Pantovčaku, nemojmo imati dvostruke kriterije.

Dobra stara izlika...

- Nije izlika. Moramo znati uzrok i posljedicu. Uzrok je bio nedržavničko ponašanje predsjednice, njezino vikanje o lupanju šakom po stolu, prozivke da predsjednik Vlade mora dati ostavku i kulminacija odlaska u Budimpeštu u jeku izbjegličke krize i neprimjerenog ponašanja u tom dijelu. Dakle, tu postoje dva pogleda. Jedan je pogled institucija, a drugi osoba. To je upućeno osobi kao instituciji, a ne instituciji kao osobi, no i osoba čini instituciju. To je moj jedini komentar.

Da li je Alex Braun doveden da "upristoji" Milanović?

- Ne. Surađivao sam s njim. On nije PR stručnjak. On izvrsno radi analizu političkog stanja.

I dobro je analizirao Milanovića?

- Ne. On je dobro analizirao političku situaciju u Hrvatskoj, ali je u jednoj stvari pogriješio. Smatrao je da su nam najveća opasnost za dobar izborni rezultati Živi zid i Orah, a nije predvidio pojavu Mosta. Mislim da nije ni mogao. Alex Braun je možda dva, tri puta razgovarao s Milanovićem. On se bavio analizom stanja na terenu, a ne Milanovićem.

Što bi pobjeda Zlatka Komadine značila za SDP?

- Rejting SDP-a bi sigurno pao. Upravo zbog neimanja energije za vođenje državne politike... Da ovdje budem jasan. Nemam nikakve oštre riječi prema svojim stranačkim drugovima, ali procjenjujem tko može voditi državni SDP, a tko ne može. To je moje pravo. U slučaju Komadinine pobjede ne bi bilo dovoljno odlučnosti da se u Saboru, a i u javnosti, kvalitetno verbalno politički suprotstavimo. Milanović će se uskoro morati početi baviti govorima o proračunu, o zakonima, o našim inicijativama kojih imamo na desetke i drugim temama, gdje će dokazati koliko je iskustveno jak. Činjenica je da šef oporbe mora biti u Saboru.

Do sada ste bili tiha oporba?

- Dosad smo mogli raspravljati jedino o proračunu. Nije bilo niti jednog Zakona. Sadašnja vladajuća struktura nije producirala niti jedan Zakon. Šta ćemo? Raspravljati o izvješćima iz 2014.? Dakle, očekujem konkretne zakone, očekujem proračun, a onda će trebati verbalno agresivna i konstruktivna rasprava.

Stranačka predizborna kampanja pokazuje veliku podjelu unutar stranke. Međusobne optužbe pljušte na sve strane. Koriste se riječi odmazda, osveta... Nećete valjda reći da je to dio kampanje, a nakon izbora će sve ponovno biti idilično i krasno?

- Ako gledamo sadašnju kampanju između demokrata i republikanaca u Americi, mi više pripadamo demokratskim debatama gdje koji puta postoji pretjerana verbalna paljba, ali u konačnici stranka podrži kandidata koji pobjedi u demokratskim izborima. Ali nije mi drago da osobe koje su uz Zlatka Komadinu i osobe koje su uz Zorana Milanovića, a nisu u njegovom izbornom stožeru, neprimjerenom gestom ili riječju povrijede drugu stranu. To nije dobro i mislim da će nakon izbora biti teže zalizati neke rane.

A kakvu onda poruku šaljete javnosti i svojim biračima?

- Znam da suštinskih ideoloških podjela u SDP-u nema. Ovdje postoje malo neprimjerene riječi... Gledajte, kad su ljudi pomalo usijani i u žaru borbe, onda padaju teške riječi i zbog toga nisam sretan. Apeliram da se ti disonantni tonovi smanje. Ali svatko je gospodar svoje riječi i odgovara za njih.

Pojavili su se leci na kojima vas se etiketira kao člana HDZ-a.

