ČAJANKA U LAUBI

‘Znate koliko je ljudi lani gledalo Dubiozu Kolektiv na Špancirfestu? Izjednačili su Balaševićev rekord‘

O izazovima s kojima se suočavaju mjesta daleko od Jadrana razgovarali smo s organizatorima Špancirfesta, Ilica Q’Arta te s voditeljem Muzeja iluzija

Ante Milovac, Ivana Nikolić, Boris Vlašić, Jelena Toth

 Vanesa Pandzic/Cropix

Ljeti uvijek govorimo o turizmu, uspjesima i propustima jer je turizam bitan dio hrvatskog gospodarstva. No turizam nije samo onaj dio gospodarstva koji postoji na moru, turizam je i u kontinentalnom dijelu Hrvatske izuzetno važan. Samo što je daleko od mora i mnogo je zahtjevnije kreirati privlačan sadržaj jer nemamo sunce i more koje bismo mogli ponuditi kao ključan proizvod gostima. Stoga smo u Čajanku u Laubi, kući za ljude i umjetnost, pozvali Jelenu Toth, direktoricu Turističke zajednice Varaždina, Ivanu Nikolić, kreatoricu Ilica Q’Art projekta, i Antu Milovca, prokurista i voditelja Muzeja iluzija u Zagrebu, kako bismo razgovarali o tome što je sve potrebno da bi se napravio kvalitetan turistički sadržaj.

Vlašić: Kako ste izveli da Franz Ferdinand dolazi na Špancir festival u Varaždinu?

Toth: Ah, Franz Ferdinand nam je glavna zvijezda ovogodišnjeg Špancirfesta, koji slavi jubilarno 25. izdanje. To je ulični festival koji je pokrenut prije 24. godine kao malo lokalno događanje namijenjeno oživljavanju povijesne jezgre grada Varaždina, povećanju turističke potrošnje i, zapravo, obogaćivanju kalendara događanja u gradu Varaždinu. Bio je namijenjen prvenstveno lokalnoj publici prvih godina i u dvadeset i četiri godine je narastao u respektabilni festival koji je poznat ne samo u Hrvatskoj nego i šire.

Vlašić: Koliko ljudi se pojavi na Špancirfestu?

Toth: Teško mjerimo ljude zato što nemamo nikakve brojače, pa to radimo prema statistici prema broju prodanih ulaznica na jedinoj pozornici gdje imamo koncerte pod naplatom i u dogovoru s Policijskom upravom, po kvadraturi na kojoj se održava festival. Procijenjeno je da je prošle godine bilo 250 tisuća posjetitelja tijekom deset dana, a rekord je bio 2019., pretpandemijske godine, kad smo imali 300 tisuća posjetitelja.

Milovac: Ove godine se rekord ruši...

Toth: Pa, nadamo se. Koncept je nastao na način da je cijeli sadržaj bio besplatan i tako je bilo iz godine u godinu, i kako se javljala konkurencija, i drugi gradovi su nas počeli kopirati, u jednom trenu je ekipa s bivšom direktoricom na čelu poželjela dignuti ljestvicu još više, dovesti poznate svjetske izvođače glazbenog programa pa je pokrenuta i naplata ulaznica, no, kako je došlo do smjene i promjene političke vlasti u Varaždinu, novi gradonačelnik je odlučio vratiti besplatne koncerte, a po tom konceptu i danas radimo. I nije samo Franz Ferdinand na ovogodišnjem Špancirfestu. Baš smo jučer brojili, tijekom deset dana imamo više od 200 glazbenih programa. To nisu samo koncerti nego i nastupi raznih DJ-eva, nastupi “heroja ulica”, mladih još neafirmiranih posjetitelja koji zabavljaju posjetitelje na svakom trgu...

image

Jelena Toth, direktorica Turističke zajednice Varaždina, ističe kako od Špancirfesta i drugih manifestacija korist ima ugostiteljska branša u Varaždinu, ali i cijeli grad te da privlače turiste iz trideset zemalja

Vanesa Pandzic/Cropix

Vlašić: Tko je izabrao Franza Ferdinanda?