- To mi ne smeta. Taj podatak je javan. To je nastalo u doba moje izborne kampanje za župana da sam bio član HDZ-a 1989. godine. To je ok. Ja s tim nemam problema. Mogu me etiketirati s čim god hoće. Ne zamjeram.

Bez obzira na to tko pobijedi, hoćete li nakon svega moći normalno surađivati s Rajkom Ostojićem, Baldasarom...

- Morat ćemo na tome zajednički raditi – sigurno će biti potreban team building da se stvari razjasne i da krenemo dalje. Neke riječi upućene od kolege Baldasara, koji je Milanovića usporedio s Goebbelsom bile su pretjerane. To ne treba raditi, ali nadam se da će se rane zavidati.

Mislite da za to imate snage?

- Moramo imati snage za to jer smo mi velika hrvatska stranka i rješavamo svoje nesuglasice.

U javnosti se već sada govori kako će u slučaju pobjede Zorana Milanovića u stranci doći do čistke ljudi koji su uz Zlatka Komadinu.

- Nisam pobornik takve politike i smatram da ćemo nakon izbora biti prvenstveno fokusirani na dokazivanje da ova vlast u Hrvatskoj ne funkcionira.

Kao šef Milanovićevog stožera kako ocjenjujete Komadininu kampanju?

- Ona se kao i naša svodi na razgovore s članstvom. Slične su, s razlikom u pristupu. Milanović otvara raspravu koja je puna interakcije. Traje između sat i petnaest i sat i trideset. On daje uvod od desetak minuta i onda kreću pitanja. Kolega Komadina ima kraći nastup od deset do 15 minuta i nakon toga govore Davor Bernardić i Rajko Ostojić. Naša kampanja mi je mnogo draža zato što Milanović ne treba imati bedem ljubavi da netko umjesto njega priča. Lalovac ili Ranko Ostojić, Fred Matić, Orsat Miljenić ili ja koji ga podržavamo. Kandidat je za predsjednika i sam se mora s tim nositi. To je osnovna razlika između njega i Komadine. Ne treba mu bedem ljubavi. Predsjednik mora biti lider.

A Komadina...

- Komadina nije lider.

Može se dogoditi da Milanović pobijedi, a u Predsjedništvu i u Glavnom odboru većinu članova čine Komadinini ljudi?

- Može se dogoditi jer izbori su po principu jedan čovjek jedan glas. Predsjedništvo i Glavni odbor biraju članovi konvencije i vidjet ćemo kakva će biti situacija. Po sadašnjem izboru članova konvencije, Milanović ima prednost. Ali, naravno da mora postojati unutarstranačka oporba kao korektiv.

Kandidirali ste se za člana Predsjedništva i potpredsjednika stranke. Kakav rezultat očekujete?

- Članovi Predsjedništva biraju se po regionalnom ključu. Pripadam sjeverozapadnoj regiji. Ima deset kandidata. Mi smo u vrlo korektnim odnosima. A za potpredsjednika stranke... vidjet ćemo.

Siniša Hajdaš Dončić snimljen je na gradilištu vodotornja u Zaboku

Bilo bi normalno da dvije najjače stranke u državi postignu konsenzus oko 5,6 važnih nacionalnih pitanja...

- Postigli smo konsenzus oko neovisnosti Hrvatske, ulaska u EU, NATO, mirovinske reforme. Postoji konsenzus oko većeg broja zakona koji su u vrijeme naše Vlade jednoglasno doneseni u Saboru. Žao mi je što nije postignut konsenzus oko monetizacije javnog duga. Smatram da je to za Hrvatsku bilo apsolutno korisno. Dakle, postoji mogućnost konsenzusa oko javnog duga gdje smo mi spremni na raspravu s HDZ-om. Ali konsenzus oko partizana i ustaša!? Koga briga više za to? Who cares? Ja ne mogu objasniti nekome da su partizani bili hrvatska narodna vojska ako to netko ne prihvati. Na to ne mislim trošiti energiju. Osim javnog duga, sve ostalo je u sferi pojedinih ideoloških rasprava. Pa i financiranje knjiga, pa i financiranje prijevoza. To je stvar ideologije.