Toth: Imamo troje booking agenata s kojima radimo i oni traže glazbenike koji su na turnejama, koje možda možemo dobiti nešto povoljnije. Tako se otvorio datum i mi smo ga prihvatili. Nastupit će na pozornici kapaciteta oko 15 tisuća, plus na okolnim ulicama, dakle oko 25 tisuća. Rekord je bio nastup Đorđa Balaševića i prošle godine Dubioza kolektiva, na kojima je bilo oko 20 tisuća posjetitelja. S obzirom na to da ćemo imati 12 koncerata tijekom osam dana, a svi su besplatni, očekujemo puno ljudi. Nastupit će TBF, Neno Belan, Buč Kesidi, Silente, Cro Pink Floyd Show, Parni valjak...

Vlašić: Aha, znači puno vožnji iz Zagreba u Varaždin i natrag. Isplati li se to gradu?

Toth: Varaždinci često vole reći da se kalendar u Varaždinu mjeri od Špancira do Špancira, to je najpoznatija i najveća kulturno-turistička manifestacija u Varaždinu. Najviše koristi ima, naravno, ugostiteljski sektor, vrlo je teško pronaći slobodni krevet za vrijeme Špancirfesta, i imamo korist od prometa u trgovini koji inače ne bismo imali. Mislim da lokalna zajednica živi sa Špancirfestom i svi Varaždinci nađu korist u Špancirfestu.

Vlašić: Muzej iluzija je naizgled manja, a ustvari vrlo velika priča. Kako je nastala?

Milovac: Baš iz razloga da se proširi turistička ponuda grada Zagreba. Sad smo navršili punih osam godina, 2015. je otvoren prvi muzej iluzija. Osnivači su Roko Živković i Tomo Pamuković, bila je to sasvim luda ideja u koju su oni krenuli usprkos svim odgovaranjima od toga, ali su ustrajali i sada je to najveći privatni lanac muzeja u svijetu.

Vlašić: Koliko se čeka na ulazak u muzej?

Milovac: Vikendom je to dulje nego tijekom tjedna, ali 15 do 20 minuta. Turista ima tijekom cijele godine u Zagrebu, pogotovo u doba kada je Advent bio popularniji, i to je oko deset tisuća posjetitelja. Tvrtka Metamorfoza vodi franšize, to je 45 muzeja u 25, a sada će biti i 26 zemalja u svijetu. Svime se upravlja iz Radničke, uz tehnički tim u Oroslavju koji radi sve eksponate za muzeje po bijelom svijetu.

image

Ante Milovac, Muzej iluzija, ističe kako je teško samostalno napraviti specifičan sadržaj koji će biti popularan do mjere da će nastati potreba za franšizom kao u slučaju Muzeja iluzija, no da vrijedi biti uporan

Vanesa Pandzic/Cropix

Vlašić: Kad govorimo o brojkama, koliko ljudi prođe Ilica Q’Artom? Ilica Q’Art je četiri puta godišnje?

Nikolić: Da, sada smo četiri puta godišnje i za taj jedan dan prođe deset do petnaest tisuća ljudi. To je procjena, od pola 10 ujutro do 4 poslijepodne imamo program, razne izlagače i umjetnike. To je rijeka ljudi, pokušala sam ih prebrojiti na fotografiji, ali to mnoštvo ljudi stalno ide. Isto smo napravili nedavno u Maksimiru, šetnica je bila puna ljudi, gužva pješaka.

Vlašić: Zašto je to važno raditi?

Nikolić: Jedan dulji period vodila sam klaster kreativnih kulturnih industrija koji je, nažalost, sada propao i zaista smo se kroz klaster trudili podići svjesnost o tome da kulturni sadržaj, kao i svi sadržaji koji se u bilo kojem smislu dotiču umjetnosti i kulture, po svim mjerenjima u svijetu, pogotovo Europi, čini oko 75% odluke turista kamo će otputovati. Odlaze tamo gdje postoje sadržaji koje mogu vidjeti tijekom boravka na putovanju. To je osnovni motiv svakog čovjeka. U osam godina pokušali smo objasniti kroz klaster da smo uspjeli kreativne i kulturne djelatnosti dovesti u sve nacionalne strategije, pa tako i u nacionalnu strategiju razvoja Hrvatske koja je donesena prije nekoliko godina. Sudjelovali smo u svim radnim skupinama, u Institutu za turizam, koordinaciji pri Ministarstvu turizma, u svim sadržajima i svim strateškim tijelima koja su trebala promišljati kako razviti kulturni proizvod vezano uz turizam. Važno je shvatiti, i to smo se trudili objašnjavati turističkim djelatnicima, da nije nužno udovoljavati turistima u svim željama po principu turist želi nešto pa će mu to zemlja i ponuditi. Ne, umjesto toga treba prepoznati što je autentično u pojedinom gradu, stvoriti neku inovaciju kao što je to Muzej iluzija stvorio ili Muzej prekinutih veza. Ima nevjerojatno mnogo kreativnih ideja i to treba ponuditi turistu. Jer turist sigurno neće doći vidjeti još jedan beer festival kakav postoji u Bavarskoj, nego će doći vidjeti što to autentično Hrvati nude. U tom smislu smo pokrenuli i projekt “Kreativni gradovi Hrvatske”, u kojem smo obilazili gradove i s njima zajednički radili na sadržaju, na definiranju toga što je autentično za pojedini grad. To je bio i jedan od pilara strategije razvoja turizma u Hrvatskoj, otkriti što su pojedini identiteti. Jer nije ideja da svaki grad ima isto što nude i ostali. Ilica Q’Arte festival, koji je ustvari community art festival, pokrenuli smo na sličnim postulatima. To znači da gledamo kako umjetnost u zajednici, od zajednice i kroz zajednicu može zaživjeti. Mnogi su, od Beuysa do Picassa, rekli da su svi ljudi umjetnici i stvar je u tome da otkrijemo što je nečija umjetnost. To vidite i po liječnicima i drugim stresnim profesijama kako se posvete umjetnosti pa plešu, pjevaju, sviraju jer su došli do svog ruba. U nama živi umjetnost, samo je moramo otkriti. Na toj je bazi i postavljen Ilica Q’Art gdje u razgovorima s ljudima iz zajednice nastojimo otkriti autentično i izvlačimo taj sadržaj. Na Ilici su, u kvartu, tri akademije, likovna, glazbena, arhitektura i one su uključene, krenuli smo od puno praznih prostora kako bismo pokušali dovesti do toga da taj kvart živi umjetnost.

image

Ivana Nikolić, pokretačica Ilica Q’Arta, govori kako je za turizam važno da ne bude suviše snishodljiv prema gostima i da se ponuda ne bi trebala bazirati na onome što turisti žele, nego na autentičnom sadržaju

Vanesa Pandzic/Cropix

Vlašić: Je li zahtjevno raditi sve festivale koji postoje u Varaždinu?

Toth: Špancir je najpoznatiji, no po uzoru na druge gradove i mi smo počeli raditi zimski festival, Advent u Varaždinu. Procijenili smo da imamo dobre predispozicije razviti dobru manifestaciju zbog same strukture grada. Naše se manifestacije održavaju u povijesnoj gradskoj jezgri, koja je zaštićena. Špancirfest je festival s najvećom pozornicom na otvorenom, i sve znamenitosti su zapravo kulisa svim našim događanjima, a isto to smo preslikali i na Advent koji se održava na otvorenom. Uza sve to Turistička zajednica se nekako nametnula i kao glavni organizator svih tih većih događanja pa organiziramo i sada već osmo izdanje Varaždinskih dvorišta. A to je ono varaždinsko autentično jer u tih 16 dvorišta prikazujemo sve najbolje što Varaždin nudi. Od umjetnika, HNK, glazbene škole, kreativaca.

Vlašić: Koliko turisti prevale da bi došli u Varaždin na ta događanja?

Toth: To je teško reći, ali smo uočili da dolaze turisti iz tridesetak zemalja, zovu početkom godine kako bi uskladili svoj godišnji odmor sa Špancirfestom, puno tranzitnih gostiju stane u povratku s godišnjih odmora i provedu vikend u Varaždinu.

Milovac: Nama je samo turistička zajednica izašla ususret kada je muzej počinjao. Iako, mi nismo klasični muzej, mi smo tvrtka, d.o.o., radimo na tržišnom temelju.

Vlašić: Imate puno muzeja u svijetu. Kako ih prihvaćaju na različitim mjestima?

Milovac: Svaki grad, svaka država zahtijeva drugačiji pristup i u marketingu, sadržaju. Sada smo manje-više uhodani, provjerimo tržište i plasiramo ono što je najprivlačnije ljudima na određenom području. To znači da u konačnici imamo i različitu cijenu ulaznice, zavisno od tržišta, gift-shopa. Za mjesec dana otvaramo najveći muzej dosad, imat će 1700 kvadrata, a otvaramo ga u Las Vegasu. To je velika stvar, tamo se treba pojaviti u najboljem izdanju i naravno da će tamo biti puno drugačije nego u Zagrebu.

Vlašić: A i Ilica Q’Art ima svoju, uvjetno rečeno, franšizu. Gdje se sve proširio festival?

Nikolić: Radimo tako da zaista istražimo što pojedini kvart treba, pa smo tako počeli s Ilicom. Pokazalo se da se fabriciranim festivalima ne može puno postići. Zagreb je ogroman i svi kvartovi se muče s time kako uopće stvoriti zajedništvo, kako stvoriti atmosferu da se zajednički promišlja, da se svi uključe i zajednički razmišljaju o nekim temama, a ne samo kad je nevrijeme i treba uklanjati stabla s ulica. Prvi festival koji smo imali na cesti nastao je na tako što sam obišla sve stanare u Ilici i pozvala ih da izađu i slave rođendan, prodaju stare igračke i na kraju smo došli do toga da svi taj festival smatraju svojim. Uključili smo zajednicu i to je ta čarolija koja se sada prenosi po drugim kvartovima u Zagrebu. Bili smo u Španskom, u Maksimiru, sad bismo trebali otići u Novi Zagreb – Istok, na Bundek, i organizirati festival koji će pokrivati i Zapruđe i Središče. Ideja je da mi počnemo i da oni sljedeće godine sami nastave. Nije ideja da postanemo korporacija, što je legitimno i sasvim u redu, ali mi radimo drugačije. Mi smo umjetnici i ne razmišljamo u smislu biznisa, nego pokrećemo zajednice da same rade. Za sljedeću godinu imamo tako novih pet kvartova koji žele to imati – Savica, Ferenščica, Remetinec, Medveščak.

Milovac: Pa to vam je isto kao i franšiza.

Nikolić: Da, ali mi to puštamo da ljudi sami naprave. Postoje protokoli i zajednica to može sama nastaviti, a počeli su nas zvati i iz drugih gradova.

Vlašić: Što je važno vašim posjetiteljima?

Toth: Biti na dobrom mjestu. Prije mjesec dana smo kandidirali Varaždin za UNESCO-ovu titulu kreativnog grada glazbe. Nadamo se da ćemo je dobiti i dalje razvijati brand grada.

Milovac: Našim posjetiteljima važno je da se zabave, ali i da nešto nauče. To radimo u Muzeju iluzija, na zabavan i edukativan način ljudi uče kako funkcioniraju mozak i osjetila. Nema dobne granice i svi koji se pojave, nešto nauče.

Nikolić: Mi smo radili zajednicu, a turisti su došli kao posljedica. Ljudima je važno osjetiti atmosferu, a nama govore kako svi osjećaju fantastičnu vibraciju.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
16. studeni 2024 18:48