Koje ste kao Vlada učinili pogreške u četiri godine vlasti?

- Mogu govoriti o svojim pogreškama. Najviše žalim što nismo unajmili neku PR agenciju da jednostavnim, a ne mojim rječnikom, ljudima objasnimo važnost monetizacije. To smo zajedno trebali raditi Ministarstvo financija i Ministarstvo prometa, u suradnji s Vladinim službama. Na komunikaciji smo kao Vlada zakazali i u nekim drugim slučajevima. Premalo smo javnosti komunicirali o pozitivnim potezima koje provodimo. I naši članovi stranke na nižim razinama nam to govore, i to im je jedina učestala primjedba.

Znači jedini je problem bila komunikacija?

- Definitivno. I druga strateška pogreška je što nismo krenuli u jaču decentralizaciju države. Trebali smo dati županijama više ovlasti u upravljanju školama, bolnicama i drugim ustanovama ili gradovima Splitu, Osijeku i Rijeci ovlasti kao što ih ima Zagreb. Gradovi su zamašnjaci ekonomskog rasta i stvaraju mogućnost razvoja šireg područja oko sebe. Krenuli smo u tom smjeru, no stali.

Zašto ste nakon izbora izgubili vlast i kolika je odgovornost Milanovića za to?

- Milanović je sudjelovao u pregovorima, ali u najvećem dijelu smo sudjelovali Branko Grčić i ja. Gledajte, mi smo u konačnici Most izveli na čistac. Počeli su se osipati i činjenica je da je barem deset od preostalih 15 zastupnika bilo za sporazum s HDZ-om. Da je Most ostao cjelovit, rasplet bi možda bio drukčiji. Možda bi oni krenuli prema ljevici. To je zapravo eksperiment koji nije bio viđen ni u Hrvatskoj ni u Europi. Kad stranka, a Most nije ni stranka, dobije 18 mandata, u Vladi participiraju s 2 ili 3 mjesta, a nikad ne predlažu premijera koji još k tome nema stranku iza sebe. On je jednostavno podložan bušenju, i to će se nastaviti i dalje. Tri osobe koje su, po meni, imale legitimitet da budu premijeri su Milanović, Karamarko i Petrov. Njih trojica jedini imaju izborni rezultat. A sad se događa da imamo loš izbor ministara, krivi izbor ministara, lošu komunikaciju... Dakle, mora postojati jedna jaka ruka, koja drži tim, a nije Tim, na okupu.

Koji je bio smisao onih pregovora Milanovića s Dragom Prgometom na terasi kod Kotromanovića?

- Mogu reći samo ono što znam, a znam malo. Znam da je Prgomet preko svog prijatelja Kotromanovića pozvao Milanovića na razgovor. Ništa skriveno, ništa tajno. I tada je Prgomet ponudio da on bude premijer. A da li se tadašnji premijer Milanović trebao sastati s tadašnjim vrhom Mosta? Mislim da jest. Vrh Mosta su tada činili Petrov i Prgomet. Kako je ispalo na samom sastanku, ne znam jer nisam bio.

Ispalo je da želite razbiti Most.

- Tako je protumačeno. Kasnije se vidjelo da Drago Prgomet ima svoje dvije zastupnice, a u formiranju Vlade vidjeli smo cjelovit Most. Prgomet je želio razgovarati kao legitimni zastupnik Mosta. Ali ispalo je nespretno. Ali više za Dragu Prgometa nego za nas.

A onda slijedi Milanovićev noćni sastanak u Vladi s nekim zastupnicima Mosta...

- To nije točno. To je laž. Ma kakvi tajni pregovori.

Nego?

- S ljudima kao što su Panenić, koje znam 15 godina, razgovarao sam svakodnevno na telefon. I niti jedan razgovor nije bio tajan.

Tvrdite da nije bilo tajnog sastanka Milanovića s nekim zastupnicima Mosta u zgradi Vlade u gluho doba noći?

- Koliko ja znam, ne. Nije bilo potrebe za tim.

Dojam je bio da ste javno za koaliciju s Mostom, a zapravo ste ga željeli podijeliti.

- Ne. Mi smo znali da nam treba cijeli Most, i tako smo se ponašali. Isto kao što su i neki ljudi iz HDZ-a razgovarali s nekim ljudima koji su im bili skloni. Otvoreno. Mi smo bili iskreni i rekli smo im da želimo cijeli Most.

Što se zapravo dogodilo na zadnjem sastanku SDP - Most - HDZ u sjedištu Mosta?

- Milanović je potpisao list papira koji nam je dao Petrov. Karamarko i njegovi kolege iz koalicije su se digle i izašle van. Tada su neki članovi Mosta otvorili rakiju jer su bili sretni. Neki nisu bili sretni. Neke članice Mosta poljubile su i zagrlile Branka Grčića. Iz tog vremena potječe i moj izraz brankizam, za miran, staložen i educiran pristup u politici, političara koji ima razumijevanja za sve. Tada smo ljudima iz Mosta nudili naše potpise da odmah odemo kod predsjednice. Međutim Petrov je tražio odmor. Odmor od čega? Tako da mi je to odmah bilo sumnjivo. I mislim da je Petrov igrao s figom u džepu.

A vi ste im nudili...?

- Nudili smo im jedno ministarstvo više nego što sad imaju i nešto više područja djelovanja.

Iako po izbornom rezultatu to nisu zaslužili.

- Ali to je bio jedini način da vidimo žele li iskreno razgovarati s nama. Nudili smo i tajne službe. Sve s čime danas imaju problema. I vjerujem da bi to bolje funkcioniralo nego što je ovo danas.

Nudili ste im sve samo da ostanete na vlasti?

- Ostanemo na vlasti? Pa koji je cilj jedne političke stranke? Da bude na vlasti, ne naravno iz nečasnih razloga, već da nešto radi za državu. Bolje bismo funkcionirali nego oni danas s Domoljubnom koalicijom.

Je li tada postojao dogovor s HDZ-om da se odbiju uvjeti Mosta i da se ide na nove izbore?

- Ne. Neću imenovati ljude, ali postojali su razgovori na operativnoj razini s nekim ljudima iz HDZ-a. To je bilo više komentiranje Mostovih prijedloga. To nisu bili razgovori predsjednika stranaka, nego suradnika na nižim razinama. Ali nikada nije donesen zajednički zaključak da odbijemo zajedno uvjete Mosta i da idemo na nove izbore. Do toga nikad nismo došli. Tada su na pregovore dolazili ljudi iz HDZ-a koji su bili vrlo umjereni, bez kriminalnih radnji, ljudi koji su trebali postati ministri. I da su oni postali ministri, danas bi situacija bila puno bolja.

Koliki je koalicijski potencijal Zorana Milanovića?

- Ne volim raditi usporedbe, ali ako pobijedi na izborima, Zoran Milanović ima isti politički potencijal kao i Hillary Clinton. Dakle, jako velik. Nastavit ćemo raditi ono što smo radili i do sada. SDP će biti stožerna stranka koja okuplja sve oko sebe od ljevice do lijevog centra. To su IDS i HNS kao naši stožerni koalicijski partneri, HSU i Laburisti.

Izbori su i u redovima vašeg stožernog koalicijskog partnera HNS-a. Kakvu suradnju očekujete s tom strankom kad će ju voditi Ivan Vrdoljak?

- Apsolutno istu kao i do sada. HNS je najjači u sjeverozapadnoj Hrvatskoj i po mentalitetu tih ljudi znam da oni ne mogu ići u koaliciju s HDZ-om.

Spekulira se da bi Vrdoljak mogao HNS odvesti više u centar i u konačnici napraviti koaliciju s HDZ-om.

- Vrdoljaka sam upoznao kao kolegu ministra i on je izrazito orijentiran prema lijevom centru. I ne postoji mogućnost da on to napravi. To ne dolazi u obzir. S njima ćemo početi razgovarati i na temu sljedećih lokalnih izbora u Zagrebu.

Zagreb je neosvojiva tvrđava za vas, ali i za HDZ.

- Žao mi je zbog toga. Zagreb je ključ za pobjedu na parlamentarnim izborima.

Ali zašto ne možete pobijediti u Zagrebu?

- Ne znam, ne znam. Ne mogu si to objasniti.

Nakon nekoliko mjeseci ove vlasti čini se kao da smo se kao društvo ponovno vratili u stanje gdje je jedino bitno da si Hrvat i gdje si bio '91.?

- To je potpuno neprimjereno. To je kao da mi postavljamo pitanje gdje je bio Tihomir Orešković, koji je njihov zajednički izbor za premijera, bio '91. Rat je davno završio i '45. i '95. i pobjednici smo mi. Ta pitanja više ne treba postavljati. Mene zanima budućnost.

Kakva je, po vama, sudbina premijera Oreškovića?

- Imat će jako dobar odjeljak u svom životopisu i telefonske brojeve Angele Merkel i talijanskog premijera Renzija i moći to jako dobro kapitalizirati kad odluči da više ne bude premijer.

A to bi moglo biti brzo?

- Ne vjerujem da će g. Orešković izdržati cijeli mandat zato što nema političko zaleđe. Mogao bi opstati ako se odluči osnovati političku stranku ili postati predsjednik Mosta.

Predsjednica Republike konstantno je prozivala vašu Vladu da je neefikasna, tražila je gospodarske reforme, sazivanje tematske sjednice Vlade... A sada šuti.

- Šuti jer ona i dalje pripada HDZ-u i nikad se nije odmakla od te politike. Njena jedina agenda šest mjeseci prije izbora je bila olajavanje i rušenje aktualne vlasti. Moje mišljenje je da predsjednica Republike, nažalost, nije državnica.

Koliko ste zadovoljni svojom političkom karijerom?

- Gradim je postupno. Bio sam u kampanji kad se Sonja Borovčak kandidirala za županicu. Postala je županica. Pa sam se kandidirao i izabran sam za župana u mandatu poslije Sonje. Biran sam za člana Glavnog odbora i poslije u Predsjedništvo stranke. Sad se ponovno kandidiram za člana Predsjedništva i potpredsjednika stranke. Dakle, moja politička karijera je evolucijska. Što će biti u budućnosti, vidjet ćemo. Idem postupno. Idem iz baze.

I nasljednik ste Zorana Milanovića?

- Stranka nije monarhija. Nasljednici ne postoje.

Jednom ste kazali da je politika vulgarna i ružna...

- Jesam, rekao sam.

Pa zašto ste ušli u nju?

- Zato što sam htio pokazati da može i drugačije. Da politika može biti zanimljivo zanimanje, da možeš davati sebe i truditi se postići nešto za dobrobit zajednice u kojoj živiš. Zvuči kao floskula, ali puno mojih kolega upravo tako razmišlja o politici.

A što danas mislite o politici?

- Da je vulgarnom i ružnom čine ljudi. Kao i sve u životu. No da se to može i treba mijenjati. Pritom je važno ne dopustiti da politika promijeni tebe.

SADRŽAJ JE PREUZET IZ JEDNOG OD PROŠLIH BROJEVA GLOBUSA. DOLJE POGLEDAJTE NASLOVNICU NOVOG BROJA GLOBUSA, KOJEG NA SVIM KIOSCIMA MOŽETE KUPITI OD SRIJEDE: